Zagrljaji. Fotografisanje. Obećanje da će nastaviti da naoružavaju Ukrajinu. Uprkos svemu što se dogodilo u šest nedjelja otkako se Donald Tramp vratio u Bijelu kuću, to je otprilike sve što su lideri Evropske unije mogli da ponude ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom na hitnom samitu u Briselu u četvrtak.
Naravno, dogovorili su se oko planova za jačanje odbrambenog sektora EU, ali – što je možda na kratke staze i najvažnije – nijesu uspjeli da se slože oko novih konkretnih obaveza koje bi odmah ojačale poziciju Ukrajine.
Kijev se suočava s prekidom američke vojne pomoći i dijeljenja obavještajnih podataka, dok Trampova administracija pojačava pritisak na Zelenskog da brzo postigne mirovni sporazum s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Uoči sastanka u Briselu, diplomate iz zemalja koje snažno podržavaju Ukrajinu izrazile su nadu da će sastanak donijeti nove obaveze kako bi Kijev imao jaču pregovaračku poziciju.
“Moramo podržati Ukrajinu sada više nego ikada”, izjavila je visoka predstavnica EU za spoljnu politiku Kaja Kalas uoči vanrednog samita.
Međutim, nakon 10 sati razgovora i uprkos javnom izrazu podrške Zelenskom, koji se pred novinarima pojavio pored lidera dvije najvažnije evropske institucije, Ursule fon der Lajen i Antonija Košte, konačni zaključci postignuti među nacionalnim liderima fokusirali su se isključivo na kolektivne napore za izgradnju razjedinjenog odbrambenog sektora EU.
Dio zaključaka koji se odnosi na Ukrajinu čak nije ni dobio saglasnost svih 27 članica zbog protivljenja mađarskog premijera Viktora Orbana, koji ne krije svoju podršku Putinu. Orban je još prije sastanka izjavio da se protivi zajedničkoj izjavi o Ukrajini i ostao je pri tom stavu.
Ostatak EU odbacio je bilo kakav utisak nesloge. “To je već ranije radio”, rekao je odlazeći njemački kancelar Olaf Šolc novinarima. “Pa to nije uzdrmalo Evropsku uniju.”
Bez Mađarske, 26 zemalja potpisalo je izjavu o Ukrajini u kojoj se postavljaju jasne granice za buduće mirovne pregovore, podržava njeno članstvo u EU i obećava buduća vojna pomoć – ali bez konkretnih ciljeva.
Razlog nije bio nedostatak truda od strane Zelenskog.
Obučen u svoj prepoznatljivi crni ratni komplet, kojem se prošle nedjelje podsmijavao Donald Tramp tokom posjete Zelenskog Bijeloj kući, ukrajinski predsjednik je po dolasku u Brisel iznio spisak hitnih potreba tokom govora.
Opisao je svakodnevne vazdušne napade Rusije na ukrajinske gradove, pozivajući Evropu da “ubrzano” radi na finansijskom instrumentu namijenjenom pomoći ukrajinskoj vojsci. Zahtijevao je novi paket sankcija protiv Rusije i apelovao na EU da nastavi s planovima za prijem Ukrajine u blok do 2030.
“Postizanje ‘mira kroz snagu’ zahtijeva da Ukrajina bude u što jačoj poziciji, s vlastitim snažnim vojnim i odbrambenim kapacitetima kao ključnim elementom”, navodi se u izjavi koju je potpisalo 26 lidera. “Evropska unija ostaje posvećena, u koordinaciji sa partnerima i saveznicima, pružanju pojačane političke, finansijske, ekonomske, humanitarne, vojne i diplomatske podrške Ukrajini i njenom narodu.”
Jedan diplomata EU, koji je želio da ostane anoniman, branio je planove Unije za povećanje vojne pomoći Ukrajini. Rad na budućim paketima naoružanja nastaviće se kroz koaliciju voljnih, što bi moglo uključivati i nečlanice EU, poput Velike Britanije.
