Rat na Bliskom istoku, posebno sukob u Iranu, ulazi u novu, opasniju fazu – ne samo geopolitičku, već i ekonomsku. Nakon samo mjesec dana, nestašica sirove nafte prijeti da preraste u mnogo širi problem: manjak gotovo svih osnovnih proizvoda.
Poremećaji u regionu ograničili su protok nafte i gasa kroz Ormuski moreuz, kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte. Time je globalna ponuda smanjena za približno 20 odsto.
Posljedice su već vidljive – cijene goriva rastu, ali i dostupnost petrohemikalija koje su ključne za proizvodnju svakodnevnih proizvoda poput obuće, odjeće i plastičnih kesa.
Kriza se preliva na sve sektore
Pritisak se sada širi na cijelo potrošačko tržište. Poskupljuju plastika, guma i poliester, a prvi ozbiljni udar osjetila je Azija – region koji proizvodi više od polovine svjetske robe i zavisi od uvoza energenata.
U Južnoj Koreji građani panično kupuju kese za smeće, dok vlasti pozivaju organizatore događaja da smanje upotrebu jednokratne plastike. Tajvan je otvorio posebnu liniju pomoći proizvođačima koji su ostali bez plastike, dok poljoprivrednici upozoravaju na moguće poskupljenje riže zbog nedostatka ambalaže.
U Japanu se već strahuje da bi pacijenti mogli ostati bez medicinskih cijevi za dijalizu, dok proizvođači rukavica u Maleziji upozoravaju na globalni rizik nestašice medicinske opreme.
„Ovo se vrlo brzo preliva na sve – pivo, rezance, čips, igračke, kozmetiku“, upozorava Dan Martin iz konsultantske kuće Dezan Shira & Associates.
Zašto je plastika postala ključni problem
Problem nije samo u nafti, već u njenim derivatima – posebno u obliku poznatoj kao naphtha, koja je ključna sirovina za proizvodnju plastike i sintetičkih materijala. Za razliku od sirove nafte, za nju ne postoje adekvatne alternative niti značajne rezerve.
Zbog toga su mnoge petrohemijske kompanije u Aziji već smanjile proizvodnju ili proglasile „višu silu“, jer ne mogu ispuniti ugovorne obaveze.
Cijene plastike u Aziji skočile su i do 59 odsto od kraja februara, dostigavši rekordne nivoe.
Inflacija i usporavanje ekonomije već na vidiku
Poremećaji na tržištu sirovina već povećavaju globalnu inflaciju i usporavaju ekonomski rast.
Proizvođači plaćaju više za energiju i sirovine, što smanjuje profitne marže i podiže cijene za potrošače. Istovremeno, skuplje gorivo remeti transport i logistiku.
Dodatni problem su i druge sirovine iz regiona Bliskog istoka:
45% svjetskog sumpora (ključan za đubrivo)
33% helijuma (važan za elektroniku i medicinu)
22% uree i amonijaka (za poljoprivredu)
Međunarodni monetarni fond upozorava da sve vodi ka istom scenariju: višim cijenama i sporijem rastu.
Kriza se širi ka Zapadu
Analitičari upozoravaju da je Azija tek prva na udaru, ali da će se efekti postepeno preliti na Evropu i SAD.
„Kao tokom pandemije, šok se ne dešava odjednom – već se talasno širi ka Zapadu“, navodi analiza JP Morgana.
Poseban problem je što se situacija pogoršava kako se troše zalihe nafte isporučene prije početka rata. Kako april odmiče, nestašice postaju fizičke, a ne samo cjenovne.
Biznisi traže alternativu – ali rješenja su skupa
Kompanije pokušavaju da smanje troškove: smanjuju količinu plastike u ambalaži, prelaze na papir, staklo ili aluminijum i razmatraju reciklirane materijale.
Međutim, reciklirana plastika je 5 do 7 puta skuplja od nove, a prelazak na druge materijale zahtijeva mjesece ili godine prilagođavanja.
Neizvjesnost kao najveći rizik
Proizvođači širom svijeta sve više odlažu kupovinu sirovina, nadajući se smirivanju situacije.
Jedan kineski proizvođač poliestera kaže da su cijene njegovih sirovina porasle za 50 odsto, ali kupci odbijaju da prihvate više cijene.
„Anksiozan sam. Cijela industrija je u istom stanju. Niko ne zna kako će se rat završiti“, kaže on.
Kriza izazvana ratom u Iranu, dakle, više nije samo energetski problem – ona prerasta u globalni lančani poremećaj koji pogađa gotovo svaki sektor ekonomije.
Ako se situacija uskoro ne stabilizuje, svijet bi mogao ući u novu fazu inflatornog šoka, uz nestašice proizvoda koje podsjećaju na najgore dane pandemije.
