“Činjenica da u Crnoj Gori ne postoji institucionalizovan politički teatar dovoljno govori o provincijalizovanom i klerikalizovanom društvu. A samo ovlašan pogled na partijske i vjerske lidere pruža dovoljno inspiracije za očaravajuću pozorišnu satiru. Urnebesno je kada Spajić govori o proevropskoj, građanskoj i sposobnoj vladi ili dometima nevidljivih reformi. Još je podsticajnije kada Bečić kritikuje partijsko zapošljavanje u vremenu bivšeg režima ili kada najavljuje krah zlosrećne mafije i upokojenje DPS hobotnice”, navodi GI “21.maj”.
Posebno je, dodaju, potresno kada se Mandić poziva na nacionalno pomirenje dok obilazi svako stratište domaćih izdajnika i bjelodano opslužuje beogradsku hegemonističku i šovinisticku politiku.
“Tek je dojmljivo uočiti Kneževića koji vašarskim nadahnućem oblanduje ulogu licenciranog Vučićevog smetala. Naročito su ilustrativna dvojica deložiranih velikosrpskih mitropolita čija empatija prema zločinačkom četništvu zamagljuje ionako iščiljele hrišćanske sentimente. Dodamo li ovoj galeriji režimskih likova i formalnog lidera DPSa koji svakih mjesec dana odlučno pomjera “crvene linije” koje vlast ne smije preći, onda odista dobijamo odličan predložak za neodoljivu političku komediju”, zaključuju u saopštenju.