Pored brojnih holivudskih ostvarenja po kojima je prepoznatljiv širom svijeta, legendarni glumac Džon Malkovič sa sopstvenim projektima odavno već pribjegava i drugačijoj vrsti umjetničkog izraza kombinujući različite forme i obrađujući važne teme, sa stalnim fokusom na čovjeka.
„Generalno, nijesam ljubitelj takozvanih sapunica ili limunadica, dok većina ljudi najviše priča upravo o takvim djelima. Ne bih volio da budem dio takvih projekata, iako ima ljudi koji su veoma dobri u tome. Mene više zanima ljudska psiha, ponašanje i ono što je esencija čovjeka“, kazao je Malkovič odgovarajući na pitanje „Vijesti“ na današnjoj konferenciji za medije u Tivtu, povodom otvaranja prvog izdanja Rubix festivala.
Upravo je takva i „Paklena komedija“ (Infernal Comedy), predstava čiji je protagonisa Malkovič i koja će biti izvedena večeras u 22 časa na otvorenoj sceni „Sinheo“ u Porto Montenegru. Atipičnu monodramu Malkovič, uz pratnju 25 članova orkestra i dva soprana, već 15 godina igra širom svijeta. Na pitanje „Vijesti“ kazao je da uživa u multimedijalnim projektima poput ovoga, koji su simbioza različitih umjetničkih žanrova, izraza, ali i novih tehnologija, a sve to u duhu festivala kakav je Rubix, najavljen kao fuzija različitih umjetnosti.
„Mnogo volim da radim takve projekte i uglavnom u svim svojim projektima kombinujem klasičnu muziku, vizuelni izraz, a takođe i pozorište koje praktikujem čitavog svog života. Sa ovom predstavom, dirigentom i orkestom, sam mnogo putovao tokom prethodnih 15 godina, a uz ovo, zajedno smo kreirali tri djela koja mnogo volim… A volim i ovakve kolaboracije, sviđa mi se ono što one donose… Volim da slušam muziku, uživam u pozorištu i ovakve saradnje su za mene uvijek veoma interesantne i zanimljive, pa mi je dodatno drago što nas je Rubix festival sve okupio upravo oko toga – fuzije umjetnosti“, rekao je Malkovič na samom početku i dodao da mu je drago što upravo ovim povodom gostuje u Crnoj Gori.
Dalje je, odgovarajući na pitanje „Vijesti“ rekao i da nema velika očekivanja od večerašnje izvedbe i obrazložio:
„Očekivanja su uvijek loša. Uvijek ostavljam ljudima da procijene kako im se nešto sviđa“, poručio je Malkovič.
Najavljeno je da njegova „Paklena komedija“ govori o Džeku Untervegeru, austrijskom piscu i serijskom ubici… Poznat kao „ubica iz bečkih šuma“, Unterveger je 1976. osuđen na zatvorsku kaznu za ubistvo osamnaestogodišnje Margret Šafer, a potom u zatvoru otkrio dar za pisanje, da bi autobiografskim romanom „Čistilište ili izlet u zatvor – izvještaj krivca“ doživio slavu. Gdje je tu komedija, na pitanje medija, Malkovič odgovora da je ona smještena u terminu „paklena“ i objašnjava kolika je zapravo moć istinkske umjetnosti…
„Ako je dobra, umjetnost čovjeku može promijeniti život na određeni način ili iz određene perspektive. Za ovaj komad uvijek kažemo da ima dva prilično suprotstavljena faktora, a jedan od njih je neophodnost pokajanja… To može biti pokajanje za djela koja čovjek poželi da nikada nije napravio. Mislim da su ljudi zaista vjerovali da se Unterveger pokajao. Ja, pak, nijesam siguran da serijske ubice mogu lako da se pokaju“, priča Malkovič.
On dalje objašnjava i zašto smo toliko facninirani lošim likovima, u umjetnosti, ali u filmovima i pozorištu ponajviše.
„Kada sam stvarao ovoga lika, mislio sam da će ljudima biti privlačan i bio sam u pravu. Zašto – iz istog razloga zbog kog se ljudi plaše mraka. Serijske ubice, poput njega, čine tamu vidljivom. Neki ljudi su se zaista zainteresovali da na neki način razumiju ove ljude, njihovu psihu. No, pored svega toga, ne znam šta ga još čini privlačnim“, rekao je Malkovič.
Iako su na spomen Holivuda prva pomisao često blokbasteri, luksuz i glamur crvenog tepiha, Džon Malkovič se svojim ulogama umnogome izdvaja. Na pitanje „Vijesti“ da li preferira angažovane projekte koji tretiraju važna društvena pitanja, bilo da su ideološka, ekonomska, ekološka, Malkovič kaže da ga prije svega toga zanima čovjek sam po sebi i dodao da ima još mnogo projekata koji se ne razlikuju znatno od „Paklene komedije“.
