Boško Vukićević: Mandićev govor o ustavu je suštinski važan čin za Crnu Goru!

Boško Vukićević: Mandićev govor o ustavu je suštinski važan čin za Crnu Goru!

Od izuzetne je važnosti čin predsjednika Skupštine, koji je tokom svečanosti povodom 120 godina od donošenja Ustava za Knjaževinu Crnu Goru, istakao imperativ usklađivanja nekih odredbi aktuelnog Ustava sa savremenom Crnom Gorom, u smislu vraćanja srpskom jeziku statusa službenog.

Važnost proizilazi iz konteksta, tj. iz formalne i svečane prilike u kojoj je tako bitna stvar za demokratizaciju društva izrečena od strane predsjednika Skupštine Crne Gore.

Govorio sam u mnogim prilikama: pitanje srpskog jezika kao službenog u našoj državi ne spada u korpus tzv. identitetskih pitanja, već pripada korpusu pitanja poštovanja elementarnih ljudskih prava i pravila demokratije.

U datom smislu, tragikomično i patetično djeluju reakcije DPS-a i njegovih satelita na Mandićevu izjavu, u kojima se pominje „sprovođenje antidržavnih politika, raspirivanje nacionalističkih ideja i urušavanje građanskog koncepta“. Takve reakcije, kojima se antilogika i besmislica predstavljaju kao argument, doživljavam kao očaj gubitnika i histerično burlikanje na nagovještaj prestanka dugogodišnje jezičke diskriminacije. Upravo su ranija diskriminatorska rješenja tih gubitničkih snaga predstavljala „sprovođenje antidržavnih politika, raspirivanje nacionalističkih ideja i urušavanje građanskog koncepta“. Došlo je vrijeme ispravljanja nepravdi i uspostavljanja pravne države i u ovoj oblasti.

Uskraćivanjem ljudskih prava se ne može ići u Evropu. Samo ono društvo u kojem je najveća jezička zajednica ustavno prepoznata na odgovarajući način, može ponosno zakoračiti putem modernih i demokratskih evropskih društava.

Da će i ovo pitanje biti riješeno na zadovoljavajući način, pokazuju mnogi pozitivni trendovi nakon pada diktature, kao što je, recimo, povratak ćirilice. Odlično se sjećam vremena kada su mnogi kerberi bivšeg režima nas, koji smo pisali ćirilicom na društvenim mrežama, nazivali „ekstremistima koji koriste crkvena slova“. Danas su ti kerberi utihnuli, a ćirilica se polako vratila u institucije i u svakodnevni život. Tako će se vratiti i srpski jezik, kao službeni.