Prije sastanka, Kaja Kalas pokušala je da okupi zemlje EU oko inicijative da se obezbijedi najmanje 20 milijardi eura vojne pomoći za Ukrajinu tokom 2025, naveli su izvori iz diplomatskih krugova. Međutim, uprkos opsežnim pregovorima, taj predlog nije dobio jednoglasnu podršku.
Tokom razgovora iza zatvorenih vrata, Kalas je istakla da bi EU trebalo da se fokusira na pružanje oružja Ukrajini, a ne samo na nabavljanje za sopstvene potrebe, kazala su dvojica diplomata EU.
Ipak, Zelenski je u četvrtak dobio nekoliko konkretnih obećanja – ali ne od EU. Norveška je najavila povećanje svoje direktne vojne pomoći Ukrajini na 8 milijardi eura za 2025. godinu, što je više nego dvostruko u odnosu na njen prethodni angažman.
Ključno pitanje koje lebdi nad budućnošću Ukrajine jeste da li EU može da nadoknadi ili na neki način kompenzuje prekid američke vojne pomoći i obavještajnih informacija.
Estonski premijer Kristen Mihal je, prema riječima zvaničnika EU upoznatog sa diskusijom, pokrenuo ovu temu tokom zatvorenih razgovora postavljajući direktno pitanje: “Možemo li sami?”
Odgovor? Potpuna tišina.
Zemlje EU su od početka ruske invazije prije tri godine kolektivno obećale Ukrajini više finansijske i vojne podrške nego Sjedinjene Države. Ta podrška nastaviće da pristiže u narednim mjesecima, uključujući oko 30 milijardi eura finansijske pomoći za 2025. godinu, obezbijeđene kroz kredite garantovane zamrznutom ruskom imovinom.
Međutim, kraj američke vojne podrške ostavlja ogromnu prazninu u sposobnosti saveznika da podrže Ukrajinu u svim aspektima rata – posebno kada je riječ o obavještajnim podacima i informacijama o ciljevima za precizno naoružanje.
“Prekid razmjene obavještajnih podataka izuzetno je značajan za Ukrajinu,” rekao je za “Politiko” pukovnik Filip Ingram, bivši britanski vojni obavještajac. “To znači gubitak pristupa informacijama o ciljevima za rakete dugog dometa, ali i podacima za presrijetanje dolaznih raketa i dronova. Države članice EU jednostavno nemaju značajne strateške obavještajne kapacitete jer su previše interno fokusirane – zemlje poput Njemačke u potpunosti zavise od NATO-a. Sada su pred izazovom da preuzmu tu ulogu, ali to zahtijeva decenije rada i stotine miliona dolara”.
Dok su evropski lideri sjedili za večerom, izvještaj NBC News-a, u kojem su citirani aktuelni i bivši američki zvaničnici, dodatno je produbio sumnje u američku posvećenost NATO-u. Izvještaj sugeriše da bi Vašington ubuduće mogao braniti samo one zemlje koje izdvajaju određeni procenat svog bruto domaćeg proizvoda za odbranu.
Zabrinutost zbog mogućeg povlačenja SAD-a ili smanjenja njihove uloge u bezbjednosnoj arhitekturi Evrope izazvala je jednu od najvećih geopolitičkih kriza na kontinentu u posljednjih nekoliko decenija, pri čemu su se evropski lideri u protekle dvije nedelje upustili u diplomatsku ofanzivu.
Kada se sve sabralo i oduzelo u Briselu, postalo je jasno da je primarna briga evropskih lidera bila sprečavanje gubitka američke bezbjednosne garancije. Jačanje ukrajinske pozicije na bojnom polju i za pregovaračkim stolom završilo je tek kao sporedno pitanje, što se najbolje vidi u vremenu koje su lideri proveli raspravljajući o Ukrajini u odnosu na odbranu.
Rasprava o evropskoj odbrani trajala je gotovo svih 10 sati, pri čemu su se lideri sukobili oko toga kako finansirati planirano povećanje izdvajanja za odbranu u iznosu od 800 milijardi eura i koliko tog ulaganja usmjeriti na evropske, a koliko na izvore van EU.
Razgovori o Ukrajini, sa druge strane, bili su završeni za svega 15 minuta, kazao je jedan diplomata. To sve govori.
