Elektronske sjednice uglavnom eliminišu diskusiju, smanjuju prostor za analizu dokumentacije i onemogućavaju pojašnjenja, što dodatno otežava odgovorno odlučivanje, kaže Nikola Obradović (CGO)
Telefonske i elektronske sjednice Vlade, koje bi trebalo da budu izuzetak za hitna i tehnička pitanja, postale su pravilo, čime se narušavaju principi transparentnosti, odgovornosti, kvaliteta odlučivanja i demokratskog upravljanja.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, komentarišući sve češću praksu donošenja strateški važnih odluka putem telefonskih sjednica Vlade Crne Gore.
Vlada je samo tokom ovog mjeseca na elektronskim i telefonskim sjednicama donijela više važnih odluka, uključujući produženje v. d. mandata direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću i imenovanje Ivice Janovića za direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) u punom mandatu. Takođe je usvojila odluku o uvođenju sankcija protiv Bjelorusije, izmjene statuta Regionalnog ronilačkog centra i odlučila o održavanju tematske sjednice o dodjeli koncesija za aerodrome Podgorica i Tivat.
Pravnik i bivši generalni sekretar Vlade Boris Marić je ocijenio da preveliki broj telefonskih sjednica i na njima donošenje odluka koje nemaju karakter hitnosti, jeste narušavanje principa efektivnosti, svrsishodnosti i kvaliteta odlučivanja.
On je pojasnio da Vlada ima svoje procedure, primarno utvrđene aktima same Vlade, odnosno uredbama.
“Ti akti dosta dobro razrađuju način rada i procedure dolaženja do odluka Vlade. Vlada primarno kroz rad ministarstava i drugih organa uprave sprovodi proceduru pripreme akta za odlučivanje o njemu i kasnije realizaciju usvojenih odluka”, objasnio je Marić.
On je istakao da se najveći dio pripreme i kontrole materijala koji se priprema za Vladu odigrava na radnim tijelima, odnosno, komisijama.
“Zbog heterogenosti vlasti komisije često nisu u stanju da do kraja rasprave pojedina pitanja, pa se češće dešava da pojedina sporna pitanja završe na Vladi u, uslovno rečeno, sirovom materijalu. To je onda povod da se na Vladi otvori rasprava koja dobija karakter skupštinske rasprave, a to po pravilu ne bi trebalo da bude karakter rada na sjednici Vlade”, istakao je Marić.
Ocijenio je da su telefonske sjednice izuzetak.
“One se organizuju kada postoji razlog hitnosti i za pojedina pitanja. Sve što nije hitno može čekati redovnu sjednicu Vlade”, navodi Marić.
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Obradović saglasan je da praksa da se ključne odluke donose putem elektronskih, odnosno telefonskih sjednica Vlade, ozbiljno narušava principe transparentnosti, odgovornosti i demokratskog upravljanja.
Istakao je da je ono što je trebalo da bude izuzetak – za tehnička pitanja, hitne slučajeve ili vanredne okolnosti, postalo pravilo.
“Prema podacima Centra za građansko obrazovanje, čak 58 odsto sjednica 44. Vlade u prvih 15 mjeseci mandata održano je elektronski. O kadrovskim pitanjima, zakonodavstvu, bezbjednosnom sektoru, obrazovanju, pa i ključnim ekonomskim i ekološkim temama, odlučuje se klikom, često noću ili vikendom, putem poruka u telefonskim aplikacijama”, istakao je Obradović.
On je ocijenio da takva praksa derogira institucionalnu kulturu dijaloga, javnost procesa i obavezu obrazlaganja odluka.
Elektronske sjednice, kako je kazao, uglavnom eliminišu diskusiju, smanjuju prostor za analizu dokumentacije i onemogućavaju pojašnjenja, što dodatno otežava odgovorno odlučivanje.
“Sve to stvara utisak ili da Vlada neozbiljno pristupa poslu, ili da neko sistematski održava osjećaj vanrednog stanja. U oba slučaja, to je alarm za kvalitet upravljanja o kojem bi svi morali razmišljati i zato smo mi otvorili ovu temu i cijenimo što pojedini mediji prepoznaju njen značaj”, ocijenio je Obradović.
Iz Vlade nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” koji su kriterijumi po kojima se odlučuje da se određena odluka donese putem telefonske sjednice, a ne na redovnoj, kako Vlada obezbjeđuje transparentnost i zakonitost u procesu donošenja odluka putem telefonskih sjednica, kao i da li su sve te sjednice dokumentovane i javno dostupne.
Nije odgovoreno ni na pitanja da li je Vlada konsultovala pravne stručnjake ili institucije o ustavnosti odlučivanja o strateškim i bezbjednosnim pitanjima putem Viber/WhatsApp komunikacije, kao ni na to kako odgovaraju na tvrdnje iz civilnog sektora da ovakva praksa obesmišljava institucionalni poredak i demokratsku procedure.
Obradović je ocijenio da dominacija elektronskih sjednica ozbiljno narušava institucionalnu odgovornost i javnu kontrolu, koji su u temeljima svakog demokratskog sistema.
