Dokument ažurirani Nacionalni utvrđeni doprinos Crne Gore (NDC) za 2030. i 2035. godinu, koji je Vlada Crne Gore usvojila početkom ove godine, iako od ključne važnosti za Poglavlje 27, teško će moći da se realizuje jer se zasniva na nepreciznim podacima i nedovoljno jasnom planu, tvrde stručnjaci.
Ovaj dokument trebalo bi da bude platforma za smanjenje emisija štetnih gasova, unapređenje energetske efikasnosti, podsticanje obnovljivih izvora energije, unapređenje kvaliteta vazduha i zaštite životnu sredinu. Sve je to neophodno kako bi Crna Gora odgovorila na zahtjevne zadatke Evropske unije za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 27, ali i na obaveze koje proizilaze iz Pariskog sporazuma čiji je naša zemlja potpisnik.
Dokument NDC ima za cilj smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG) za 55 odsto do 2030, a 60 odsto do 2035. godine. GHG gasovi doprinose globalnom zagrijavanju tako što zadržavaju toplotu u atmosferi, poput ugljen-dioksida, metana i azot-oksida. Pariski sporazum obavezuje države da smanje emisiju gasova kao dio zajedničke borbe protiv negativnog uticaja klimatskih promjena.
Dokumentacija do koje je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) pokazuje da je ovo još jedan od planova koji je Vlada usvojila, a nije detaljno obrazložila kako će se realizovati.
Direktorica Centra za klimatske promjene UDG Ivana Vojinović kaže da u novom dokumentu nedostaju podaci o kvantitativnim efektima svake pojedinačne aktivnosti ili barem sektora da bi se ostvario cilj smanjenja emisija za 55 odsto.
“U NDC-u se kao referentne za njegovu izradu navode neke strategije koje još uvijek nisu ni donesene kao što su Nacionalna strategija biodiverziteta, Nacionalni energetski i klimatski plan, Nacionalni plan adaptacije, Državni plan upravljanja otpadom, itd.”
Međunarodni eksperti, takođe, dovode u pitanje neke aspekte ovog dokumenta. Jedna od mnogobrojnih primjedbi Sekretarijata Energetske zajednice (SEZ) glasi da nije jasno kako će se dostići cilj smanjenja emisija GHG do 2030. godine. Navode da politike i mjere ne izgledaju realno s obzirom na to da se ključne mjere odnose na smanjenje emisija u Termoelektrane (TE) Pljevlja, poboljšanja u sektoru otpada i brzo usvajanje električnih vozila.
“Iako djeluje ambiciozno da Crna Gora može ostvariti plan smanjenja emisija GHG gasova jasno je da bi ovo najvjerovatnije podrazumijevalo zatvaranje termoelektrane Pljevlja odnosno stavljanje pogona u ulogu hladne rezerve najvjerovatnije već od 2030. godine” kaže za CIN-CG Nataša Kovačević iz CEE Bankwatch Network, globalne mreža koja djeluje u centralnoj i istočnoj Evropi.
Novi nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana Crne Gore (NEKP) za period do 2030. godine je pripremljen uz tehničku podršku konsultantskog tima angažovanog od strane Njemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ), kažu iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MEORRS) za CIN-CG. Paralelno sa izrađena je i Strateška procjena uticaja na životnu sredinu za NECP.
Iz Ministarstva su kazali da su ključne politike i mjere predviđene NEKP-om: ubrzan razvoj novih elektroenergetskih kapaciteta zasnovanih na hidro energiji i energiji sunca i vjetra, dalji razvoj koncepta kupca-proizvođača i uspostavljanje energetskih zajednica, razvoj prenosnih i distributivnih mrežnih kapaciteta i primjena skladišta energije sa ciljem efikasne integracije novih izvora energije, značaj ulaganja u energetsku efikasnost naročito u unapređenje postojećeg fonda zgrada, smanjenje emisija u sektoru saobraćaja kroz ubrzano uvođenje vozila na električni pogon, modernizaciju javnog prevoza i uklanjanje starih automobila, sprovođenje pravedne tranzicije u regionu uglja i izlazak termoelektrane Pljevlja iz pogona 2041. godine
Termoelektrana Pljevlja radi nelegalno još od kraja 2020. godine, nakon utrošenih 20 hiljada operativnih sati dodijeljenih u skladu sa Direktivom o velikim ložištima, dok je Energetska zajednica zbog ovog kršenja otvorila slučaj protiv Crne Gore u aprilu 2021. godine.
