Sančezova strategija uključuje i mobilizaciju podrške podizanjem straha od prve krajnje desničarske stranke na vlasti od smrti diktatora Fransiska Franka 1975. godine. „Ne personifikujem dobermana kakvim pokušavaju da me prikažu neki ljudi”, rekao je u govoru 4. jula Feiho. Abaskal privlači „djecu trgovaca, radnika, studenata, ljekara, sudija, ribara i poljoprivrednika“, zove ih da se pridruže kako bi se suočili „s neprijateljima Španije“, kako on opisuje lijevu vladu Sančeza.
Reputacija Pedra Sančeza kao avanturiste nije novost, ali ovogodišnji iznenadni opšti izbori, koje je zakazao ovog mjeseca, predstavljaju najveći politički rizik španskog premijera do sada.
Ova hrabra odluka, donesena krajem maja nakon loših rezultata Socijalističke stranke (PSOE) na lokalnim izborima, iznenadila je visoke članove stranke, prema izvorima.
Stajanje PSOE-a u anketama je poboljšano od tada, ali kako je izborna kampanja krenula u četvrtak, većina anketa i dalje pokazuje da vladajuća lijeva koalicija zaostaje za strankama desnog centra.
Mladoliki 51-godišnji Sančez, poznat kao “El Guapo” (Zgodni), donio je odluku da se izbori pomjere s krajnjeg datuma 2023. na 23. jul nakon što je PSOE izgubio glasove u korist glavnog konzervativnog oponenta Narodne stranke (PP) i krajnje desničarske stranke Vox.
Promjena datuma dogodila se samo mjesec dana prije nego što je Španija preuzela rotirajuće predsjedavanje Evropskom unijom 1. jula, što je Sančez započeo podržavajući Ukrajinu u borbi protiv ruske invazije.
“Pedro Sančez je kockar, a ovo je ulog s jedinim mogućim ciljem minimalizacije potencijalnih gubitaka koje bi socijalisti pretrpjeli do kraja godine prema desnici”, rekao je politički naučnik Pablo Simon sa Univerziteta Karlos III krajem maja.
S obzirom na to da ankete pokazuju da će PP vjerovatno morati ući u koaliciju s Voxom kako bi ostvarili parlamentarnu većinu, Sančezova strategija uključuje i mobilizaciju podrške podizanjem straha od prve krajnje desničarske stranke na vlasti od smrti diktatora Fransiska Franka 1975. godine.
Na njegovom popisu prioriteta je takođe i pojačana šarmantna ofanziva, iskorištavanje samodeklarisane dosadnosti glavnog rivala, vođe PP Alberto Nunez Feiha, i kritikovanje njegove nevoljnosti da učestvuje u televizijskim debatama, osim u jednoj.
Tokom televizijskih intervjua u protekloj sedmici, Sančez je dao sve od sebe da pokaže svoju ličnu stranu, osvojivši pohvale čak i od konzervativnih medija.
Dok je komunicirao s parom lutaka u emisiji na Antena 3, Sančez, noseći narukvicu Ponosa LGBT zajednice, upitan je šta bi rekao svojoj kćeri ako bi se zaljubila u birača Voxa. “Ljubav je slobodna”, odgovorio je sa osmijehom, izazvavši aplauz.
Često potcijenjen od svojih protivnika, a ponekad i od svojih pristalica, Sančez je stekao reputaciju upornog kada je kao lider opozicije 2016. godine odlučno stajao iza svog stava “ne znači ne” protiv omogućavanja konzervativne vlade.
Ta odluka je razotkrila podjele unutar PSOE-a nakon što su se ostali članovi stranke uzdržali kako bi izbjegli potrebu za još jednim brzim izborima nakon što je Sančez izgubio na dva u samo dvije godine, nakon čega je bio kratko izbačen prije nego što se vratio kao lider s podrškom članova stranke iz baze.
Godine 2018. postao je prvi političar u Španiji koji je srušio sjedeću vladu putem nepovjerenja, preuzimajući funkciju premijera, a potom je slavio na dvoje narednih brzih izbora, što je konačno rezultiralo formiranjem koalicione vlade s krajnjim lijevim Pokretom Možemo, takođe prvi put.
Objavio je knjigu “Priručnik otpora” o svom iskustvu, u kojoj je napisao: “Možda zvuči prepotentno, ali shvatio sam da rastem u teškim situacijama”.
