Odluka američkog predsjednika Donalda Trampa o pokretanju napada na Iran predstavlja ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i opasnost i priliku: napadi su pogodili strateškog partnera Moskve, ali bi mogli otvoriti potencijalna vrata za diplomatsku relevantnost Rusije.
Nakon američkih napada na ključne čvorove iranskog nuklearnog kompleksa, Teheran se okreće Moskvi. Iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči najavio je u nedjelju da će u ponedjeljak otputovati u Rusiju na konsultacije s Putinom.
Govoreći na konferenciji za novinare na marginama sastanka Organizacije islamske saradnje u Istanbulu, Aragči je rekao da će održati „ozbiljne konsultacije s ruskim predsjednikom“ o eskalaciji sukoba u koji su sada direktno uvučene Sjedinjene Američke Države (SAD).
To nije iznenađenje.
Iran i Rusija produbili su veze posljednjih mjeseci, a dvije zemlje sklopile su sporazum o strateškom partnerstvu tokom posjete iranskog predsjednika Masuda Pezeškiana Kremlju u januaru.
Čini se da je Aragčijeva posjeta već bila u pripremi: Andrea Mičel iz NBC njuza rekla je u petak da joj je iranski ministar vanjskih poslova rekao da će otputovati u Moskvu.
Službena reakcija ruskog Ministarstva vanjskih poslova na američke napade na Iran bila je nedvosmislena osuda.
U izjavi objavljenoj danas, rusko Ministarstvo vanjskih poslova reklo je da Moskva „odlučno osuđuje“ američke napade na iranska nuklearna postrojenja, rekavši da „neodgovorna odluka o podvrgavanju teritorija suverene države raketnim i bombaškim napadima, bez obzira na argumente koji je okružuju, grubo krši međunarodno pravo, Povelju Ujedinjenih nacija (UN) i rezolucije Savjeta bezbjednosti UN, koje su prethodno takve akcije nedvosmisleno klasifikovale kao neprihvatljive.“
Snažne riječi, uprkos jasnoj ironiji: Jedan aspekt partnerstva Moskve s Teheranom bio je prenos tehnologije izrade dronova koja je omogućila ruskoj vojsci da nastavi bombardovanje ukrajinskih gradova.
Ali strateško partnerstvo Irana i Rusije nije pakt o međusobnoj odbrani. Ruska vlada takođe je posljednjih sedmica jasno dala do znanja da je sporazum o partnerstvu ne obvezuje da stane u odbranu Irana ako bude napadnut.
A u svojim najnovijim javnim komentarima o izraelsko-iranskom sukobu, Putin je zauzeo donekle odmjeren ton.
U govoru na plenarnoj sjednici 28. Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu u petak, Putin se osvrnuo na Teheranovo „legitimno pravo“ da sprovodi obogaćivanje urana za civilni razvoj nuklearne energije, ali je kimnuo glavom na ono što je nazvao „bezbjednosnim brigama Izraela“ zbog iranskih nuklearnih ambicija.
Ruski predsjednik je takođe predložio – s pomalo okolišanja – da bi Rusija mogla igrati posredničku ulogu u okončanju sukoba.
„Iznijeli smo svoj stav objema stranama, Kao što znate, održavamo kontakt s Izraelom, kao i s našim prijateljima u Iranu. Imamo određene predloge koji uključuju Rusiju. Moram naglasiti da se nipošto ne pozicioniramo kao posrednici. Mi samo iznosimo ideje“, rekao je Putin.
Uoči izraelskog pokretanja iznenadne vazdušne kampanje protiv Irana 13. juna, ruske diplomate već su iznijele jedan konkretan predlog: Da Rusija preuzme iranski nuklearni materijal za proizvodnju reaktorskog goriva.
Ruski diplomatski uticaj na Iran bio je važna karta u Putinovim rukama. Rusija je bila jedna od potpisnica Zajedničkog sveobuhvatnog akcionog plana (JCPOA), sporazuma iz 2015. godine o ograničavanju iranskih nuklearnih ambicija.
Iako je Rusija sve više izolovana od Zapada od aneksije Krima 2014. i naknadne potpune invazije na Ukrajinu 2022. godine, uticaj Moskve na Teheran često se smatra ključem svakog sporazuma s Iranom.
U komentaru objavljenom prije američkih napada na Iran, Andrej Kortunov iz Vladinog ruskog Savjeta za međunarodne poslove rekao je da bi rusko strateško partnerstvo s Iranom potencijalno moglo dati Rusiji mogućnost da igra ulogu „nepristrasnog posrednika“ za rješavanje ili smirivanje sukoba.
„Na taj način, Moskva bi ojačala svoj uticaj u regiji nakon pada sirijskog režima Bašara al-Assada“ prošle godine. Međutim, kontinuirana eskalacija popraćena je ozbiljnim rizicima i potencijalnim troškovima za Moskvu. Činjenica ostaje: Rusija nije uspjela spriječiti masovni izraelski napad na državu s kojom je prije samo pet mjeseci potpisala sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu. Moskva očito nije spremna, osim političkih izjava kojima osuđuje izraelske postupke, pružiti Iranu i vojnu pomoć“, napisao je Kortunov.
Mnogo se toga promijenilo od potpisivanja JCPOA-e: Trump se povukao iz iranskog nuklearnog sporazuma 2018. godine.
Iran je odgovorio proširenjem svog programa obogaćivanja uranijuma; a slom Asadovog režima, klijenta i Rusije i Irana, te izraelsko odrubljivanje glave Hezbolaha nanijeli su iscrpljujući udarac iranskoj takozvanoj „osi otpora“.
Sukob na Bliskom istoku sada se razvija još brže nakon izravne američke vojne intervencije. Rusija je sada na manje sigurnim ekonomskim temeljima – ruski ministar privrednog razvoja Maksim Rešetnikov rekao je prošle sedmice da je ruska privreda na rubu recesije – iako bi spiralna kriza na Bliskom istoku mogla podići cijene nafte, temelj ruske ekonomske moći.
Govoreći prošle sedmice u Sankt Peterburgu, Putin je citirao Marka Tvena kada su ga pitali o uticaju rata u Ukrajini na rusku privredu, rekavši:
„Kao što je jedan poznati pisac jednom rekao: ‘Izvještaji o mojoj smrti su uveliko pretjerani.'“
Ali taj rat se nastavlja nesmanjenom snagom, uz visoku ljudsku i ekonomsku cijenu za Rusiju. S obzirom na to da se SAD direktno vojno miješa u Iranu, nije jasno hoće li Putin i dalje uživati istu geopolitičku prednost koju je imao u prošlosti.