„Jedan od njih se zove ‘Report on the Blind’, Šnitkeov koncert za klavir i gudače, a sve u kombinaciji sa djelom romana Ernesta Sabata. Imam i komad ‘The Music Critic’ koji je premijerno prikazan u Dubrovniku prije mnogo godina i još se izvodi. Takođe, imam i komad ‘The Infamous Ramirez Hoffman’… Uradio sam zaista dosta komada i nadam se da ću nastaviti sa time“, iskreno je kazao Malkovič i samim tim otkrio da se tokom dugogodišnje karijere još nije umorio od svog poziva.
„Ja odmaram na sceni, na bini… Nakon što sam napunio 50 godina govorim da ću se odmoriti ili otići u penziju onda kada dođe vrijeme za to. To je velika odlika kada se donosi. Ipak, rekao bih da o tome prvenstveno odlučuje publika, a to se dešava kada im prestane biti interesantno ono što radim. Uvijek kada nešto predstavljate publici, logično je da se može desiti da im se ne dopadne, te da djelo bude odbačeno. A kada se to desi, pa ako pritom to postane kontinuitet, onda znate da je došlo vrijeme da se povučete, jer na neki način i vi bivate odbačeni“, objašnjava legendarni glumac koji, očigledno i na radost fanova, još nema namjeri da se povuče.
Uz brojne filmove, pa i pozorišne predstave, ali i one projekte koji se tek očekuju ove ili naredne godine, tu je i jedan specifičan projekat „100 godina“ u režiji Roberta Rodrigeza, za koji je Malkovič pisao scenario. Film je praktično zapečaćen i neka je vrsta „poruke u boci“. Planirano je da „100 godina“ bude premijerno prikazan tek 2115. godine – vijek nakon što je projekat započet.
Na pitanje kakvu publiku očekuje na premijeri tog ostvarenja rekao je da definitivno očekuje publiku koja će biti mlađa od njega, a uz dodatno pitanje hoće li ljudska vrsta opstati na planeti Zemlji do tada, uz osmijeh je rekao da ima sukobljena mišljenja…
Djeluje da prava umjetnost nema rok trajanja i da je od velike važnosti, kako našim precima i nama danas, tako i pokoljenjima koja dolaze. Sa druge strane, da li je umjetnost vješta, Malkovič se koleba pri odgovoru.
„Neki od filmova mogu da budu vječni. Ne znam koji su, filmovi, ali i umjetnost može da traje dugo, pa ipak, besmrnost je velika riječ da bismo je olako koristili“, zaključuje čuveni Džon Malkovič.
Javne ličnosti često imaju velikog uticaja na svoje fanove, pa tako i ostvarenja u kojima igraju, što je i velika odgovornost njegovog poziva. Na pitanje medija kako gleda na slavu i prepoznatljivost koju donosi industrija kojom se bavi, da li u tome uživa ili je doživljava kao nešto što se ne može izbjeći, kaže da je u pitanju to drugo.
„Više je to nešto što se ne može izbjeći… Svijet se enormno promijenio od 1976. godine kada sam ja počinjao da se bavim ovim poslom, a sada već veliki broj djece upisuje i završava akademije i počinje se baviti pozorištem. Desila se velika promjena u međuvremenu“, konstatuje Malkovič koji smatra da to i nije nužno dobro.
Jednom prilikom je citirao njemačkog filozofa Artura Šopenhauera govoreći da ništa nije toliko fatalno kao kada san postane realnost. S obzirom na to, nema velike snove, ali su upravo takvi najvredniji, zaključuje se u njegovom odgovoru…
„Izbjegavam da imam snove. Želio bih da poživim toliko da vidim unuku kako odrasta“…
Poznato je da Džon Malkovič vuče korijene sa Balkana, a često gostuje širom Evrope i na pitanje medija kaže da lako može identifikovati sa Evropom.
„Osjećam se veoma prijatno u zemljama bivše Jugoslavije i ovoj regiji uopšte, pa tako i u Istočnoj Evropi. Kada je moje porijeklo u pitanju, između ostalog sam i četvrtinom Francuz, četvrtinom Škot, tako da je Evropa u globalu mjesto gdje se dobro osjećam, gdje sam proveo polovinu svog života i polovinu dosadašnje karijere i prija mi kao okruženje“, naglašava on.
Ovo mu nije prva posjeta u Crnoj Gori, drago mu je što je ponovo tu, ali kaže i da, zbog turneje, već sjutra putuje dalje…
„Neću biti u mogućnosti da ostanem malo duže i eventualno ispratim festival. Već u šest ujutru imamo avion za Dubrovnik, a onda idemo dalje za Madrid, Gran Kanari i tako dalje. Prije nekoliko godina sam boravio u Crnoj Gori sa suprugom. Svakako, ne bih previše komentarisao zemlju, jer ne volim mnogo da govorim o državama koje ne poznajem dovoljno“, kaže Malkovič.
