Putnici širom svijeta suočavaju se sa sve strožim pravilima kada je riječ o ručnom prtljagu, dok avio-kompanije nastoje da smanje kašnjenja i unaprijede bezbjednost letova.
Stigli ste na aerodrom na vrijeme, među prvima došli do izlaza za ukrcavanje, a kada uđete u avion – pregrade za ručni prtljag već su pune. Poznata situacija mnogim putnicima. Prevelika količina kabinskog prtljaga ne izaziva samo frustraciju, već često dovodi i do kašnjenja jer posada pokušava da pronađe mjesto za sve torbe ili ih u posljednjem trenutku premješta u prtljažni prostor.
Stručnjaci za bezbjednost u vazdušnom saobraćaju zato pozdravljaju stroža pravila, ističući da prevelika količina prtljaga u kabini nije samo pitanje udobnosti, već i bezbjednosti. Ipak, dok sve više avio-kompanija pooštrava pravila, mnogi putnici se pitaju zašto se ona toliko razlikuju od prevoznika do prevoznika.
Različita pravila zbunjuju putnike
Australijska kompanija Virgin Australia početkom godine izmijenila je pravila za domaće letove. Putnici u ekonomskoj klasi sada mogu ponijeti jednu kabinsku torbu do osam kilograma, koja se odlaže u pregradu iznad sjedišta, kao i jedan manji lični predmet koji mora stati ispod sjedišta ispred njih.
Slične promjene posljednjih mjeseci uvode i drugi prevoznici. Tako Air Canada putnicima sa najjeftinijim kartama na pojedinim linijama dozvoljava samo jedan lični predmet.
Upravo tu nastaje problem – možete letjeti istim tipom aviona, ali će dozvoljena težina i broj komada ručnog prtljaga zavisiti isključivo od avio-kompanije i vrste kupljene karte.
Sve se vrti oko težine aviona
Svaki avion ima maksimalnu dozvoljenu težinu pri polijetanju koja ne smije biti prekoračena. U taj proračun ulaze sama letjelica, gorivo, putnici, njihov prtljag, posada i teret.
Predati prtljag mjeri se prilikom prijave na let, dok se ručni prtljag uglavnom procjenjuje na osnovu unaprijed definisanih standarda. Kod manjih aviona putnici i njihov prtljag često se važu, dok se kod većih putničkih aviona koriste prosječne vrijednosti.
Propisi pritom dozvoljavaju avio-kompanijama da, uz odobrenje regulatora, primjenjuju sopstvene proračune prosječne težine putnika i prtljaga. Upravo zato pravila nijesu ista kod svih prevoznika.
Prtljag je postao veliki posao
Prije dvadesetak godina pravila o ručnom prtljagu bila su znatno ujednačenija. Dolaskom niskobudžetnih avio-kompanija situacija se promijenila.
Kako bi povećali prihode, prevoznici su počeli da naplaćuju dodatne usluge poput predatog prtljaga, izbora sjedišta, hrane, pića i interneta tokom leta.
Prema procjenama Međunarodne asocijacije za vazdušni saobraćaj (IATA), prihodi od ovih dodatnih usluga ove godine mogli bi dostići čak 144 milijarde američkih dolara.
Zbog toga mnogi putnici pokušavaju da spakuju sve u ručni prtljag kako bi izbjegli dodatne troškove, dok avio-kompanije sve češće kontrolišu dimenzije i težinu torbi i naplaćuju prekoračenja.
Manje prtljaga znači sigurniji i brži let
Pretrpane pregrade nijesu problem samo zbog sporijeg ukrcavanja. Kabinsko osoblje redovno podiže teške torbe u pregrade iznad glave, zbog čega su povrede leđa među najčešćim profesionalnim povredama stjuarda i stjuardesa.
Osim toga, u hitnim situacijama svaka sekunda može biti presudna. Istraživanja pokazuju da putnici koji tokom evakuacije pokušavaju da uzmu svoj prtljag značajno usporavaju izlazak iz aviona i time ugrožavaju bezbjednost svih putnika.
Zato, prije nego što krenete na naredno putovanje, razmislite da li zaista možete ponijeti jednu torbu manje. Tako ne samo da možete doprinijeti da let poleti na vrijeme, već i olakšati posao kabinskom osoblju i povećati bezbjednost svih putnika u slučaju vanredne situacije.