Da bi nastavili sa radom TE pokrenuli su projekat modernizacije kako bi elektrana ispunila standarde EU za zagađenje, a kineska kompanija Dongfang Electric International Corporation izabrana je 2019. za izvođača radova.
Glavni radovi su više puta odgađani i planirani su da počnu 2025. godine. U potezu koji se smatra nezakonitim, Crna Gora je izmijenila nacionalne zakone kako bi omogućila nastavak rada elektrane, čije se gašenje sada očekuje između 2030. i 2035. godine. U decembru 2024. godine, Crna Gora je dostavila SEZ-u nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NEKP), kojim najavljuje dodatna kašnjenja i planirano zatvaranje elektrane 2041. godine.
Planirani izlazak iz uglja do 2035. godine je upitan, s obzirom na to da se TE Pljevlja planira koristiti do 2040. i nakon toga kao hladna rezerva. Nacrt NEKP-a ne nudi jasne korake ni okvir za pravednu tranziciju, a SEZ traži pojašnjenje kako se gašenje uglja do 2035. uklapa u te planove, kao i više informacija o mjerama za osiguranje pravedne tranzicije.
Nekadašnji predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja Dušan Janjušević kaže da alternativa za ugalj trenutno ne postoji a još uvijek se usavršavaju nove tehnologije kao što je vodonik.
“Nema potrebe da se igramo sa energetskom stabilnošću, jer zemlja koja nema energiju i hranu, prelazi u moderno ropstvo”.
“Proces dekarbonizacije je spor zbog zavisnosti od TE Pljevlja, koja obezbjeđuje značajan dio električne energije od 40 do 50 odsto, a prelazak na obnovljive izvore energije zahtijeva značajne investicije i dugoročnu strategiju koja nije dovoljno razvijena u Crnoj Gori. Ono što je u posljednje vrijeme bilo pozitivno u sektoru energetike jeste početak izgradnje vjetroelektrane Gvozd od 55 MW, kao i veći fokus na valorizaciju solarnog potencijala”, kaže Vojinović.
Termoelektrana ne posjeduje integrisanu dozvolu o sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine, koju je prema međunarodnim ugovorima, koji imaju primat nad nacionalnim zakonodavstvom, bila dužna da nabavi. Vlada nije preduzela nikakve konkretne mjere da riješi ovaj problem. Umjesto toga, nelegalan rad se pravda, dok emisije štetnih gasova opstaju na zabrinjavajućem nivou.
Krajem 2023. godine SEZ nije prihvatio argumente Vlade i EPCG da bi se kasnom ekološkom rekonstrukcijom koja se ne izvodi po standardima za gradnju novih termoelektrana, budući rad TE Pljevlja usaglasio sa regulativom EU i EZ.
Zaključili su bili da je Crna Gora prekršila Direktive EU i Ugovor o osnivanju EU, što znači da TE Pljevlja ne može takvom ekološkom rekonstrukcijom ispuniti uslove za dobijanje dozvole za rad i time produžiti svoj vijek.
“Razumljivo je što EPCG i Vlada i dalje pokušavaju da naknadno pokrenutim pravnim radnjama odgode stupanje na snagu donesenih odluka EU i SEZ i pratećih finansijskih sankcija koje bi zbog kršenja regulative ozbiljno ugrozile ili potpuno onemogućile dalje poslovanje TE Pljevlja. S druge strane, potpuno je nerazumna i neshvatljiva njihova upornost da uprkos jasnog stava SEZ i EU, nastave da finansiraju realizaciju sporne ekološke rekonstrukcije koja će prema zvaničnim procjenama koštati između 150 do 200 miliona eura”, kaže za CIN-CG Dejan Mijović ekonomski analitičar.
Jedina novina je što sada čelnici EPCG i Vlade krše javni interes svjesni da su njihove odluke u koliziji sa SEZ i EU regulativom, pa i domaćim zakonodavstvom. Sve to budi sumnje da te pojedince ne motivišu javni već partikularni interesi, objašnjava Mijović.
“Dva direktora TE su u poslednjih par mjeseci dali ostavku izvršni i tehnički direktor zbog nezadovoljstva sprovođenjem radova na rekonstrukciji, dok se sada u stručnim krugovima spominje da bi rezervni kotao mogao raditi na mazut”, objašnjava Kovačević.
