Radna eksploatacija pogađa i strane i domaće radnike u regionu, koji su njoj podložni i kada napuste Zapadni Balkan, piše Nova ekonomija.
Procjene civilnog društva ukazuju da je radna eksploatacija sve veći problem u Srbiji i susjednim državama, ali upozorava da je njen pravi obim teško procijeniti. Dostupni podaci se uglavnom oslanjaju na zvanično evidentirane slučajeve, a institucije ne uspijevaju da otkriju mnoge slučajeve – niti ih žrtve prijavljuju.
Analiza Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (GI-TOC) zato se oslanja na podatke američkog Stejt departmenta, odnosno njihovog godišnjeg izvještaja o trgovini ljudima.
Prema tom izvještaju, između 2018. i 2023. godine, vlasti i civilno društvo u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji zabilježile su 767 potvrđenih i potencijalnih žrtava radne eksploatacije, uključujući i prisilno prosjačenje.
Ipak, predstavnici GI-TOC-a su na predstavljanju izvještaja upozorili da bi „broj slučajeva mogao biti deset do 20 puta veći“ od onog koji pokazuju zvanični podaci.
Prema istraživanju, od 2018. do 2021. godine postojao je stalni porast slučajeva radne eksploatacije.
Uprkos dramatičnom padu u pandemijskoj 2022. godini, broj slučajeva se ponovo povećao već naredne.
Radna eksploatacija u regionu je obilježena neadekvatnim nadoknadama, dugim radnim vremenom i lošim okruženjem, posebno u građevinarstvu, tekstilnoj industriji, ugostiteljstvu i industriji hrane, stoji u izvještaju GI.
Zloupotrebe poput oduzimanja ličnih dokumenata, prinudnih ugovora na određeno vrijeme su česti, kao i zastrašivanje i psihičko zlostavljanje, ponekad čak i praćeno fizičkim ili seksualnim nasiljem.
Uprkos ekonomskom napretku, region se i dalje suočava sa socio-ekonomskim izazovima, koju karakterišu visoke stope siromaštva, značajna nezaposlenost mladih i neformalna ekonomija, piše u izvještaju.
Neadekvatna socijalna zaštita mnoge ugrožene porodice ostavlja bez suštinske podrške, doprinoseći riziku od radne eksploatacije.
Radna eksploatacija pogađa i državljane posmatranih država i radnike-migrante, ali ostaje u velikoj mjeri skrivena javnosti, institucije nemaju adekvatan odgovor, a lokalna endemska korupcija omogućava i olakšava eksploataciju drugih ljudskih bića.
„Političari treba da se fokusiraju na poboljšanje redovnog prikupljanja podataka, podizanje svijesti, jačanje pravnih i političkih okvira, poboljšanje sprovođenja zakona i nadzora, saradnja sa civilnim društvom, bavljenjem korupcijom, pružanjem podrške žrtvama i širenjem međunarodne saradnje po ovom pitanju“, preporuke su GI-TOC-a.
Implementacija harmonizovanog sistema prikupljanja podataka i izvještavanja koji objedinjuje informacije iz različitih institucija u tom procesu biće od vitalne važnosti.
Prema preporukama izvještaja, političari treba da rade na stvaranju standardizovane, sveobuhvatne zbirke podataka o tim pojavama.
To će omogućiti bolje praćenje sprovođenja zakona i politike, zaštititi prava žrtava trgovine ljudima i dati tačniju prezentaciju tog pitanja.
Preporuke su i da političari i privatni sektor promovišu ekonomsku diverzifikaciju i otvaranje novih radnih mjesta (posebno za mlade), razvijaju politike za formalizaciju neformalne ekonomije i reformišu programe socijalne zaštite kako bi se pružila ciljana podrška najugroženijim porodicama, prenosi Nova ekonomija.
