Još u maju 2025, kada je sporazum o strateškom partnerstvu između Velike Britanije i Sjeverne Makedonije potpisan na nivou vlada, kružile su glasine da bi dogovori o migracijama mogli biti dio tog sporazuma, piše Dojče vele (DW).
U decembru se makedonski premijer Hristijan Mickoski osjetio prinuđenim da javno odbaci navode o migracijama u britanskim medijima i opiše ih kao spekulacije i lažne vijesti opozicije.
– Dok sam ja premijer, neće biti podignut ni jedan logor za ilegalne migrante i nećemo primiti ni jednog migranta – izjavio je tada Mickoski.
Prema britanskim medijima, sporazumom o partnerstvu bilo je dogovoreno protjerivanje migranata, čiji su zahtjevi za azil u Velikoj Britaniji odbijeni, u treće države Zapadnog Balkana.
Sjeverna Makedonija pri tome je, uz tzv. Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, navedena kao jedna od potencijalno uključenih zemalja kojima je Velika Britanija, prema izvještajima, trebalo da ponudi finansijsku nadoknadu za svakog prihvaćenog migranta.
Takve pojave kritičari nazivaju „eksternalizacijom“ migracione politike: kontrola migracija i smeštaj migranata trebalo bi sve više da se premještaju u države koje se nalaze izvan pravnog sistema EU. Tako je Velika Britanija 2022. dogovorila premještanje tražilaca azila u Ruandu – projekat koji je nakon presude Vrhovnog suda i promjene vlade pod Kirom Starmerom konačno obustavljen.
Region Zapadnog Balkana sada se sve češće pominje kao poligon za isprobavanje novih modela upravljanja migracijama.
Neravnopravni odnosi moći
Čak i ako te zemlje kao kandidatkinje za pristupanje EU usklađuju svoj pravni sistem sa EU, formalno se nalaze izvan evropskog sistema dodjele azila.
Ćutanje vlada
Migracije su u društvima Zapadnog Balkana već godinama izuzetno osjetljiva tema. Strah od toga da postanu „sabirni logor Evrope“ raširen je u regionu – između ostalog i zbog zatvaranja granica duž „balkanske rute“ kojom su izbjeglice – ponajprije iz Sirije – 2015. dolazile na zapad Evrope. Biber upozorava da taj strah ne izvire isključivo iz ksenofobije, nego i iz osjećaja političke instrumentalizacije i gubitka kontrole.
Rasprava se zaoštrava i zbog manjkavosti u političkoj komunikaciji. Umjesto da pravovremeno i transparentno informišu, vlade poput one u Sjevernoj Makedoniji često nude samo fragmentarne informacije o mogućim sporazumima.
Biber u tome vidi svjesnu strategiju: otvorena komunikacija mogla bi politički da naudi, posebno ako te vlade zavise od konzervativnog ili nacionalističkog biračkog tijela. Zadržavanje informacija stvara, međutim, vakuum koji se brzo popunjava nagađanjima, glasinama i dezinformacijama.
Albanija pristala da privremeno smjesti migrante koji dolaze u Italiju da traže azil
Migracije kao izborni instrument
Na to upozorava medijska istraživačica Olga Koševaliska sa Univerziteta Goce Delčev u Štipu. U makedonskim medijima migracije se često prikazuju senzacionalistički i bez dovoljnog konteksta, čime se stvara utisak da je riječ o neposrednoj prijetnji koju je nemoguće kontrolisati. Ta se dinamika posebno ispoljava na društvenim mrežama, gdje se emocionalizovani i zaoštreni sadržaji brzo šire i radikalizuju raspravu.
– Posljedica je sve veće zaoštravanje javnog diskursa u kojem se migracije gotovo više ne doživljavaju kao složena društvena pojava, nego pretežno kao bezbjednosni rizik – kaže Koševaliska.
Istovremeno, pitanje migracija služi kao dobrodošlo oruđe u unutrašnjopolitičkoj borbi za vlast u državama Zapadnog Balkana. U Sjevernoj Makedoniji opozicija tu temu koristi za optužbe vladi za izdaju nacionalnih interesa i mobilisanje protesta.
Koševaliska podsjeća na 2017. godinu, kada su u toj zemlji izvještaji o navodnim planiranim smještajnim kapacitetima za migrante doveli do lokalnih referenduma i masovnih napetosti – primjer kako se migraciona pitanja u regionu lako mogu koristiti za mobilizaciju i polarizaciju.
Tzv. Kosovo otvoreno za saradnju
Dok je Bosna i Hercegovina prema izvještajima jasno odbila britanski predlog o prihvatanju odbijenih tražilaca azila, tzv. kosovski premijer Aljbin Kurti pokazuje otvorenost za saradnju – u zamjenu za bezbjednosnu podršku.
Tzv. Kosovo je već ranije signalizovalo spremnost za slične sporazume i ima iskustva s takvim aranžmanima: 2021. zemlja je primila oko 1.900 Avganistanaca koji su čekali na nastavak puta u SAD, a kasnije je sklopila sporazum sa Danskom koji toj državi dopušta korišćenje do 300 zatvorskih mjesta na Kosovu za osuđene strance koji bi nakon odsluženja kazne trebalo da budu deportovani.
Stručnjaci u međuvremenu upozoravaju na preopterećenost na tzv. Kosovu. Politikolog Nedžmedin Spahiju iz Prištine kritikuje to što se odluke previše često donose iz oportunističkih razloga – na primjer kako bi se zadovoljili strateški partneri poput Velike Britanije ili ojačali odnosi sa međunarodnim partnerima. Dugoročne društvene i institucionalne posljedice pri tome se ne razmatraju dovoljno.
– Izjava premijera Kurtija jeste samo „servilni čin prema strateškom savezniku radi njegovanja odnosa – kaže Spahiju. Lojalnost prema saveznicima je važna, smatra politikolog – ali mora da prestane tamo gdje se prevazilaze sopstvene mogućnosti. Inače prijeti opasnost da Zapadni Balkan postane još više „marginalni prostor“ evropske migracione politike, kako ga mnogi već danas doživljavaju.
