Crna Gora je najmanja od šest država Zapadnog Balkana koje žele da se pridruže EU. Sa nešto više od 600.000 stanovnika i 13.800 kvadratnih km površine dosegla bi, među 27 država EU, veličinu Luksemburga – relativno najbogatijeg člana Unije. No, Crna Gora bi mogla da odigra ključnu ulogu u narednih pet godina mandata nove komisije EU i dala novi podsticaj proširenju Unije.
U to je bar ubijeđen crnogorski predsjednik Jakov Milatović. U izjavi koju je dao Standardu, u ponedjeljak, na marginama foruma o strateškim perspektivama proširenja u Alpbahu, on je rekao da vjeruje da bi njegova zemlja mogla da postane članica EU 2028. godine. Za to je dobio i konkretne signale iz Brisela i vlada u EU prestonicama. Za razliku od ostalih pet kandidata na zapadnom Balkanu, svih 35 pregovaračkih poglavlja Crne Gore sa Komisijom je već otvoreno, a tri su već zatvorena.
Promjena raspoloženja?
Vlada Crne Gore bi ove godine mogla da ostvari dalji konkretan napredak. Razlog za svoj optimizam predsjednik vidi u činjenici da se u Briselu u politici proširenja donekle promijenilo raspoloženje, koje je godinama bila praktično paralizovano.
Rat u Ukrajini kao i mogućnost da Rusija, ali i Kina, steknu sve veći uticaj u Istočnoj Evropi i na Balkanu, izoštravaju svijest mnogih država EU kako da strateški ovaj region vežu za sebe, kazala je austrijska ministarka za Evropu Karoline Edtstadler (ÖVP). Jer je, poslije Bregzita, zbog pandemije, rata i drugih kriza, proširenje – za koje se Austrija uvijek zalagala – zakočeno. Ali sada polako postaje jasno da EU neće moći zauvijek da daje samo utješne izvještaje zemljama koje žele da joj se pridruže. I postaje jasno da su potrebni signali da države koje su stvarno voljne da uđu u EU, Evropi i pripadaju.
Upravo na to Milatović i računa. Prošlo je jedanaest godina otkako je Hrvatska, kao posljednja, postala članica EU. Međutim, Srbija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Kosovo već duže vrijeme ne uspijevaju u ovoj namjeri: zbog sopstvene nesposobnosti da se reformišu i samo tješenja do ne zna se kada od strane EU, iako je Unija definitivno povećala svoju pomoć. Pored toga, postoje mnoge države unutar EU – posebno Francuska – koje su skeptične u pogledu bilo kakvog daljeg prijema članica sve dok se sama Unija ne bude spremna za proširenje i prilagodi svoje strukture odlučivanja.
Mogući ledolomac
Ali ne čineći ništa, složili su se diskutanti na nekoliko formata foruma u Alpbahu, EU neće postići nikakav napredak i završiće u defanzivi. Crna Gora bi stoga mogla poslužiti kao ledolomac tako što bi se brzo pridružila, ako je moguće već u mandatu nove Komisije do 2029. Nova-stara predsjednica Komisije, Ursula fon der Lajen, uvrstila je napredak u ovom projektu u svoj program. Prijem Crne Gore bi mogao da se realizuje i bez unutrašnjih reformi EU. Tako mala zemlja teško da bi narušila postojeću strukturu EU. Moglo bi se čak u šali reći da je prije bregzita Unija imala 28 članova. Kada jedna tako mala zemlja „zamijeni” Veliku Britaniju, stari poredak se ponovo uspostavlja.
Stvari stoje posve drugačije kod svih ostalih zemalja kandidata, koje su daleko od bilo kakvog ispunjavanja kriterijuma za „punopravno članstvo“, uglavnom zbog nedostataka u vladavini prava, korupcije ili loše administracije. Ministarka Edtstadler vjeruje da (poslije Crne Gore) Albanija može da bude naredni kandidat koji će se približiti učlanjenju u EU. Ali ona je uvjerena da se nešto u tom pravcu do 2029. mora uraditi i želi da se bori za ovaj cilj.
Moldavska vicepremijerka za evropske integracije Kristina Gerasimov je u Alpbahu pokazala koliko je važna jasna perspektiva pristupanja EU za susjedne zemlje i zemlje kandidate za EU koje teže slobodi i demokratiji. Ljudi moraju da vjeruju da su napori i reforme vrijedni toga, kazala je ona. Od eskalacije rata u Ukrajini u februaru 2022. jasnije je nego ikad „da dijelimo iste vrijednosti i da pripadamo Evropi“.