“Naime, kada se većina odluka donosi van formalnog institucionalnog okvira, stvara se zatvoren krug odlučivanja bez transparentnosti, bez rasprave i bez stvarne kontrole. Dodatno, to s pravom budi sumnje u motive i namjere onih koji tako upravljaju sistemom”.
On je istakao da u takvom ambijentu izostaje sadržajna diskusija, ne ostaje trag o izrečenim stavovima, a nivo odgovornosti za posljedice opasno se snižava. “Posljedica toga je dodatna erozija povjerenja u institucije i kredibilitet same Vlade”.
Prema podacima sa sajta Vlade Crne Gore, od januara do juna 2025. godine, na brojnim elektronskim i telefonskim sjednicama donesene su značajne odluke iz različitih oblasti.
U januaru Vlada je na elektronskoj sjednici usvojila Informaciju o pokretanju postupka za zapošljavanje 815 policajaca. Početkom februara, na telefonskoj sjednici, usvojen je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, kao i Predlog amandmana na budžet za 2025. godinu.
Nekoliko dana kasnije, odlučeno je o započinjanju pregovora sa Vladom Japana o grantu za unapređenje Muzičkog centra Crne Gore, razmatrana je izmjena dnevnog reda Skupštine Instituta “Dr Simo Milošević” u Igalu, te donesen Predlog za izbor člana Odbora direktora tog instituta.
Vlada je 15. februara usvojila izmjene odluke o davanju u zakup djelova morskog dobra, a 21. marta Mladen Mikijelj je imenovan za direktora Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.
Dopuna zaključka u vezi sa pregovorima sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima o saradnji u oblasti turizma i nekretnina usvojena je 28. marta, a 15. aprila Vlada je usvojila zakonske predloge o dopunama zakona o Sudskom savjetu i sudijama, Državnom tužilaštvu, organizaciji državne uprave, kao i izmjeni odluke o državnim sekretarima.
Posljednjeg dana aprila, uvedene su međunarodne sankcije zbog aneksije Krima i Sevastopolja, potpisani su memorandumi o saradnji sa Egiptom, a donijete su i odluke o zakupu obale za izgradnju novih kupališta.
Vlada je 20. maja usvojila set mjera protiv Rusije u vezi sa ratom u Ukrajini, kao i amandmane na zakon o priznavanju stranih obrazovnih isprava.
Odgovarajući na pitanje da li odlučivanje o ključnim bezbjednosnim i pravosudnim pitanjima “na daljinu” može imati negativne posljedice po vladavinu prava i demokratski poredak Crne Gore, Obradović je kazao da su negativne posljedice već vidljive.
“Na to ne ukazuju samo kritički glasovi u zemlji, već i relevantni dokumenti EU. U posljednjih nekoliko sedmica objavljen je izrazito kritičan nezvanični dokument (tzv. non-paper) Evropske komisije o vladavini prava i Rezolucija Evropskog parlamenta. Jasno je da i Brisel gubi strpljenje s ovakvom praksom vlasti, i to u trenutku kada je otvoren prostor za ubrzan EU put. Šteta koju Vlada može nanijeti neodgovornim pristupom, ako ovako nastavi, bila bi dugoročna i nesaglediva”, ocijenio je Obradović.
On je istakao da je sada ključno demonstrirati funkcionalnu vladavinu prava, snagu institucija i sigurnost u društvu:
“A to se ne radi donošenjem odluka o imenovanjima u ANB, policiji ili tužilaštvu putem noćnih telefonskih poruka, da ne ulazimo u mnoge druge problematične aspekte…”
Obradović je istakao da u kontekstu evropskih integracija ovakav model odlučivanja šalje pogrešnu poruku EU, odnosno “pokazuje da se u vrhu vlasti ne razumiju, ili namjerno gaze, standardi koji se tiču transparentnosti, odgovornosti i institucionalnog integriteta, što su ključne komponente pregovaračkih poglavlja 23 i 24”.
Obradović je kazao da bi pitanje elektronskih sjednica trebalo konačno da bude adresirano u dugo očekivanom i prijeko potrebnom Zakonu o Vladi.
“Nažalost, dosadašnje javno dostupne verzije nacrta ne prepoznaju ovu potrebu, a brojne preporuke iz civilnog sektora i šire javnosti su, čini se, ostale ignorisane. Time se propušta važna prilika da se neke demokratski problematične prakse, poput učestalog odlučivanja “na daljinu”, jasno urede i stave pod kontrolu”, istakao je.
Obradović je kazao da bi Zakon o Vladi trebalo da definiše precizne uslove pod kojima se elektronske sjednice mogu održavati, koje vrste odluka se mogu na njima donositi, kao i pravila o transparentnosti, uključujući obavezu objavljivanja zapisnika, dostupnost dnevnog reda i ograničavanje broja tajnih tačaka, kako na ovim, tako i na redovnim sjednicama.
“Nadam se da još postoji prostor da se kroz amandmanske intervencije na prijedlog Zakona o Vladi utiče na suštinu i uvedu mehanizmi koji će onemogućiti zloupotrebu ovog instituta. To bi bio važan korak ka jačanju demokratske kontrole nad izvršnom vlašću”, ocijenio je Obradović.
