Pozorište otvara prozore kroz koje možeš da vidiš dalje i šire, no, crnogorsko društvo nesvjesno je uloge i važnosti pozorišta za djecu i mlade, ocjenjuje u razgovoru za Vijesti Marija Backović – psihološkinja, dramska pedagoškinja i producentkinja, direktorka Dramskog studija “Prazan prostor” i predsjednica Savjeta Gradskog pozorišta Podgorica.
Backović je tako prokomentarisala važnost pozorišta za djecu i mlade, ali i osviješćenost zajednice po tom pitanju, a povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade koji se obilježava danas, 20. marta, širom svijeta, pod sloganom “Povedite dijete u pozorište”. Mnoštvo je razloga zbog kojih treba dijete odvesti u pozorište, a samo neke od njih nabraja Backović:
“Zato što je pozorište posljednje utočište živog susreta sa umjetnošću gdje dijete može da mašta, doživljava, izražava emocije, reaguje, empatiše i na neprimjetan i kvalitetan način vježba za život. Dijete treba povesti u pozorište jer je to onda zajedničko iskustvo koje postaje osnov za razgovor i promišljanje. Djeci treba pozorište da bi naučili da uživaju u ljepoti. Pozorištu trebaju djeca da bi iznova podsjećalo sebe koja mu je svrha”, ističe ona.
Vršiteljka dužnosti direktora/ke Gradskog pozorišta Podgorica, glumica Ivona Čović Jaćimović za sebe kaže da je “neko ko ne odustaje od teze da su djeca i mladi budućnost naše države i nosioci našeg sistema”.
“Mali princ kaže: ‘Vrijeme koje si uložio u svoju ružu čini tu ružu tako dragocjenom. Ja sam odgovoran za svoju ružu, zapamtite’. Shodno navedenom citatu, jasno je da koliko uložimo u našu djecu toliko će nam se i u nekom budućem vremenu vratiti. Odgajati i edukovati djecu preko pozorišta, kulture, kvalitetnih kreativnih sadržaja, najmanje je što možemo da im ponudimo kao odrasli ljudi, dok je ogromna dobit ono kako i na koji način oni svojim djelovanjem to mogu da nam vrate jednog dana. Ulaganjem u našu djecu ulažemo u srce naše države”, smatra Čović Jaćimović.
Upravo je u Gradskom pozorištu Podgorica juče obilježen Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade, predstavom “Dulsineja i Servantes” koju je po tekstu Dragane Tripkovć, režirala Snežana Trišić. Komad su gledali đaci iz osnovnih škola “Pavle Rovinski”, “Oktoih” i “Novka Ubović”. Svjetsku poruku, kako to tradicija nalaže, ovim povodom napisala je predsjednica ASSITEJ International Sju Džajls, a prije izvođenja predstave pročitala ju je glumica Gradskog pozorišta Branka Femić .
Ipak, stanje u Crnoj Gori po pitanju pozorišta za djecu i mlade: produkcije, podrške, kontinuiteta, Backović ocjenjuje kao loše.
“Nijesmo puno napredovali od posljednjih analiza koje su ukazale na alarmantnost nedostatka produkcije za djecu i nedostupnost pozorišta djeci širom Crne Gore. Crnu Goru čeka put razvoja pozorišta za najmlađe, važno je postaviti strategije na nacionalnom nivou i definisati ih zakonskim aktom/vima, sa jasnom vizijom gdje treba da budemo za 10 godina”, poručuje Backović.
Čović Jaćimović podsjeća da Gradsko pozorište gaji Dramsku scenu za djecu i Lutkarsku scenu za djecu, ali ističe da je tinejdžere najteže privući pozorištu…
“U protekloj sezoni u Gradskom pozorištu odabirom tekstova za Dramsku scenu za djecu (‘Magareće godine’ Branka Ćopića, kao i ‘Dulsineja i Servantes’ crnogorske dramaturškinje Dragane Tripković) kao prioritetnu ciljnu grupu smo odabrali adolescentski uzrast koji je danas, nažalost, kao publiku najteže privoliti da dolaze u pozorište. Vjerujem da će, kao i do sada, Gradsko pozorište insistirati na motivaciji pomenutog uzrasta kako bismo mi koji smo odgovorni za plasman kulturno obrazovnih sadržaja edukovali te mlade ljude kvalitetnim sadržajima, uprkos tome što im se trenutno nudi na tržištu, koje je poplavljeno modernom tehnologijom i ad hoc informacijama koje im se plasiraju preko društvenih mreža. Takođe, u prošloj sezoni a na zadovoljstvo Gradskog pozorišta, imali smo i premijeru predstave ‘Pomelo, mali ružičasti slon’ koja je namijenjena najmlađem uzrastu, po uzoru na evropska pozorišta dobili smo predstavu za bebe, priču u slikama”, podsjeća Čović Jaćimović.
