Vlada bi morala da uloži ključni napor da sve žrtve teških kršenja ljudskih prava iz prošlosti dobiju satisfakciju i ne budu zaboravljene, poručili su iz Akcije za ljudska prava (HRA).
Iz HRA su, povodom Međunarodnog dana prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i za dostojanstvo žrtava, kazali da bi takav konkretan raskid s ratnom prošlosti, utemeljen u moralnim i pravnim načelima, bio važan zalog za sigurnu budućnost države.
Kako su naveli iz te nevladine organizacije (NVO), Međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i za dostojanstvo žrtava ustanovljen je u znak sjećanja na nadbiskupa Oskara Arnulfa Romera.
On je, kako su kazali, ubijen dok je držao misu, pošto je kritikovao masovna kršenja ljudskih prava, ubistva i mučenja u građanskom ratu i socijalnu nepravdu.
Iz HRA su poručili da je istina jedini put ka iscjeljenju i napretku ljudskih zajednica poslije masovnih zločina.
Prema njihovim riječima, svijet postaje sve više preplavljen nasiljem, ali i nedostatkom istine o zločinima.
„Užas terorističkog napada u Moskvi, u kome je stradalo preko 140 nedužnih civila, zahtjeva istinu o nalogodavcima i izvršiocima i njihovo pravično kažnjavanje“, kaže se u saopštenju.
Sve drugo je, kako su naveli iz HRA, samo put u dalju mržnju i krvoproliće.
Iz te NVO su kazali da se mora znati istina i o Hamasovom stravičnom terorističkom napadu od 7. oktobra prošle godine u Izraelu, u kome je stradalo 1,2 hiljade pretežno mladih ljudi i oteto više od 200.
„Nažalost, Izrael već pet mjeseci sprovodi nesrazmjernu vojnu reakciju na taj teroristički napad Hamasa, koja je dovela do nezapamćene masovnosti nedužnih civilnih žrtava“, rekli su iz HRA.
U Palestini je, kako su naveli, do sada poginulo najmanje 32 hiljade ljudi od kojih 13 hiljada djece, a povrijeđeno je više od 74.188, uključujući 8.663 djece.
Iz HRA su dodali da se više od osam hiljada osoba vodi kao nestalo.
„Izgleda kao da je na djelu odmazda, koja je kao princip ratovanja zabranjena međunarodnim pravom“, kaže se u saopštenju.
Iz HRA su naveli da je, na evropskom tlu, rat u Ukrajini, koji je prije dvije godine započela Rusija, odnio živote više od 10.582 civila od kojih 587 djece, dok je povrijeđenih preko 19.875, od čega 1.298 djece.
„Teroristički napadi u Moskvi i Izraelu, kao ni rat u Palestini, ne mogu da sakriju činjenicu da Rusija u Ukrajini vodi agresivan rat, protivan međunarodnom pravu. Osim ovih, danas je u svijetu u toku još 25 oružanih sukoba“, kaže se u saopštenju.
Iz HRA su naveli da je danas i 25 godina od početka NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore, u kome su stradali mnogi nevini ljudi i srpske i albanske i drugih nacionalnosti, i teško oštećena infrastruktura Srbije.
Bombardovanje je, kako su kazali, predstavljalo otvoreno kršenje Povelje UN-a, a opravdano je terorom srpske vojske i policije nad Albancima na Kosovu.
„Teška stradanja civila i kolateralne štete u tom bombardovanju, kao što je napad na zgradu Televizije Beograd, na centar Niša, Aleksinca, Murino u Crnoj Gori, nikad nijesu dobile sudski epilog, dok su zločini na Kosovu ipak u nekoj mjeri rasvijetljeni“, kaže se u saopštenju.
Navodi se da Crna Gora nije uradila dovoljno da obezbijedi pravdu za žrtve njenih ratnih zločina, koji spadaju u teška kršenja ljudskih prava.
„Ratni zločini iz devedesetih su nepravilno krivičnopravno procesuirani, pa je zbog toga Vrhovni sud nekim žrtvama uskratio i pristup obeštećenju, pod izgovorom zastarjelosti“, naveli su iz HRA.
HRA je, kako su rekli iz te NVO, zbog toga vladama Zdravka Krivokapića, Dritana Abazovića i Milojka Spajića predložila da obeštete žrtve zločina u Bukovici, Kaluđerskom lazu, Murino i Deportaciji izbjeglica.
Ono su dodali da su ti tužbeni zahtjevi odbačeni kao zastarjeli, samo zato što u krivičnim postupcima država do sada nije uspjela da utvrdi odgovornost nijedne osobe za te zločine, iako krivična odgovornost za ratne zločine ne zastarijeva.
„I dalje očekujemo da Specijalno državno tužilaštvo pogleda istini u oči i odgovori očekivanjima“, kazali su iz HRA.
Oni su istakli da su žrtve ratnih zločina u Crnoj Gori stvarne, jedino što za njihovo stradanje uglavnom niko nije kažnjen.
Iz HRA su naveli da civilne žrtve rata još nijesu prepoznate Zakonom o boračkoj i invalidskoj zaštiti.
„Poslije pokušaja nekih poslanika da se civilnim žrtvama rata smatraju samo žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, a ne i one iz Crne Gore koje su stradale od oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu, i poslije protesta HRA, Udruženja „Štrpci – Protiv zaborava“ i Bošnjačkog vijeća, diskriminatorni zakon je povučen iz skupštinske procedure“, kaže se u saopštenju.
Iz HRA su podsjetili da je zakon povučen da bi se propisalo novo, sveobuhvatno rješenje, koje prava na socijalnu zaštitu i obeštećenje daje svim civilnim žrtvama ratova devedesetih.
„Međutim, prije skoro mjesec je prošao rok, 1. mart, dat Ministarstvu rada i socijalnog staranja za izradu takvog rješenja, a predlog novog rješenja je još nepoznat“, kaže se u saopštenju.
Crna Gora, kako se navodi, još nema ni zakon o rehabilitaciji i obeštećenju žrtava političkog progona zatvorenica i zatvorenika na Golom otoku, Svetom Grguru i drugim zatvorima, iako je samo na Golom otoku bilo 3,39 hiljada Crnogoraca.
To je, kako su rekli iz HRA, preko petine ukupnog broja zarobljenika i proporcionalno daleko najveći broj u odnosu na broj stanovnika svake od tadašnjih jugoslovenskih republika.
Iz te NVO su kazali da Slovenija, Hrvatska i Srbija imaju zakone kojima su odavno obeštetile te žrtve.
„Pored obeštećenja, porodice žrtava imaju pravo i na istinu, zbog čega pozivamo Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) u čijem posjedu se nalaze arhive o tom stratištu da ih napokon otvori“, kaže se u saopštenju.
Navodi se da su sve državne institucije dužne da nakon 30 godina od proglašenja dosijea zatvorenim, predaju ih Državnom arhivu Crne Gore, odnosno 50 godina kada je riječ o materijalu službi bezbjednosti, a ANB to nikad nije učinila.
„Negiranje prava žrtava kršenja ljudskih prava je nipodaštavanje ljudskih prava kao takvih i unazađuje demokratsko društvo“, kaže se u saopštenju.