Planovi na izgradnji sekundarne mreže TE Pljevlja ne napreduju čime je projekat doveden pred ozbiljan rizik zbog čega Ministarstvo energetike i Tužilaštvo moraju hitno sprovesti istragu i utvrditi nepravilnosti, kako bi se osigurala odgovornost i spriječile daljnje posljedice po projekat i životnu sredinu, kaže Kovačević.
Zagađenja koja ugrožavaju zdravlje Pljevljaka se uvećavaju, donoseći nove prijevremene smrti. Prema izvještaju CEE Bankwatch Network “Uskladiti ili zatvoriti” samo tokom 2023. godine, emisije sumpor-dioksida iz termoelektrane su iznosile 44.017 tona, azotnih oksida 3.982 tone, dok su emisije čestica prašine porasle sa 560 tona u 2022. na čak 1.130 tona u 2023.
S obzirom na to da Vlada nije pružila detaljno obrazloženje planiranih aktivnosti, ostvarenje cilja od 55 odsto smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, je neizvjesno, te postoji rizik da isti ne bude ispunjen u narednih pet godina. Kako je generalno posmatrano, priroda najjači saveznik u borbi protiv klimatskih promjena, očuvanje i zaštita šuma, prašuma i močvara može obezbijediti efektivno smanjenje emisija, prilagođavanje i ublažavanje klimatskih promjena, kaže Vojinović.
“Nažalost, ozbiljan i usvojen plan pravedne tranzicije za Pljevlja ne postoji, iako je put jasno trasiran. Pljevlja su jedini grad, gdje pravedna tranzicija, zaista može biti pravedna. Svaki rudarski grad, a naročito država koja zavisi od rudarenja, mora biti spremna da će u jednom trenutku, iscrpiti te resurse i preći na nove vidove djelatnosti. Mineralne sirovine sa kojima raspolaže, kao i geografski položaj Pljevalja jasno trasiraju pravac budućeg razvoja” objašnjava Janjušević.
U četvrtom nacionalnom izvještaju i prvom dvogodišnjem izvještaju o transparentnosti Crne Gore prema Ujedinjenim nacijama o klimatskim promjenama 2024. (Izvještaj) piše da je ukupni trend emisija GHG iz sektora energetike pokazuje rast, sa povećanjem od 13,6 odsto u periodu od 1990. do 2022. godine, 33,62 odsto.
U 2022. godini najvažniji gas sa efektom staklene bašte u Crnoj Gori je CO2, sa učešćem od 77 i po odsto. Emisije CO2 uglavnom potiču iz aktivnosti sagorijevanja, prvenstveno u termoelektrani na ugalj, ali i iz drumskog saobraćaja, piše u Izvještaju.
Da bi odgovorila zahtjevima EU i obavezama prema Pariskom sporazumu Crna Gora bi trebalo da pravi realne planove, koji će se odnositi prije svega na TE Pljevlja zbog emisije gasova sa efektom staklene bašte.
NEKP predstavlja krovni strateški dokument Crne Gore u oblasti klimatske i energetske politike. Kao takav, on postavlja osnovne ciljeve i prioritete u vezi sa smanjenjem emisija gasova sa efektom staklene bašte, unapređenjem energetske efikasnosti i razvoj obnovljivih izvora energije.
U decembru 2024. Ministarstvo energetike poslalo je nacrt NEKP Sekretarijatu Energetske zajednice na mišljenje. CIN-CG je imao uvid u komentare SEZ-a, koji sadrže niz detaljnih primjedbi.
Na osnovu tih primjedbi, Ministarstvo je ažuriralo NEKP i Stratešku procjenu uticaja. Finalni nacrt treba da se pošalje SEZ-u sredinom juna 2025, a zatim slijedi usvajanje dokumenta na Vladi nakon pozitivnog mišljenja.
“NEKP ima brojne nedostatke, pored neusaglašenih godina izlaska iz uglja i godine zatvaranja TE Pljevlja, potpuno je nevjerovatno da je dokument poslat Energetskoj zajednici a da prethodno nije poslat na komentare zainteresovanim stranama. Dokument ne tretira socio-ekonomski status Pljevalja kao tranzicijom, najpogođeniju opštinu”, kaže Janjušević.
I SEZ ukazuje na to da treba sprovesti javnu raspravu o nacrtu NEKP-a, kao i sačiniti temeljnu i sveobuhvatnu procjenu kumulativnih ekoloških uticaja nastavka rada TE Pljevlja do 2040. godine.
U komentarima SEZ ističe se i da Crna Gora mora jasno definisati ciljanu godinu za postizanje klimatske neutralnosti. Takođe, treba reformulisati politike i mjere kako bi bile konkretnije, poboljšati ih kako bi pružile preciznije informacije o njihovom uticaju na ciljeve za 2030. godinu u pogledu obnovljivih izvora energije i smanjenja emisija GHG.
“Nacrt NEKP-a sadrži elemente koji izgledaju kao da su napisani prije nekoliko godina, ali nisu ažurirani prije podnošenja. Kombinacija zastarjelih i nedavno dodanih informacija otežava razumijevanje stvarnih planova Crne Gore”, piše u komentarima SEZ-a.
Iako je očuvanje i unapređenje prirodnih ponora ugljenika izuzetno važno, treba imati u vidu da je cilj Pariskog sporazuma i NDC-ja koji proističe iz njega, kao i Energetsko-klimatskog okvira EU do 2030. godine, dekarbonizacija nacionalnih ekonomija, odnosno postepeno izbacivanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije. Kada posmatramo ažurirani NDC Crne Gore u tom kontekstu, jasno je da mu nedostaju ključne informacije upravo o dekarbonizaciji energetskog sektora, koji bez LULUCF (korišćenje zemljišta, promjena namjene zemljišta i šumarstvo), čini 75 odsto GHG emisija u Crnoj Gori, kaže Vojinović za CIN-CG.
“Budući da još uvijek nemamo Nacionalni energetski i klimatski plan, postavlja se pitanje kako se došlo do ove procjene, jer nam nedostaju precizni i kvantifikovani podaci o postepenom gašenju TE Pljevlja uz pravednu tranziciju Pljevalja i prelazak na obnovljive izvore energije, što je moralo da bude osnova za kalkulaciju NDC-ja”, objašnjava Vojinović.
“Nacrt NEKP-a sadrži značajno zastarjele informacije, sa pasusima koji odražavaju stanje iz posljednjeg kvartala 2021. godine. Posljedično, podaci i informacije uključeni u dokument nisu relevantni, te je ovaj dio potrebno temeljno ažurirati kako bi se odražavali najnoviji dostupni podaci i razvoj situacije. Takođe, reference na pravne akte, kao što su Zakon o energiji i Pravila tržišta, u sekciji Trenutne energetske i klimatske politike i mjere u vezi sa pet dimenzija Energetske unije su zastarjele i moraju se revidirati kako bi bile usklađene sa aktuelnim zakonodavstvom. Nacionalni ciljevi i konkretni rokovi moraju biti jasno definisani u skladu sa odredbama Paketa za integraciju elektroenergetskih sistema”, komentar je SEZ-a.
Novi izvještaj američke organizacije Global Energy Monitor (GEM) u 2024. godini zabilježio je važan preokret u proizvodnji električne energije iz uglja: u posljednjih dvadeset godina otvorena je najmanja količina novih kapaciteta na ugalj.
Zatvaranje termoelektrana u Evropskoj uniji (EU27) poraslo je četiri puta, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) zatvorilo svoju posljednju termoelektranu na ugalj – postavši tako šesta zemlja koja je u potpunosti izašla iz upotrebe uglja za proizvodnju električne energije od usvajanja Pariskog klimatskog sporazuma 2015. godine.
U zemljama članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), prelazak sa uglja na druge izvore energije je posebno izražen – broj predloženih novih elektrana pao je sa 142 u 2015. godini na samo pet trenutno.
Japan i Južna Koreja ostaju izuzeci među OECD zemljama, jer i dalje grade i planiraju nove elektrane na ugalj.
U jugoistočnoj Aziji smanjuje se broj novih termoelektrana na ugalj, a zemlje poput Indonezije i Malezije najavljuju postepeni izlazak. Sličan trend vidljiv je i u Južnoj Americi, gdje većina zemalja odustaje od uglja – izuzetak su još Brazil i Honduras, dok je Panama najavila potpuno gašenje do 2026.
U Africi, iako dominiraju obnovljivi izvori i gas, novi projekti u Zimbabveu i Zambiji – potpomognuti kineskim investitorima – kose se s obećanjem Pekinga iz 2021. da neće više graditi elektrane na ugalj van Kine.