Backović, sa druge strane, smatra da je aktuelni sadržaj koji se nudi djeci i mladima u pozorištu na nezavidnom nivou, te da nije u skladu sa vremenom i potrebama…
“Mi kao društvo nijesmo svjesni koja je uloga i važnost pozorišta za djecu. O pozorištu za mlade da i ne govorim, ta profilacija i ne postoji, a rijetki pokušaji budu upitni u namjeri ili pogrešno definisanom uzrastu. Pozorišni radnici i radnice u Crnoj Gori potcjenjuju djecu i njihove potrebe. Naše pozorište za djecu je nedoraslo današnjim generacijama. Nažalost, ideja pozorišta za djecu počiva na naivnim i romantizovanim sjećanjima na sadržaj koji se nudio nekada današnjim odraslima”, konstatuje ona i dodaje da je potrebno iskoračiti iz takvog doživljaja teatra i sadržaja namijenjenog djeci i mladima.
Backović je zadovoljna, ali i optimistična usljed aktivnosti crnogorskog Udruženja za razvoj pozorišta za djecu i mlade ASSITEJ. U pitanju je ogranak međunarodne organizacije ASSITEJ (Association of Theatre for Children and Young People) osnovane 1965. godine a koja danas ima više od 80 zemalja članica i koja je posvećena uvjerenju da “svako dijete i mlada osoba zaslužuju pristup umjetnosti od svog najranijeg uzrasta, a posebno njenom živom izvođenju”.
“Oživjeli smo ASSITEJ nacionalni centar, pa ćemo pokušati da ukažemo na ključne probleme i ponudimo rješenja u narednom periodu. Na ASSITEJ Artistic Gatheringu u Marseju 26. marta ću imati čast da svjetskoj zajednici predstavim Crnu Goru i pozorišno stvaralaštvo za djecu. Vjerujem da ćemo kroz teorijske i edukativne programe osnažiti našu zajednicu i odlučno graditi bolje pozorište za djecu, a samim tim i budućnost”, najavljuje Backović.
Ona je za Vijesti podijelila iskustvo sa prošlogodišnje svjetske konferencije ASSITEJ-a na Kubi, uvjerena da bi međunarodna razmjena i uvid u inostranu produkciju Crnoj Gori bio od koristi.
“Razgovarali smo o uticaju pozorišta na razvoj djece ali i na jačanje zajednice. Divno je bilo slušati kolege iz Južne Amerike kako stvaraju predstave za čitave porodice s namjerom da integrišu i najstarije i najmlađe članove. Pozorište nudi nepregledni poligon za igru. Nudi sve ono što čini život… Nudi riječ, dodir, emocije i saznanje. Pozorište otvara prozore kroz koje možeš da vidiš dalje i šire. Pozorište budi otvorenost, tolerantnost, saosjećanje, aktivizam i slobodnu misao”, poručuje Backović.
Kampanja za Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade pod sloganom “Povedite dijete u pozorište” već dugo je usmjerena na pravo djece i mladih na kulturu, podsjeća Su Džajls u svom pismu…
“Činjenica da su (djeca i mladi) zavisni od odraslih po pitanju doma, sigurnosti, hrane, znači da njihova mogućnost izbora i kontrole može biti ograničena, a to je najčešće slučaj upravo kada je riječ o pristupu kulturi. Ako djecu i mlade posmatramo kao kulturne građane, njihov doprinos kulturi i njihovo pravo na pristup umjetnosti nedvosmisleni su već od trenutka kada dođu na ovaj svijet”, navodi ona.
Backović za Vijesti kaže da se ne smije zaboraviti da je “naša dužnost da djeci omogućimo da konzumiraju kulturni sadržaj”…
“Naše društvo pati od pogrešne teze da je spram kulture – nekultura, no to nije tačno. Sve je kultura, samo je pitanje oblika i normi koje određena zajednica ustanovi. Zadatak onih koji upravljaju društvom je da jasno profilišu koju kulturu žele da promovišu i utkaju u svoje društvo, a najkvalitetnije se gradi od malih nogu. Dakle, neće naša djeca biti nekulturna, ona će samo posegnuti za onom kulturom koja im je dostupnija ili ponuđena – sviđalo se to nama ili ne”, podsjeća Backović.
Džajls u svom obraćanju dodaje da “pozorište, odnosno bilo koja izvedba koja se dešava tu, pred nama, otvara svakoj osobi, bez obzira na njene godine, prostor koji nudi priče – priče koje govore o nama i našoj ljudskosti, našoj krhkosti i našoj snazi, a ljude je uvijek i svuda potrebno podsjećati upravo na ljudskost”.
