Neprijateljstvo prema LGBT osobama rjeđe se ispoljava u stvarnom životu, ali sve više prelazi na internet i društvene mreže, gdje poprima oblik govora mržnje, a posebno zabrinjava što se takvi stavovi sve češće javljaju među mladima od 13 do 19 godina, kod kojih umjesto otvorenosti i razumijevanja sve više rastu ekstremizam i netolerancija.
To je saopšteno na panel diskusiji „Izvan granica – put ka inkluzivnom društvu“, koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), prenosi PR Centar.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković, ukazao je na ozbiljne i sistemske probleme u pristupu nasilju nad LGBT osobama u Crnoj Gori, ističući kako se mnogi oblici nasilja i dalje ne otkrivaju, niti procesuiraju na adekvatan način.
Govoreći u okviru predstavljanja analize slučajeva nasilja u sudskim postupcima, Bjeković je naglasio da se iza takvog institucionalnog odnosa često krije latentni otpor koji uslovljava i druge vidove diskriminacije i nasilja u društvu.
„Koliko god to bizarno zvučalo, nasilje nad LGBT osobama danas vidim kao poruku problema koji je ukorijenjen u našem društvu. Ranjivost LGBT zajednice u Crnoj Gori ostaje duboka, uprkos formalnom normativnom okviru“, rekao je Bjeković.
On je upozorio da, iako se javno izraženo neprijateljstvo prema LGBT osobama u manjoj mjeri dešava u realnom životu, ono se sve više seli na internet i društvene mreže, gdje eskalira kroz govor mržnje.
Posebno, kako je ukazao Bjeković, zabrinjava podatak da se takvi stavovi sve češće javljaju među mladima uzrasta od 13 do 19 godina.
„Upravo među mladima se razvija doza ekstremizma i mržnje prema LGBT osobama, što nas mora zabrinuti. Ovo je generacija koja bi trebalo da bude najviše usmjerena ka budućnosti, a ne opterećena netolerancijom“, naglasio je Bjeković.
Kazao je da je, iako je urađena analiza slučajeva nasilja, evidentno da mnogi od njih nisu procesuirani na pravi način, navodi PR Centar.
Bjeković je ukazao da je u periodu od 2019. godine do danas primijećen trend smanjenja nasilja u javnim prostorima, ali istovremeno i porast digitalnog nasilja, posebno na društvenim mrežama.
Ukazao je i da je analiza koju je sprovela institucija Zaštitnika pokazala da su izrečene sankcije često blage i neadekvatne, posebno u slučaju prekršaja, gdje kazne u velikom broju slučajeva ne prelaze 100 eura, kao i da u mnogim slučajevima kršenja prava LGBT osoba, zakon o zabrani diskriminacije nije uopšte primijenjen.
„Ni jedan od analiziranih slučajeva prekršaja nije tretiran u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, iako se većina njih mogla svrstati u govor mržnje i diskriminatorsko ponašanje. U prekršajnoj politici, sankcije za ovakva djela su izrečene u iznosima od 100 do 500 eura, što je poražavajuće niska mjera za poruku koju takva djela šalju“, istakao je Bjeković.
On je dodatno ukazao na nedostatak klauzule o otežavajućim okolnostima u prekršajnom zakonodavstvu, koje bi uzimale u obzir ranjivost žrtve.
„Odsustvo takvih klauzula umanjuje ozbiljnost institucionalnog odgovora na nasilje nad pripadnicima LGBT zajednice, osobama s invaliditetom, ženama žrtvama nasilja i drugim ranjivim grupama“, smatra Bjeković.
Govoreći o kaznenoj politici sudova, Bjeković je naveo da je u slučajevima težih krivičnih djela, poput teške tjelesne povrede, izrečena zatvorska kazna od četiri mjeseca, dok su za ugrožavanje sigurnosti izricane kazne od tri do pet mjeseci zatvora, ili alternativno, rad u javnom interesu.
„Iako su neka djela počinjena u digitalnom prostoru, većina analiziranih slučajeva desila se u stvarnom životu, najčešće u ugostiteljskim objektima ili na ulicama. Oblik nasilja varira od verbalnog i psihološkog, do ozbiljnih oblika fizičkog nasilja, uključujući i slučajeve teške tjelesne povrede“, rekao je Bjeković.
Ocijenio je da je neophodna hitna i sveobuhvatna reakcija institucija, kao i primjena postojećih zakonskih mehanizama u skladu sa međunarodnim standardima.
Posebno je važno, smatra Bjeković, raditi na edukaciji mladih i osigurati da se netolerancija i mržnja prema bilo kojoj društvenoj grupi jasno osude i sankcionišu.
