Ove godine, prvog maja 2025, navršila se decenija i po otkada je u vječnost zakoračio Dragan Kujović (1948-2010), profesor filozofije, istaknuti političar, poslanik, ministar prosvjete i nauke, potpredsjednik crnogorskog parlamenta, vrsni intelektualac, rijedak i hrabar čovjek, borac za istinu i slobodu.
Iza njega je ostalo njegovo časno ime (“ime za pamćenje”) koje je ušlo u kolektivnu memoriju svoga naroda i, posebno, njegovo bogato intelektualno, duhovno i političko nasljeđe, vrlo razuđeno, izraženo posebno kroz njegove misli i ukupnu djelatnost.
Dio te zaostavštine sabran je u dvije knjige: Dragan Kujović, “Crna Gora kao sudbina”/ priredili Veselin Vesko Konjević i Marijan Mašo Miljić (Podgorica, 2016) i Dragan Kujović, “Ime za pamćenje – misli, citati i izreke”/ priredio Veselin Vesko Konjević (Podgorica, 2022).
Pored u prvoj knjizi sabranih izjava, razgovora, intervjua i drugih tekstova Dragana Kujovića publikovanih u štampi, kao posebno poglavlje čine izdvojene njegove misli, citati i izreke, dok drugo izdanje predstavlja zasebnu knjigu.
Priređivač Veselin Konjević ih je razvrstao sadržajno i tematski, što pokazuje svu raznovrsnost i polivalentnost Kujovićeve intelektualne, političke i duhovne zaostavštine. Naravno, dosta je toga zapisanog ili izgovorenog ostalo izvan ovih izbora.
Misli, citati i izreke Dragana Kujovića odnose se na širok opseg i raspon njegovih interesovanja i promišljanja, na brojne i različite društvene i političke pojave, na aktuelne probleme u crnogorskom društvu i državi, u njegovo vrijeme i inače.
Njegove sačuvane misli, citati i izreke odnose se na slobodu štampe, vaspitanje i obrazovanje, reformu školstva dok je bio ministar prosvjete i nauke, ali i na sporno uvođenje vjeronauke u škole, čemu se on žestoko protivio, kao i na sverastući nacionalizam i njegov pogubni odraz na crnogorsko društvo, te na politiku i političare, kulturu dijaloga i patriotizam.
Posebno su zanimljivi, značajni i vrijedni fragmenti koji se odnose na crnogorski nacionalni identitet, naciju, crnogorski jezik i Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Draganov doprinos na njihovoj afirmaciji je zaista veliki, posebno u teškom vremenu u kom je on bio angažovan kao istaknuti političar i intelektualac. I danas su aktuelni Draganovi stavovi i misli o djelovanju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koji se u ovo vrijeme i te kako potvrđuju.
Kao suverenista, ostavio je nezaobilazne misli i stavove o obnavljanju crnogorske državne nezavisnosti i njenom značaju za budućnost države i svih njenih građana. Pisao je i govorio i o navodnom crnogorskom separatizmu i lažnoj sofistici u vezi sa njim, kao i srpskoj svijesti u Crnoj Gori.
Kroz svoju dioptriju promišljao je i o vjerskoj i o nacionalnoj toleranciji u Crnoj Gori, za koju se dosljedno zalagao.
Vrlo su zanimljivi i pažnje vrijedni Kujovićevi stavovi i misli o odnosima između Srbije i Crne Gore, pogotovo dok je bio koordinator crnogorske delegacije u Komisiji za izradu Ustavne povelje Državne zajednice Srbija i Crna Gora, u kojima je bio nepokolebljiv, u odbrani interesa svoje države: “Crna Gora neće dozvoliti da se ponovi osamnaesta!”
Dragan Kujović je kao ministar, poslanik i potpredsjednik Skupštine Crne Gore bio posvećen sticanju crnogorske državne nezavisnosti i referendumu 21. maja 2006, naročito kao član najužeg rukovodstva Pokreta za nezavisnu, evropsku Crnu Goru (2005-2006).
Ostale su da se pamte njegove misli o Trinaestojulskom ustanku i antifašizmu uopšte. Govorio je o crnogorskom sudstvu, crnogorskoj opoziciji i uopšte o političkim prilikama u Crnoj Gori. Podržavao je projekat Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, pisanja višetomne crnogorske enciklopedije, ali ta misao još uvijek nije realizovana.
Poseban segment misaone zaostavštine Dragana Kujovića, kroz fragmente njegovih misli i citata, iz ličnog ugla, odnosi se sa sopstveni rad, na razmišljanja o prijateljstvu i prijateljima, moralnosti i prolaznosti života, o ljubavi, kultu žene, zavičajnom Kolašinu i Tari i, nadasve, o svojoj porodici koja mu je bila najveće bogatstvo i stameni oslonac.
Ali sve bi to zahtijevalo širu elaboraciju. Sa sadržajno-formalne strane misli, citati i izreke Dragana Kujovića, kao dio njegove intelektualne, duhovne i političke zaostavštine zaslužuju poseban pristup i osvrt.
Ustvari, u izboru u obije pomenute knjige radi se o mislima, izrekama i citatima izgovorenim ili napisanim raznim povodima i u raznim prilikama, na razne teme i probleme, kada je on o njima razmišljao, promišljao, rasuđivao, razmatrao ih i analizirao, nastojeći da ukratko i sažeto kaže ono što je bitno, važno ili nezaobilazno, vrlo precizno i jasno, da bi to shvatili i primili oni kojima su upućeni ili šira javnost kao poruku, pouku ili imperativnu odluku.
Draganove misli su rezultat njegovog znanja i iskustva, bogatstva duha, visprenosti, ali i odlučnosti, odgovornosti i riješenosti da se one, ako treba, sprovedu u djelo ili da drugima služe kao putokazi, korisne u njihovom promišljanju i postupanju. One su izraz i odraz njegovih uvjerenja i ubjeđenja, pogleda na svijet i ljude, ili na određenu aktuelnu problematiku.
Njegovi stavovi su lični ili politički, stavovi političara, državnika, intelektualca, mudrog i plemenitog čovjeka, nezavisnog u mišljenju, objektivnog i kritičkog u odnosu na aktuelnu i opštu problematiku.
Pored misli i citata koji su karakteristični, po sebi i za sebe, ali i za druge, postoje i one koje bi se mogle, po formi i sadržaju, svrstati i u izreke .
Draganove misli, izreke i citati nose pečat njegove ličnosti, znanja i iskustva, intelektualnog i duhovnog uzleta, spontane ili promišljene, koje ponekad imaju aforističku formu. Kroz njih emanira i progovara ono što je opšte ili ono što je posebno, aktuelno i životno, društvena stvarnost, izrečena duhovito, posebnim stilom i jezikom.
Misli i izreke Dragana Kujovića su i danas aktuelne i savremene. Nijesu nastajale po kalupu, već spontano, kao varnice jezika i duha, nukleusi smisla, a krase ih lakonska kratkoća i ljepota.
Misaona i politička zaostavština Dragana Kujovića može biti i danas ključ za mnoge probleme u raznim oblastima. Njegove misli, izreke i citati su višestruko vrijedni, značajni i korisni, kao “znakovi pored puta”, važni za razumijevanje našeg doba i stvarnosti u kojoj živimo, kao mala riznica mudrosti čovjeka koji je ostavio duboki trag kao političar, intelektualac i mislilac, i nadasve, kao čovjek čije je životno geslo bilo: ”Imam porodicu, imam državu, imam prijatelje: ponosan sam na sve to.”
