Ova cifra svjedoči o masovnom kapitalu koji se ulaže u južnom crnogorskom primorju, a naročito u Ulcinju, gdje Albanci već godinama dominiraju u sektoru nekretnina.
Zanimljivo je zamisliti kakva bi u Crnoj Gori nastala politička i medijska histerija da su, na primjer, Srbi kupili nekretnine u vrijednosti od milijardu eura. U tom slučaju govorilo bi se o „opasnosti po državu“, „promjeni demografske strukture“ i „ugrožavanju identiteta“.
Međutim, kada je riječ o kapitalu iz pravca Kosova, crnogorski zvaničnici i većina medija ostaju tihi, dok se ulaganja predstavljaju kao „dobrodošla investicija“.
Rizajeva izjava još jednom otvara pitanje dvostrukih aršina i pokazuje kako se političke i ekonomske teme tumače isključivo kroz prizmu trenutnih interesa vlasti i dominantnih narativa.
