Crna Gora je napravila određene pomake u razvoju sistema bezbjednosti, ali otpornost države na savremene bezbjednosne izazove ne može se graditi samo donošenjem novih zakona i širenjem ovlašćenja institucija. Bez profesionalnih i politički nezavisnih institucija, ulaganja u ljude i infrastrukturu, efikasnog nadzora i povjerenja građana, zakonske reforme neće biti dovoljne da odgovore na organizovani kriminal, hibridne i druge nove prijetnje.
Građanska alijansa je saopštila da je to zaključeno na današnjem panelu „Koliko su institucije spremne da odgovore na savremene bezbjednosne rizike“ u Kolašinu, u okviru V modula Škole političkih studija Crne Gore „Uticaj bezbjednosnih politika na zaštitu ljudskih prava“ koji je organizovala ta nevladina organizacija.
Panel diskusiju otvorili su uvodnim obraćanjima programski direktor Građanske alijanse Milan Radović i zamjenik šefa Misije OEBS-a u Crnoj Gori Dovani Gabasi, dok su na panelu učestvovali poslanik Miodrag Laković, doktor nauka bezbjednost Ivan Pekić i politička analitičarka i docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović.
Radović je poručio da se bezbjednost i ljudska prava ne mogu posmatrati kao suprotstavljene vrijednosti, posebno u trenutku kada država širi ovlašćenja institucija u odgovoru na nove bezbjednosne izazove.
„Ako je pojedinac u središtu bezbjednosti, onda ljudska prava nijesu ograničenje bezbjednosne politike, već mjera njenog uspjeha. Pogrešno je bezbjednost i ljudska prava posmatrati kao dva tasa na vagi, kao da moramo žrtvovati dio slobode da bismo dobili malo više bezbjednosti. Država koja svoje građane ne štiti od sopstvene samovolje teško može tvrditi da ih čini sigurnijim“, kazao je Radović.
Govoreći o izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, Radović je podsjetio da je Građanska alijansa ukazivala na rizike koje pojedina rješenja nose u pogledu proširenja ovlašćenja, utvrđivanja bezbjednosnih smetnji i nadzora nad službama.
Gabasi je kazao da savremeni bezbjednosni rizici više nijesu ograničeni na tradicionalne vojne i političke prijetnje, već mogu direktno ugroziti ljudska i manjinska prava, društvenu koheziju i stabilnost.
„OEBS, kroz svoj sveobuhvatni pristup bezbjednosti, polazi od toga da bezbjednost nije samo pitanje odbrane i zaštite od prijetnji, već obuhvata i demokratske institucije, vladavinu prava, ljudska prava, dijalog i saradnju. Razumjeti bezbjednost znači razumjeti društvo u kojem živimo i shvatiti da naši postupci i izbori doprinose njegovoj otpornosti“.
Gabasi je istakao da se otpornost institucija ne može graditi samo zakonima, strategijama i resursima.
„Snažne institucije grade se i kroz povjerenje, profesionalizam, odgovornost i saradnju sa građanima kojima služe. Ovo je posebno važno u demokratskom društvu, u kojem bezbjednost i poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda moraju ići ruku pod ruku“, poručio je, podsjećajući da Misija OEBS-a već duže od dvije decenije podržava Ministarstvo unutrašnjih poslova, Upravu policije i pravosudni sistem u razvoju profesionalnih, odgovornih i efikasnih institucija.
Laković je ocijenio, kako piše u saopštenju, da političke promjene i dalje proizvode ozbiljne lomove u bezbjednosnom sektoru, jer gotovo svaka nova vlast želi „svoje ljude“ na pozicijama odlučivanja, čime se gubi institucionalni kontinuitet. Govoreći o načinu na koji funkcioniše parlamentarni nadzor, kazao je da Odbor za bezbjednost i odbranu ne smije služiti kao politička pozornica.