„Ako tolerišemo nasilje ili ga relativizujemo, društvo šalje poruku da je ono prihvatljivo. A nasilje, bez obzira nad kim je izvršeno, ugrožava temelje slobodnog i demokratskog društva“, poručio je Bjeković.
Generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Mirjana Pajković, poseban akcenat stavila je na potrebu ohrabrivanja građana da traže pravdu pred institucijama, uz smanjenje rizika od ponovne viktimizacije u sudskom procesu.
Pozdravila je inicijativu iz nevladinog sektora o uvođenju kontrole nad onima koji pružaju besplatnu pravnu pomoć.
Kako je istakla, “nije logično da se za prava žrtava pred sudom bore advokati koji javno iznose stavove protiv onih istih grupa čija prava brane”.
Govoreći o izazovima u zaštiti ljudskih prava, Pajković je upozorila na „suptilnije“ oblike kršenja prava – ignorisanjem i stavljanjem po strani tema koje se tiču marginalizovanih zajednica.
Posebno je istakla zabrinutost zbog tendencije da se prava LGBT osoba ne tretiraju kao prioritetna u djelovanju pojedinih institucija.
U kontekstu Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, Pajković je naglasila da su pribavljene sve potrebne saglasnosti institucija i državnih organa, ali da se, uprkos tome, zakon osporava na sjednicama Vlade.
„Nelogično je da predstavnici institucija koji su dali saglasnost na zakon kasnije u Vladi dovode u pitanje istu tu saglasnost. Vlada nije isključivo političko tijelo, njeni članovi predstavljaju interese svih građana, ne samo partijskih glasača“, poručila je Pajković.
Ukazala je na važnost zakonodavne dosljednosti, posebno u kontekstu evropskih integracija.
„Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja prepoznat je kao dio reformske agende i uvršten je u program pristupanja. Njegovo odbacivanje iz političkih razloga umanjuje vrijednost procedura i ozbiljno dovodi u pitanje institucionalnu odgovornost“, naglasila je Pajković.
Ona je poručila da Ministarstvo neće odustati od ovog zakona.
„Imamo kvalitetan predlog, potkrijepljen svim saglasnostima i podrškom međunarodnih partnera. Vjerujemo da će predlog proći na Vladi, a potom i u Skupštini. Ono što je u skladu sa zakonima i procedurama, ne smije biti žrtvovano zbog političkog stava“, jasna je Pajković.
Predstavnica Kancelarije za LGBTIQ lica Glavni grad Podgorica Marica Vlahović, podsjetila je da je Crna Gora 2020. godine bila među vodećim evropskim državama po pitanju pravne regulative za LGBTIQ zajednicu, zauzimajući mjesto među prvih deset prema tzv. Rainbow Map – indeksu koji prati stanje prava LGBTIQ osoba u Evropi, navodi PR Centar.
Ipak, nakon tog perioda, kako je kazala, došlo je do stagnacije i pada, čime su narušena prethodna dostignuća.
„Mi smo 2022. godine imali 63,44 odsto ispunjenosti prema Rainbow indeksu, a ove godine samo 49,98 odsto. To je značajan pad“, ukazala je Vlahović.
Jedan od ključnih problema kako smatra jeste neusaglašavanje podzakonskih akata sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola, usvojenim 2020. godine.
„To se nije desilo. To je tehnička stvar, ali bez toga implementacija zakona ostaje ograničena i validnost dovedena u pitanje“, istakla je Vlahović.
Podsjetila je da Crna Gora još uvijek nema usvojen Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, iako je to bila obaveza prethodne nacionalne strategije kojom je bilo planirano njegovo donošenje do 2025. godine.
„Nova strategija je u toku, ali ta obećanja i smjer u kojem smo išli sada su dovedeni u pitanje“, upozorila je Vlahović.
Ukazala je da su problemi, kada je riječ o transrodnim osobama, višestruki – od nedostupnosti hormonske terapije u domovima zdravlja, do nedostatka stručnog medicinskog kadra.
„Imamo samo jednog endokrinologa koji se bavi ovom temom. Trans žene su godinama morale da nabavljaju hormone na crno, iako su određeni lijekovi bili na pozitivnoj listi“, navela je Vlahović.
Prema njenim riječima, poseban izazov predstavljaju i migranti i tražioci azila iz LGBTIQ zajednice, kojih je, kako je kazala, sve više, a zakonski okvir ne prepoznaje njihove specifične potrebe.
„Koliko ja znam, nema odluka koje bi se odnosile specifično na seksualnu orijentaciju ili rodni identitet tražilaca azila“, rekla je Vlahović, dodajući da je u jednom slučaju iz izvještaja azil odbijen osobi iz Rusije zbog seksualne orijentacije.
