U sezoni u kojoj su izjednačili rekord Budućnosti u nezavisnoj Crnoj Gori sa 11 vezanih pobjeda (devet u prvenstvu, dvije u Kupu), Andrija Kaluđerović i drugovi su u samom finišu ispali iz trke sa Sutjeskom za titulu, ali su ipak smogli snage da se oporave, podignu i zagrle trofej na stadionu pod Goricom, nakon što su u finalu savladali Dečić 1:0.
Tvrdo finale, u kojem su Tuzani u 1. poluvremenu uglavnom samo htjeli da brane svoj gol, riješio je pogodak kakav se ne viđa često na crnogorskim terenima.
Stefan Denković je primio loptu na 30-ak metara, napravio dva-tri koraka i snažno odapeo sa velike distance. Danilo Radošević se pružio koliko je dug, ali nije bio ni blizu, jer je „bombom“ pogodio pravo u rašlje.
Do tada nije bilo velikih šansi, jer je Mornar uglavnom jalovo napadao u prvih 60 minuta, a Tuzani tek sporadično prijetili.
Pogodak Denkovića, koji je uslijedio čim je uz ovacije cijelog stadiona iz igre izašao as Dečića Draško Božović i tako završio karijeru, potpuno je otvorio finale.
Petar Vukčević je nakon pasa Demira Škrijelja odlično šutirao, ali je Radošević još bolje odbranio. Golman Dečića je bio oprezan i nakon kornera, kada je glavom pokušao Ilija Martinović.
Tada je zaprijetio i Dečić, tačnije rezervista Halil Kajošaj čim je ušao u igru, da bi do kraja Mornar opet bio bolji i mogaio da uveća vođstvo, ali je Radošević skrenuo Škrijeljov šut do stative.