„Moja ostavka bila je kulminacija odnosa u Odboru, jer nijesam mogao da dozvolim da se Odbor koristi samo kao politička platforma. Smatrao sam da su nadzor i kontrola mnogo važniji od partijskih interesa“, rekao je Laković.
Kao princip koji bi morao voditi zakonodavca izdvojio je jednostavno pravilo: „Kada donosimo zakone, treba da ih donosimo kao da će ih sprovoditi neko drugi.“
Laković je, govoreći o spornim rješenjima u bezbjednosnim zakonima, posebno upozorio na nedovoljno precizno uređivanje bezbjednosnih smetnji i prostor koji takva rješenja ostavljaju za arbitrarnost.
„Kao predsjednik Odbora za bezbjednost vidio sam dosta predmeta i početna informacija se uglavnom smatra kao konačan sud o pojedinačnom slučaju. To je igranje sa ljudskim sudbinama“.
Laković je upozorio i na praksu da se javnost pokušava fascinirati „naduvavanjem“ pojedinih slučajeva i spektaklom hapšenja, dok se kasnije neki od tih predmeta odbacuju. „Da li je bezbjednost da fasciniramo javnost ili da jedan slučaj iznesemo do kraja, do sudske odluke? Ne možemo praviti spektakl od hapšenja samo da bismo zadovoljili javnost“, kazao je Laković.
Nikoleta Đukanović ocijenila je da Crna Gora nije uradila dovoljno na izgradnji snažnih institucija koje mogu biti otporne na političke promjene i savremene izazove. Problem, kako je navela, nije samo u resursima, već u tome što su institucije i dalje snažno zavisne od političke vlasti i partijskih interesa.
„Ako ulažemo u kadrove i razvoj institucija, one prirodno postaju sposobne da odgovore na različite izazove. Ali kada fokus nije izgradnja institucije, već ostvarivanje partijskih interesa, onda ne možemo govoriti o njihovoj stvarnoj otpornosti“, kazala je ona.
Upozorila je da se u Crnoj Gori vladavina prava često poistovjećuje sa pojedinačnim slučajevima i hapšenjima, iako se njena suština ogleda u jednakosti svih pred zakonom, profesionalnim institucijama i njihovoj sposobnosti da funkcionišu nezavisno od toga ko vrši vlast.
Govoreći o evropskim integracijama, Đukanović je istakla da su poglavlja 23 i 24 posebno važna upravo zato što zadiru u samu srž demokratije i vladavine prava, ali je upozorila da zatvaranje pregovaračkih poglavlja samo po sebi ne znači da su sprovedene suštinske reforme.
„Možemo zatvoriti poglavlja, ali ostaje pitanje kakve smo institucije izgradili, koliko su one zaista nezavisne i profesionalne i da li smo izgradili demokratiju dovoljno otpornu da ne zavisi od toga ko je trenutno na vlasti“, kazala je Đukanović.
Pekić je ocijenio da među najvećim bezbjednosnim rizicima u narednom periodu ostaju politički uticaj na institucije, hibridne prijetnje i nedovršena profesionalizacija bezbjednosnog sektora. Kritikujući ponovno stavljanje Uprave policije u sastav MUP-a, upozorio je da takvo rješenje ostavlja prostor za politički uticaj, bez obzira na formalnu autonomiju direktora policije.
Govoreći o borbi protiv organizovanog kriminala i saradnji sa evropskim bezbjednosnim strukturama, Pekić je ocijenio da je danas bolja saradnja sa međunarodnim partnerima, ali da Crna Gora mora dodatno da izgradi povjerenje u sopstvene institucije, posebno nakon slučajeva kompromitovanja policijskih službenika i curenja informacija.
„Nijesmo očistili institucije. Moramo da ojačati sve institucije i sudstvo, i tužilaštvo i policiju. Te institucije ne treba međusobno da ratuju, već da rade zajedno, jer dok ne bude te saradnje, nećemo isporučivati rezultate“, poručio je Pekić.