Govoreći o zločinima iz mržnje, Vlahović je rekla da se sve češće bilježe slučajevi govora mržnje, posebno među mladima, što povezuje sa rastućim ekstremizmom i političkom konfuzijom.
„Vršnjačko nasilje i nasilje nad LGBTIQ osobama je u porastu, i to uglavnom dolazi od mladih ljudi“, navela je, dijeleći primjer dvije trans osobe iz Podgorice kojima su na zgradi ispisivani uvredljivi grafiti.
Projektna koordinatorka CEDEM-a Katica Maksan, kazala je da je Mjesec ponosa svakako idejno proslava i sjećanje na 28. jun 1969. godine – Stonewall pobunu, koja je pokrenula globalni pokret prajda.
„Danas obilježavamo 56 godina otkako je jun simbol ponosa, borbe i sjećanja na korijene LGBT+ pokreta“, dodala je Maksan.
Ona je istakla da je civilni sektor bio i ostao ključan u razvoju i unapređenju društvene svijesti kada je riječ o LGBT+ zajednici.
„Terminološki i idejno, stvari su se mijenjale, a civilni sektor je uvijek vukao tu ideju naprijed – ne samo predstavljajući značaj protesta, već i prajda kao protesta, prostora ljubavi i različitosti. U Crnoj Gori se Prajd održava svake godine od 2013, ali nikada u junu. Taj mjesec uvijek bude dodatni prostor za aktivnosti, dok se glavni događaj najčešće održava u septembru ili oktobru. Tada sve institucije i organizacije imaju posebnu obavezu da o ovoj temi govore – i to se mora prepoznati“, navela je Maksan.
Govoreći o aktivnostima CEDEM-a, istakla je tri pravca djelovanja: vidljivost prava trans osoba, rad sa obrazovnim ustanovama i javni dijalog.
„Jedna od inicijativa bila je analiza koja je proizašla iz naše želje da se više govori o pravima trans osoba. Ostvarili smo odličnu saradnju sa Pravnim fakultetom, Fakultetom političkih nauka i Univerzitetom Donja Gorica, gdje smo održavali javna predavanja za studente i profesore. Ipak, moram istaći da je jedno takvo predavanje u srednjoj školi gotovo nemoguće izvesti. Iako su pojedini profesori pokazali interesovanje i učestvovali u obukama, mnogo je slučajeva verbalnog i fizičkog nasilja nad učenicima i učenicama za koje se pretpostavlja ili zna da su dio LGBT zajednice“, kazala je Maksan.
Posebno se osvrnula na stanje u zdravstvenom sistemu i probleme sa kojima se LGBT osobe suočavaju.
„Čitajući analizu, prepoznajem osobe i slučajeve jer sam ih lično poznavala i bila u kontaktu sa njima. Prisjećam se jednog slučaja kada je trans osobi bila uskraćena pomoć, a medicinske sestre su se ružno izražavale o njenom identitetu, toliko da ih je ta osoba mogla čuti. To su trenuci koji ostaju zabilježeni – ne samo u analizama, već i u sjećanju onih koji su tu bili prisutni“, ispričala je.
Maksan naglašava da su LGBT osobe naši prijatelji, rođaci, komšije – ljudi sa kojima živimo i dijelimo prostor.
„Imali smo i podcast sa aktivistima, u kojem je jedna trans žena govorila o nedostatku hormonske terapije. Taj Reel je na Instagramu imao preko 80.000 pregleda, ali i više od 15 komentara sa otvorenom mržnjom i pozivima na nasilje. Posljednji grafit sa porukom mržnje osvanuo je upravo u mom kvartu. Kada sam se srela sa komšijama iz zajednice, bilo je – ne znamo kome je namijenjeno, meni ili vama. Koliko god to zvučalo morbidno, takve situacije postaju naša svakodnevnica“, kazala je Maksan.
Ipak, kako smatra, i pored sve vidljivijeg porasta nasilja, važno je zadržati optimizam.
„Vidimo da su ugrožena i prava žena, koja su neraskidivo povezana sa pravima LGBT osoba. Civilni sektor pokušava da djeluje, ali u tim naporima ne može i ne smije biti sam. Potrebna je saradnja sa institucijama, i ovom prilikom želimo da zahvalimo Ministarstvu za ljudska i manjinska prava koje je dosljedno u podršci civilnom sektoru, bilo da govorimo kao pripadnici zajednice ili kao profesionalci koji u njoj rade“, zaključila je Maksan.
Panel diskusija je realizovana u okviru projekta „U jarkim bojama: Promocija i zaštita prava LGBTI zajednice u Crnoj Gori“ koji sprovodi CEDEM, a finansira ga Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.
