U to vrijeme čredu u hramu držao je prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On postavi Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za djevojke u hramu. Tom prilikom u hramu se pojaviše dvije neobične ličnosti: starac Simeon i Ana, kći Fanuilova. Pravedni starac uze na svoje ruke Mesiju i reče: „Sad otpuštaš slugu Tvojega, Gospode, jer vidješe oči moje spasenje Tvoje.“ Još reče Simeon za Hrista Mladenca: „Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju.“ Ana pak, koja je od mladosti služila Bogu u hramu postom i molitvama, i sama prepozna Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima dolazak Dugoočekanoga.
Fariseji, koji su bili prisutni u hramu i vidjeli i čuli sve, ljuti na Zahariju što postavi Djevu Mariju na mjesto za djevojke, javiše to caru Irodu. Uvjeren da je to Novi Car, o kome su mu zvjezdari sa Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No u međuvremenu božanska porodica bijaše napustila grad i uputila se u Misir, po uputstvu Anđela Božijeg. Dan Sretenja praznovan je od samog početka, ali je svečano praznovanje ustanovljeno naročito 544. godine, u vrijeme cara Justinijana (iz sinaksara praznika).
Često se među našim narodom može čuti pitanje da li je Sretenje Gospodnji ili Bogorodičin praznik. U svojoj „Heortologiji“ protojerej Lazar Mirković bilježi da Sretenje spada u dvanaest velikih praznika, ali ne u Gospodnje. On piše da, ako praznik Sretenja padne u nedjelju, vaskrsna služba se ne zamjenjuje službom praznika, kako biva kod Gospodnjih praznika, nego se pjeva zajedno sa njom. Kada jedan od dvanaest Gospodnjih praznika padne u nedjelju, tada se vaskrsna služba izostavlja i služi se samo praznična. Zbog toga se praznik naziva i Sretenje Presvete Bogorodice.
Četrdeset dana po rođenju Gospoda našega Isusa Hrista, nakon starozavjetnog vremena očišćenja, Presveta Bogomajka sa svetim zaručnikom Josifom dođe u Jerusalimski hram, noseći četrdesetodnevnog Mladenca Hrista, da ispuni dvostruki zakon Gospodnji: da se poslije porođaja očisti prinošenjem propisane žrtve Bogu i svešteničkom molitvom, i da postavi pred Gospodom prvenca i otkupi ga ustanovljenom cijenom.
U Mojsijevim knjigama zapisano je da žena, kada rodi muško dijete, treba da prođe vrijeme očišćenja i da potom prinese žrtvu – jagnje ili, ako nema mogućnosti, dvije grlice ili dva golubića. Takođe je zapisano: „Posveti mi svakog prvenca, što god otvara matericu“ i „Prvenca između sinova svojih da daš meni“. Iz ovih starozavjetnih odjeljaka vidimo da se praznik Sretenja temelji na starozavjetnom zakonodavstvu, jer Spasitelj svijeta blagovolje da ispuni svaki zakon.
Presveta Bogorodica, noseći u naručju Zakonodavca, ispunjava zakon očišćenja iako je bila čistija od snijega, jer je bez sjemena rodila Gospoda. Sveti Oci svjedoče da je prorok Zaharija, otac Pretečin, Prečistu Djevu, kada je došla sa Mladencem u hram, postavio ne na mjesto za žene koje se očišćuju, nego na mjesto za djevojke.
Za razliku od ostalih Bogorodičnih praznika koji se temelje na crkvenom predanju, svjedočanstvo o prazniku Sretenja nalazimo kod jevanđeliste Luke. Pravedni starac Simeon, nazvan Bogoprimac, ispunjen Duhom Svetim, prepoznaje u djetetu obećanog Pomazanika Gospodnjeg, Onoga koji donosi Carstvo Božije. Primivši Spasitelja na svoje ruke, izgovori molitvu koju i danas izgovaramo na večernjem bogosluženju:
„Sada otpuštaš u miru slugu svoga, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje Spasenje Tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlost da prosvjećuje neznabošce i slavu naroda Tvoga Izrailja.“
Ovaj susret Hrista i starca Simeona nije samo istorijski događaj, već otkriva tajnu sjedinjenja Boga i čovjeka u ličnosti Bogočovjeka Hrista. Kroz Svetu Liturgiju i Svetu Evharistiju mi se sjedinjujemo sa Njim, potvrđujući pripadanje Crkvi kao zajednici Boga i ljudi.
Tropar:„Raduj se, Blagodatna Bogorodice Djevo, jer iz Tebe zasija Sunce Pravde, Hristos Bog naš, Koji prosvjećuje one u tami; veseli se i ti, starče pravedni, koji si primio u naručje Oslobodioca duša naših, darujući nam Vaskrsenje.“
Praznik Sretenja počeo je da se praznuje u četvrtom vijeku u Jerusalimu. Na Zapadu se slavi od petog vijeka. Posebnost praznika jeste i litijski hod sa upaljenim svijećama.
Praznik ima jedan dan pretprazništva i sedam dana poprazništva. Sretenje je jedini Bogorodičin praznik koji ima vhodni stih i poseban praznični otpust na Liturgiji. Kao pričastan pjeva se psalamski stih: „Čašu Spasenja primiću i ime Gospodnje prizvaću.“
Kondak:„Ti, koji si osvetio djevojačku utrobu i blagoslovio ruke Simeonove, preduhitrivši nas i sada si nas spasao, Hriste Bože. Smiri državu u ratovima i osnaži narod naš koji si zavolio, Jedini Čovjekoljupče.“