Većinu njegovog mandata obilježilo je upravljanje krizama.
Španija je ušla u pandemiju s najvišim stopama smrtnosti od COVID-19 na svijetu, ali je zatim pokazala spektakularan oporavak kada je vlada primijenila stroge mjere, otvorila više bolnica i zaposlila dodatno medicinsko osoblje.
Ekonomija je doživjela rekordan pad 2020. godine, ali je zabilježila snažan oporavak u 2021. i 2022. godini, zahvaljujući prvenstveno milijardama eura u fondovima EU-a, od kojih je Španija jedan od glavnih korisnika. Nakon što je prošle godine dostigla gotovo 11%, inflacija je usporila na manje od 2% u junu, što je jedan od najnižih nivoa u Evropi.
Prinuđena da se bavi politički razarajućim posljedicama neuspjelog pokušaja Katalonije za nezavisnost 2017. godine, Sančezova vlada je pokušala smiriti separatiste kako bi dobili njihovu podršku u parlamentu.
Opozicija ga je nazvala izdajnikom nakon što je pomilovao zatvorene vođe pokreta nezavisnosti i umanjio značaj krivičnih djela vezanih za secesiju.
Snažni pristalica Evrope i integracije, obrazovan u oblasti ekonomske politike u Briselu i radio u Evropskom parlamentu i Ujedinjenim nacijama, Sančez je takođe nastojao suočiti se s još jednim polarizirajućim nacionalnim nasljeđem.
Vlada je izvadila ostatke Franka iz mauzoleja i promovisala pretragu i iskopavanje masovnih grobnica žrtava građanskog rata koji je prethodio njegovoj fašističkoj diktaturi od 1939. do 1975. godine. Takođe su uklonjeni simboli iz doba Franka sa španskih ulica.
Pod Sančezovim vođstvom PSOE, kojoj se pridružio s 21 godinu, doživjela je sudbinu mnogih drugih lijevih i centrističkih stranaka širom Evrope, gdje su tradicionalni politički identiteti podriveni populistima iz cijelog političkog spektra, posebno ekstremnom desnicom, čiji je španski pandan Vox.
Sančez, koji je ljubitelj košarke, oženjen je marketinškom stručnjakinjom i otac je dvije kćeri.
Alberto Nunjez Feiho voli da razvija reputaciju dosadne osobe – a ta osobina mogla bi mu pomoći da ovog mjeseca stekne prednost u neizvjesnom nadmetanju za budućeg lidera Španije.
“Ono što je nekome dosadno, većini građana su kvaliteti koje bi premijer trebalo da ima”, rekao je Feiho na forumu političara, poslovnih i medijskih figura u Madridu 19. juna.
On nikada nije izgubio izbore u svojoj rodnoj Galiciji, a ankete čine njegovu konzervativnu Narodnu stranku (PP) favoritom za osvajanje najviše sjedišta na iznenadnim parlamentarnim izborima koje je premijer Pedro Sančez zakazao za 23. jul.
Ali, iste ankete takođe predviđaju da bi Feiho morao da formira koaliciju s anti-muslimanskom, anti-feminističkom strankom Vox kako bi osigurao parlamentarnu većinu – time dajući krajnje desničarskoj stranci direktnu ulogu u vladi prvi put od završetka diktature Fransiska Franka 1975. godine.
Za glasanje za vladu PP-Vox, dosadna, ali sigurna ruka može biti kompromis koji Španci traže, rekao je Manuel Arias Maldonado, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Malagi.
Možda žele vidjeti tehničara na čelu, dodao je, a Feiho je željan pokazati da mu to odgovara.
“Nemojte očekivati nikakve spektakularne promjene ili izmjene scenarija od ovog kandidata, već sigurnost, umjerenost i stabilnost”, rekao je ovaj 61-godišnjak na istom okupljanju u Madridu.
U martu 2022. godine iznenada je postao predsjednik regije Galicija na sjeverozapadu Španije, zamijenivši borbenijeg Pabla Kasada na mjestu šefa partije.
Feiho je brzo stabilizovao situaciju. Od tada je podrška PP porasla za gotovo 13 procenata, dostigavši 36,8% u julu prema anketi GAD3 za ABC.
Isti istraživač predviđa PP-u osvajanje 155 mandata 23. jula, a Vox-u 29, što je dovoljno za prelazak praga od 176 poslanika potrebnih za apsolutnu većinu, dok Socijalistička stranka (PSOE) premijera Sančeza zaostaje sa 107 mandata.
Gotovo istovremena anketa državne agencije CIS stavila je PSOE i PP praktično jednakim, iako je ovaj istraživač precijenio rezultate Sančeza u maju.
Feiho – koji je 2017. godine dobio sina, takođe po imenu Alberto, sa svojom partnerkom Evom Kardenas – rođen je kao sin zaposlenog u održavanju i majke domaćice u zaseoku smještenom među strmim kanjonima i romaničkim manastirima.
Živio je sa svojom porodicom iznad prodavnice koju je vodila njegova baka dok nije poslat u internat na svoj deseti rođendan. Rođendani od tada su “gorkoslatki”, rekao je u intervjuu prošle godine.
Njegova ambicija da postane sudija prekinuta je kada je njegov otac ostao bez posla, pa se okrenuo galicijskoj civilnoj službi. Brzo je napredovao kroz redove i sa 35 godina došao je na čelo španskog nacionalnog zdravstvenog sistema.
U politiku je ušao kao ministar u vladama PP-a u Galiciji i, postavši regionalni predsjednik tamo, osvojio je četvoro uzastopnih izbora privlačeći širok spektar birača od centra do krajnje desnice.
PP se nada da će Feiho moći to prenijeti na nacionalni nivo, a stranka je sklopila koalicione dogovore s Voxom u desetinama regija i opština nakon lokalnih izbora u maju.
PSOE je loše prošla na tim izborima, što je izazvalo Sančezov poziv za brze izbore.
Prognoze za zajednički PP-Vox udio glasova 23. jula su smanjene, kažu neki istraživači, zbog nezgrapnih pregovora o regionalnoj politici, o društvenim pitanjima poput prava homoseksualaca, a Feiho takođe nema iskustva s Voxom, kog nema u Galiciji.
To bi moglo predstavljati prepreku, rekao je Hoze Pablo Ferandiz, politički prognozer u Ipsos-u u Španiji. “Problem koji on ima je upravo kako se nositi ili takmičiti s Voxom, jer to nije morao raditi u Galiciji”, rekao je Ferrandiz.
Ono što je za neke karakterisano kao postojano i pouzdano, drugima može izgledati sporo ili nepripremljeno, a Feiho je izgledao uhvaćen nespreman Sančezovom odlukom o ranijem sazivanju izbora, morajući otkazati planove za učenje jezika kojim trenutni premijer već vrlo dobro govori.
“Bukvalno sam imao časove engleskog od prošlog ponedjeljka, ali onda su raspisali izbore”, rekao je Feiho u intervjuu 1. juna. “Ali… mogu vam osigurati da na međunarodnim samitima, koji se obično odvijaju uz prevodioce, važno je da razumiju što pokušavam reći.”
Feihov oprezan pristup je izazvao poređenje s posljednjim liderom PP-a koji je služio kao premijer, prethodnik Sančeza Mariano Rahoj, takođe iz Galicije.
“Ovo je Rahoj ponovljen, ali vjerojatno malo više ideološki jer je kritika upućena Rahoju bila da je previše kontemplativan”, rekao je Arias Maldonado s Univerziteta u Malagi.
Kako se Feihovo vođstvo u anketama smanjivalo s faktorom Voxa u pozadini, on se usredsredio na svoje umjerene kvalitete.
“Ne personifikujem dobermana kakvim pokušavaju da me prikažu neki ljudi”, rekao je u govoru 4. jula. “Kandidujem se kao smirena alternativa.”
Kao što se može očekivati od lidera krajnje desne stranke koja ističe nacionalizam kao svoje ključno načelo, lider stranke Vox, Santijago Abaskal, obavija se španskim simbolima, noseći dizajnerske košulje koje veličaju koride ili dijeli lepeze s logotipom Voxa učesnicima na partijskim skupovima.
Održavajući govore pred uljima na platnu i crkvama i obećavajući Špancima “stvari koje stvarno znače”, Abaskal je posljednjih nedjelja obišao zemlju kako bi promovisao program stranke Vox koji se oslanja na nacionalizam, antifeminizam, euroskepticizam, društveni konzervativizam i ekonomsku liberalnost.
Uprkos tome što je najmlađi kandidat koji se takmiči na julskim izborima, ovaj 47-godišnjak je za devet godina pretvorio rascjepkanu stranku koju je osnovao u treću najveću izbornu silu u Španiji.
Abaskal privlači “djecu trgovaca, radnika, studenata, ljekara, sudija, ribara i poljoprivrednika”, zove ih da se pridruže kako bi se suočili “s neprijateljima Španije”, kako on opisuje lijevu vladu premijera Pedra Sančeza.
Vox je možda udvostručio svoje glasove na lokalnim izborima u maju, ali neki analitičari tvrde da je iscrpio svoj prirodni bazen glasača. Prema anketama očekuje se da će broj mandata na julskim izborima pasti u odnosu na sadašnjih 52.
Međutim, vodeća centristička Narodna stranka (PP), koju predvodi Alberto Nunjez Feiho, vjerovatno neće osigurati apsolutnu većinu i može se okrenuti Voxu kao “tasu na vagi”.
Abaskal je treća generacija političara u svojoj porodici, njegov otac i djed su takođe bili u regionalnoj ili lokalnoj vladi.
Diplomirao je sociologiju na sjevernom baskijskom području Španije, pridružio se PP-u sa 18 godina, izabran je za savjetnika sa 23, te postao PP zastupnik u baskijskom parlamentu.
Sukobio se s PP-om 2013. godine zbog načina rješavanja korupcije, militantne grupe ETA i drugih separatističkih izazova.
Osnovao je Vox s ciljem borbe za ukidanje regionalne autonomije i parlamenata, tema koja je mnoge zainteresovala nakon neuspjelog pokušaja nezavisnosti Katalonije 2017. godine.
Oni koji rade s “Santijem” opisuju ga kao ekstroverta i ljubitelja motocikala i lova, koji voli šaliti se, ali je ozbiljan u svom radu.
“On je intenzivan u debatama i skupovima jer vjeruje u ono što govori i to je vidljivo kod svih koji ga slušaju”, rekao je izvor iz stranke.
Bio je u braku dva puta, trenutno je u braku s influenserkom na društvenim mrežama i ima četvoro djece.
Vox kaže da će smanjiti porez na dohodak, boriti se protiv korupcije, smanjiti javnu potrošnju i povećati poreske olakšice za velike porodice.
Predlaže protjerivanje ilegalnih migranata i morsku blokadu kako bi se spriječio njihov dolazak, te zatvaranje džamija koje promovišu “radikalni islam ili džihad”, dok podržava imigraciju koja zadovoljava potrebe španskog tržišta rada i potiče iz zemalja s zajedničkim jezikom ili kulturom.
Takođe je obećao ukidanje progresivnih zakona o pravima transrodnih osoba, abortusu i pravima životinja, kao i zaštiti klime koju promoviše Sančez, kojeg Abascal optužuje da je uveo “woke ideologiju”, “patologiju koja odrasle tretira kao maloljetnike i djecu kao degenerisane odrasle osobe.”
Vox je osigurao svoje prvo političko uporište u decembru 2018. godine, osvojivši 12 sjedišta u regionalnom parlamentu Andaluzije.
Osvojili su 24 parlamentarna mjesta na nacionalnim izborima u aprilu 2019. godine, i 52 sjedišta na ponovljenim izborima sedam mjeseci kasnije.
Politički analitičar Migel Anjel Murado predviđa da je Vox dosegnuo vrhunac i da će izgubiti glasove u korist PP-a, ostajući “manja, zaista krajnje desna stranka” i sastavni dio španske politike u narednim godinama.
Ana Pedroza, 56-godišnja nutricionistkinja iz Madrida, osjeća da Vox nije ekstreman, ali će zaustaviti lijevi blok “koji želi razbiti zemlju, s našim porezima, našim slobodama, našom djecom”.
Drugi, poput vlasnika cvjećare Karlosa Pereza (47) strahuju da bi glas za Vox mogao vratiti zemlju u dane diktature Fransiska Franka: “Vratili bismo se u ruralnu, lošu, zaostalu Španiju… kada je ovdje bio diktator koji je naređivao i radio što mu je volja.”
Ali Abaskal upućuje na uspjeh u vođenju italijanske premijeke Đorđe Meloni, koja je dokazala, kako kaže, da krajnja desnica nema ni rogove, ni rep, niti ujeda.
