Ćalasan tvrdi da je suludo pričati o tome da Duško Jovanović nije bio bezbjednosno-interesantna ličnost, te da to potvrđuju mnoge situacije koje su se dešavale.
Objasnio je i da su u ANB-u postojale objektne i personalne obrade.
„Objektna obrada je bila, primjera radi, obrada ambasade, lista Dan ili slično, a koje su imale svoj dosije. List Dan je bio stjecište kao vojnoobavještajne službe, a ako je to tako, onda je apsolutno morao biti pod mjerama službe i morao da imao dosije. Sve ono što se sakupljalo u vezi lista Dan, moralo je ići u dosije.
Sa druge strane, personalna obrada je obrada jednog lica, koje predstavlja opasnost za bezbjednost države. Na taj način se primjenjuju sve mjere službe sa kojima raspolaže i takvo lice je moralo 24 sata da bude pod stalnim nadzorom“, obrazložio je Ćalasan.
Ćalasan je podsjetio da se 1999. godine slučajno sreo sa Duškom Jovanovićem u Nikšiću i da mu je kolega rekao: „Zašto, Miško, to radiš? On je pod mjerama službe“.
„Pitao sam kako on zna da je pod mjerama službe, a on mi je pokazao tri osobe koje su bile preko puta, a koji su pratili Duška Jovanovića. Ako je neko praćen, onda je pod mjerama službe. Nijesu oni njega pratili da bi ga čuvali, jer da su ga čuvali, bili bi uz njega. Tada sam zaključio da je bio pod mjerama službe“, rekao je Ćalasan.
Komentarišući izjavu bivšeg direktora ANB-a Duška Markovića da su ovlašćenja službe i tajne policije bila ograničena u slučaju ubistva Duška Jovanovića, Ćalasan je izjavio da ne može da vjeruje da tada nije formiran štab u kojem bi bili pripadnici službe državne i javne bezbjednosti.
„To je jedini slučaj za koji ja znam da nije formirana ta grupa lica koja bi radila na rasvjetljavanju ubistva. Jedini slučaj gdje je samo javna bezbjednost bila uključena, a isključena Služba državne bezbjednosti to je bio ovaj slučaj. Meni je to neshvatljivo i u tu informaciju (koju je saopštio Duško Marković) ne vjerujem. Naročito zbog toga što sam ubijeđen da je Duško Jovanović imao svoj dosije, a ako je imao dosije onda su se morale preduzimati sve radnje u cilju njegovog praćenja i dokumentovanja“, naveo je Ćalasan.
On je istakao da ne vjeruje u informaciju Duška Markovića da nije postojao dosije Jovanovića.
„Ne da sam bio ubijeđen da Jovanović ima dosije, nego svi ovi podaci koje iznosim govore da je imao dosije. Zašto ga nema treba da kažu ljudi koji su radili nakon njegovog ubistva. Znamo da je bilo slučajeva kada su uništavani dosijei i to je opšte poznato. Njegov dosije mogao je da se uništi i prije 2020, ali i nakon toga“, prokomentarisao je Ćalasan.
Ćalasan je ukazao i na to da je Jovanovićeva poslednja aktivnost bila akcija „Štrpci“ i da od tada nije dobijao konkretna zaduženja.
„Slučaj Štrpci pokazuje kako sarađuju državna i javna bezbjednost. U ekipi u kojoj su se nalazila lica koja su radila to, bili su pripadnici službe iz državne i javne bezbjednosti.
Ako neko tvrdi, kao što kaže Duško Marković, da pripadnici DB-a nijesu saslušavali lica koja su izvršila neka krivična djela, onda je dovoljno da se u dosijeima nalazi kaseta u kojoj ja ispitujem Raisavljevića, koji meni daje izjavu. Ta kaseta je ponesena od strane tadašnjeg ministra Filipa Vujanovića i odnesena kod predsjednika države i Vlade, gdje im je pokazano šta je sve čovjek priznao“, istakao je Ćalasan.
On je komentarisao i slučaj bjekstva Miloša Medenice, navodeći da je sudstvo očigledno zakazalo, jer posao nije urađen sistematično, kao i da je Agencija za nacionalnu bezbjednost morala da ima obavještenje o tome da se priprema organizovano bjekstvo.
„Jedan čovjek ne može pobjeći iz Crne Gore a da nema logističku i svaku drugu pomoć od pet ili više osoba. ANB je morala da zna te podatke, a ukoliko nije, onda nije zrela da radi svoj posao“, poručio je Ćalasan.
Pomenuo je i da isto važi i za slučaj bjekstva bivše specijalne tužiteljke Lidije Mitrović, ali uz razliku da taj slučaj pokušava da se pretvori u politički obračun između onih koji su radili i nijesu radili svoj posao.
On je saopštio da je situacija u bezbjednosnom sektoru složena i da postoje veliki problemi koi su rješivi jedino uz veting, lustraciju i otvaranje dosijea.
„Svi ti problemi koje imamo u bezbjednosnom sektoru mogu se rješavati pod uslovom da se izvrši veting, otvore dosijei od posljednjih 30 godina, pa i više.
Neophodno je da se otvore dosijei i da se izvrši lustracija. Ne može jedna tužiteljka, koja je učestvovala u donošenju odluke za državni udar, da ostane na istom mjestu, a čak i odlučuje o ključnim pitanjima, kao što je to slučaj gospođe Mugoše. Ne može predsjednik Višeg suda da ostane na mjestu na kome se ranije nalazio, jer takve osobe odlučuju o sudbinama građanama, a znamo kakva je njihova pozadina“, zaključio je Ćalasan.
