Gotovo 80 odsto ukupne populacije u Crnoj Gori tvrdi da može da prepozna propagandu, dok manje od polovine kaže da često provjerava izvore informacija, dok 40 odsto stanovnika navodi da je podijelilo vijest za koju se kasnije ispostavilo da je lažna.
To je, tokom predstavljanja rezultata istraživanja medijske pismenosti, kazao predstavnik istraživačke agencije IPSOS Vladimir Raičević.
Prema njegovim riječima, rezultati istraživanja koje je sprovela ta agencija u saradnji sa Agencijom za audiovizuelne medijske usluge (AMU), pokazali su „koliko smo uspjeli“, ali „i koliko je teško da radimo ono što smo počeli“.
Raičević je istakao da smo zatrpani velikom količinom informacija, te da imamo tendenciju da nam vijesti traju jedan dan.
Podsjetio je da je istraživanje sprovedeno na uzorku od 1.013 građana, te da je osim kvantitativnog, sprovedeno i šest fokus grupa.
Raičević je rekao da 95 odsto građana koristi televiziju, 90 procenata pametni telefon, dok računar koristi više od pola.
Kako je rekao, istraživanje je pokazalo da 40 odsto mladih provodi šest ili više sati dnevno onlajn.
Sadržaji na zahtjev i striming servisi su, kaže on, postali naša svakodnevica.
Prema njegovim riječima, Instagram i Facebook su vodeći po pitanju upotrebe, a najbrži trend rasta zabilježio je TikTok.
Kako je kazao, 75 odsto građana traži vijesti najmanje nekoliko puta nedjeljno, a televizija je najčešći izvor informacija.
„Odmah iza njih onlajn mediji, lični kontakti… Novine (sedam odsto) i dalje padaju i rekao bih da su izgubile bitku. Vidjećemo kako će to biti za par godina“, rekao je Raičević.
Poručio je da su građani podijeljeni između povjerenja i nepovjerenja u medije.
„U odnosu na 2023. godinu raste apsolutno nepovjerenje u medije… Plašim se da smo ušli u zonu kada više ne vjerujemo nikome i ničemu. Kada dođemo do toga, plašim se da nemamo baš lagano rješenje. Najviše se vjeruje ljudima koje lično poznajemo (75 procenata). Zatim se vjeruje televiziji (60 procenata), a društvene mreže su na posljednjem mjestu po pouzdanosti (34 odsto)“, izjavio je on.
Građani – njih 81 odsto, kazao je Raičević, vide „oštru političku podjelu među medijima“.
„Oni građani koji ne vjeruju medijima su povjerovali u lažnu vijest… Samopouzdanje u prepoznavanju propagande je ostalo na praktično 80 odsto. Osjećaj da umijemo da prepoznamo manipulaciju je snažan, ali ponašaje koje nas štiti slabi. I ovo je trend koji će se nastaviti“, rekao je Raičević.
Kako je rekao, istraživanje je pokazalo da 41 odsto ispitanika procjenjuje medijski sadržaj, dok 32 procenata ima sposobnost njegovog korišćenja.
„Većina građana – 88 odsto, smatra medijsku pismenost važnom, dok 59 procenata ocjenjuje je kao lošu“, izjavio je.
Indeks medijske pismenost, kazao je, iznosi 12,16 poena u ovoj godini.
„Stabilan zbir ne znači da se ništa nije promijenilo“, poručio je Raičević.
Direktorica AMU Sunčica Bakić kazala je da joj je zadovoljstvo što su predstavili novo istraživanje i dodala je da tehnologija mijenja način na koji saznajemo šta se dogodilo, kome vjerujemo i kako formiramo stav.
Algoritmi, istakla je, biraju šta ćemo vidjeti, a društveni mediji brišu granicu između oglašivača, publike i medija.
„U takvom svijetu, najveći problem više nije nedostatak informacija. Problem je njihov višak… Sposobnost da se u neograničenom obimu informacija prepozna ono što je vjerodostojno i važno naše pažnje. Medijska pismenost je jedna od osnovnih građanskih kompetencija 21. vijeka… Medijska pismenost počinje onda kada umjesto pitanja ‘Šta ovdje piše’, počnemo da postavljamo pitanje ‘Zašto mi je ovo prikazano’“, izjavila je Bakić.
Prema njenim riječima, obrazovanje ostaje jedan od ključnih činilaca medijske pismenosti. Pojedinačne aktivnosti, istakla je, koliko god bile kvalitetne „nijesu dovoljne, ako nijesu uvezane u dugoročan sistem“.
„Indeks medijske pismenosti nema smisla, ako je to samo broj“, poručila je Bakić.
Šef Misije OEBS-a u Crnoj Gori Jan Haukas izjavio je da je ova godina posebna, jer se obilježava „20 godina našeg partnerstva sa Crnom Gorom“.
„OEBS medijsku pismenost definiše kao sposobnost kritičkog pristupa informacijama, njihove analize, kreiranja i aktivnog angažovanja u vezi sa njima. U današnjem, ubrzano promjenjivom informacionom okruženju, ove vještine su od suštinskog značaja. Građani se svakodnevno suočavaju sa ogromnom količinom informacija – putem informativnih portala, društvenih mreža, a sve više i sadržaja generisanog vještačkom inteligencijom (AI). Sposobnost da preispitamo ono što vidimo, procijenimo njegovu vrijednost i razlikujemo pouzdane od obmanjujućih informacija i lažnih sadržaja od ključnog je značaja za informisano učešće u demokratskom životu“, rekao je on.
Haukas je kazao da medijska pismenost nije samo pitanje obrazovanja, već bitan dio izgradnje otpornih društava i pomoći građanima da se snađu informisanom okruženju, koje postaje sve složenije. Poručio je da istraživanje ukazuje na tri jasna prioriteta:
„Obrazovanje u oblasti medijske pismenosti potrebno je prilagoditi različitim starosnim grupama, umjesto primjene jedinstvenog pristupa za sve. Medijsku pismenost treba integrisati kroz cjelokupno formalno obrazovanje i povezati je sa postojećim nastavnim sadržajima. Građanima je potrebno pružiti više znanja o tome kako algoritmi oblikuju informacije koje vide, kao i kako da prepoznaju i procijene sadržaj generisan vještačkom inteligencijom“, izjavio je on.
