Rezultati dosadašnjih pregovora o formiranju nove Vlade stvaraju utisak da je do konačnog dogovora još daleko, kazao je za Portal RTCG politikolog Vladimir Dobrosavljević. Mada je od vanrednih parlamenttarnih izbora prošlo preko dva mjeseca nova vlada još nije formirana, niti se pouzdano zna kada će pregovori o njenom formiranju biti nastavljeni. Mandatar Milojko Spajić uvjerava da su principi za formiranje nove Vlade svima prihvatljivi, i da će pregovori biti nastavljeni ali čini se da epilog nije na pomolu.
„Prošlo je više od dva mjeseca nakon što su održani parlamentarni izbori u Crnoj Gori, ali uprkos mnogobrojnim medijskim spekulacijama o tome ko bi sve trebalo da čini buduću skupštinsku većinu, te kako bi, i u kom sastavu, funkcionisala nova izvršna vlast, rezultati dosadašnjih razgovora, između potencijalnih koalicionih partnera, stvaraju utisak da je do konačnog dogovora, još uvijek daleko“, smatra Dobrosavljević
Prema njegovom mišljenju, čini se da je mandatar, još i prije dobijanja formalnog statusa, ušao u čitav projekat bez jasne vizije i ideje u kakvoj Vladi želi da bude premijer, sa kolikom podrškom, i samim tim šta bi trebalo da budu njeni strateški ciljevi, sem realizacije, kako kaže, „kontraverznog programa“ Evropa sad II.
„Za početak, nije obezbijedio konsenzus između svih političkih subjekata sa liste čiji je nosilac bio, pred početak pregovora, što je izazvalo šumove u njihovoj međusobnoj komunikaciji, i to pred javnošću. Potom, načinom na koji je selektovan redosljed sagovornika, poslata je nedvosmislena poruka, kako je cilj da se dođe što hitnije do neophodnog broja od 41. poslanika, koji bi omogućio izglasavanje nove Vlade, a na uštrb njenog reformskog kapaciteta i stabilnosti. Očito se time namjeravlo, da druge pretendente na participaciju u izvršnoj vlasti, a to se prije svega odnosi na koaliciju Za budućnost CG i SNP, dovedu pred svršen čin i ponudu ’’uzmi ili ostavi’’“, smatra analitičar.
Međutim, kako kaže, takav jednostrani koncept, samo je pojačao ambicije i pohlepu, onih za koje je mandatar smatrao da su mu prioritetni partneri, i praktično onemogućio realizaciju željenog koncepta, ocjenjuje Dobrosavljević.
