Zemlje Zapadnog Balkana u borbi protiv trgovine ljudima bilježe određene napretke, ali i dalje nemaju efikasne mehanizme za suočavanje s tim problemom i ne ispunjavaju međunarodne kriterijume za iskorjenjivanje te kriminalne djelatnosti, navodi se u izvještaju Stejt departmenta o trgovini ljudima za 2026. godinu, piše RSE.
U izvještaju za Crnu Goru i Srbiju navodi se da ne ispunjavaju u potpunosti minimalne standarde za iskorjenjivanje trgovine ljudima, za Bosnu i Hercegovinu da i dalje nema efikasan mehanizam, dok se za Kosovo ukazuje da se izriču kazne zakonskog minimuma.
Crna Gora: Većinu slučajeva pokreću nevladine organizacije
Crna Gora bilježi veći angažman u sprovođenju zakona, istraživanju i osuđivanju trgovaca ljudima, ali državni sistem i dalje ne ispunjava ključne međunarodne kriterijume za potpuno iskorjenjivanje ovog problema, navodi se u novoj ocjeni američkog Stejt departmenta.
Pozitivni koraci ogledaju se u većem broju identifikovanih žrtava, usvajanju novih smjernica za njihovu odštetu, imenovanju nacionalnog koordinatora, te usvajanju četvorogodišnje strategije i akcionog plana za borbu protiv trgovine ljudima.
Međutim, ozbiljni sistemski propusti i dalje su prisutni u nekoliko ključnih oblasti.
Specijalizovanoj policijskoj jedinici za borbu protiv trgovine ljudima nedostaju resursi i kapaciteti, a vlasti moguće slučajeve i dalje procesuiraju kao lakša krivična djela sa manjim kaznama.
Državni sistem nema dovoljno prevodilaca za strane državljane, dok se procedure licenciranja pokazuju kao prepreka za nevladin sektor. Naime, država od organizacija traži da budu vlasnici nekretnina u kojima otvaraju skloništa, što onemogućava kvalifikovana udruženja da se uopšte prijave za rad.
Kada je riječ o sprovođenju zakona, crnogorski Krivični zakonik za trgovinu radnom snagom i seksualnu eksploataciju propisuje kazne od jedne do deset godina zatvora, što je srazmjerno kaznama za druga teška krivična djela poput silovanja.
Zvanična statistika bilježi jasan rast policijskih aktivnosti. Policija je pokrenula 20 novih istraga, a najveći dio odnosio se na trgovinu radnom snagom.
Sličan trend bilježi se i kod krivičnog progona, gdje je procesuirano 25 osumnjičenih osoba. Pravosuđe je u sedam odvojenih slučajeva osudilo ukupno devet trgovaca ljudima – i to za prinudni rad i prosjačenje. Izrečene zatvorske kazne kretale su se u rasponu od jedne do pet godina.
U izvještaju se napominje da država sarađuje s drugim vladama na međunarodnim operacijama i sprovodi obuke za policajce, tužioce i sudije u partnerstvu s nevladinim sektorom.
Ipak, vlasti u ovom izvještajnom periodu nijesu prijavile nijednu istragu, optužnicu ili osuđujuću presudu protiv zvaničnika u državnim institucijama zbog saučesništva u ovim krivičnim djelima.
Kada je riječ o zaštiti, u Crnoj Gori su prošle godine identifikovane 43 žrtve trgovine ljudima. Među njima su bila 32 djeteta i 11 odraslih osoba, a najveći broj – čak 38 žrtava – bio je izložen prinudnom radu.
Iako država ima zvanične procedure, posmatrači upozoravaju da policija i tužioci ne postupaju dovoljno proaktivno na terenu, te da većinu tekućih slučajeva pokreću i upućuju nevladine organizacije.
Pomoć i smještaj obezbijeđeni su za 42 žrtve kroz saradnju sa civilnim društvom. Država je sa 50.000 eura finansirala rad jednog skloništa nevladinog sektora za punoljetne žene, dok je budžet za državnu ustanovu za djecu žrtve porastao na blizu 204.000 eura.
Ipak, organizacije civilnog društva upozoravaju na ozbiljan problem – državno sklonište za djecu nalazi se u krugu popravnog doma za maloljetnike s problemima u ponašanju, što direktno ugrožava bezbjednost i privatnost žrtava. Dodatni propust je i potpuni nedostatak smještaja i podrške za muškarce.
U izvještaju se navodi da zakon stranim državljanima nudi pravnu zaštitu i privremeni boravak kako bi se spriječilo njihovo protjerivanje, a obezbjeđuje se i podrška žrtvama-svjedocima u sudskim postupcima.
Međutim, posmatrači ističu da vlasti žrtvama i dalje dodjeljuju advokate koji imaju malo ili nimalo iskustva u ovoj oblasti. Sudovi i dalje ne izriču odštete žrtvama u okviru krivičnih presuda, ali je država usvojila i počela primjenjivati nove smjernice za njihovu kompenzaciju.
Crna Gora je i dalje prostor eksploatacije domaćih i stranih državljana. Lanac trgovine ljudima, uglavnom, vode muškarci, pripadnici organizovanih kriminalnih grupa sa područja Zapadnog Balkana.
U lancu seksualne eksploatacije unutar zemlje najčešće završavaju žene i djevojčice iz Crne Gore i susjednih balkanskih država. Trgovci ih najčešće iskorišćavaju u ugostiteljskom sektoru – unutar barova, restorana, noćnih klubova i kafića. S druge strane, djeca su najčešće izložena prinudi na prosjačenje.
Kada je riječ o trgovini radnom snagom, u izvještaju se izdvaja slučaj radnika iz Azerbejdžana. Njih su trgovci ljudima vrbovali lažnim obećanjima, a potom ih eksploatisali u građevinskom sektoru kroz uskraćivanje plata, prinudni prekovremeni rad i neadekvatan smještaj.
Sjeverna Makedonija: Lokalna policija privodila i deportovala potencijalne žrtve
Izvještaj Stejt departmenta o trgovini ljudima navodi da Vlada Sjeverne Makedonije ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za iskorjenjivanje trgovine ljudima, ali ulaže značajne napore u tom pravcu.
Navodi se da je osuđen veći broj trgovaca ljudima i izmijenjen Krivični zakonik, kojim je prinudno prosjačenje djece uključeno kao oblik trgovine djecom.
Međutim, konstatuje se da su organi vlasti istraživali manji broj slučajeva u kojima su osumnjičeni bili trgovci ljudima i pokrenuli krivične postupke protiv manjeg broja osumnjičenih, a identifikovano je i manje žrtava.
Prema izvještaju, sudovi su trgovcima ljudima izricali kazne zatvora ispod zakonom propisanih minimalnih kazni, dok Tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju nije raspolagalo dovoljnim resursima za postupanje u svim predmetima iz svoje nadležnosti.
Navedeno je da Vlada nije obezbjeđivala specijalizovanu pomoć muškarcima koji su žrtve trgovine ljudima, a nijesu postojale ni usluge dugoročne podrške za sve žrtve.
U izvještaju stoji i da je Vlada u manjoj mjeri intenzivirala napore organa za sprovođenje zakona u borbi protiv trgovine ljudima, te da je kriminalizovana trgovina ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije.
Navodi se da su sudovi osudili šest izvršilaca krivičnog djela trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, u poređenju sa četiri osuđena trgovca ljudima tokom 2024. godine.
Konstatuje se i da kazne nijesu bile u skladu sa zakonom propisanim minimalnim kaznama niti su odražavale prirodu počinjenog krivičnog djela.
Prema izvještaju, tokom 2025. godine Vlada je identifikovala tri žrtve i uputila ih na odgovarajuće usluge zaštite i podrške, u poređenju sa 39 žrtava tokom 2024. godine.
Kao i prethodnih godina, izvještaji su ukazivali na to da je lokalna policija privodila i deportovala potencijalne žrtve, uključujući osobe koje su se bavile pružanjem komercijalnih seksualnih usluga, a da prethodno nije provjerila postojanje indikatora trgovine ljudima.
Konstatuje se i da je Vlada nastavila da sprovodi aktivnosti na prevenciji trgovine ljudima.
Srbija: Mali napredak u istrazi prinudnog rada
Vlada Srbije ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za iskorjenjivanje trgovine ljudima, ali ulaže značajne napore u tom pravcu, konstatovano je u Izvještaju Stejt departmenta o trgovini ljudima za 2026. godinu.
U izvještaju se konstatuje da je protiv manjeg broja osumnjičenih trgovaca ljudima pokrenut krivični postupak, kao i da je Vlada nastavila da trgovce ljudima goni za krivična djela za koja su propisane blaže kazne.
„Identifikovano je manje žrtava, a vlasti su nastavile da neprimjereno kažnjavaju žrtve isključivo zbog protivpravnih djela koja su počinile kao neposrednu posljedicu toga što su bile žrtve trgovine ljudima“, stoji u izvještaju.
Upozorava se i da je ostvaren mali napredak u istrazi koja je i dalje u toku i koja se odnosi na stotine stranih radnika izloženih uslovima prinudnog rada u fabrici i rudniku u vlasništvu kineskih državljana.
Američka carina je navela da su radnici u Ziđin Koperu u Srbiji bili izloženi prinudnom radu prema šest indikatora: zloupotreba ranjivosti, zadržavanje plata, zastrašivanje i prijetnje, ograničavanje kretanja, zadržavanje ličnih dokumenata i prekomjerni prekovremeni rad.
Primjećuje se i da je Vlada intenzivirala napore organa za sprovođenje zakona u borbi protiv trgovine ljudima, te da su kriminalizovani trgovina ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije.
Prema izvještaju, tokom 2025. godine u Srbiji je zvanično identifikovano 58 žrtava trgovine ljudima, dok ih je 2024. godine bilo 64.
Od ukupnog broja identifikovanih žrtava, njih 26 bilo je izloženo seksualnoj eksploataciji, 18 radnoj eksploataciji, dok je 14 osoba bilo žrtva više različitih oblika trgovine ljudima.
Dodaje se i da su sudovi osudili 27 trgovaca ljudima.
U izvještaju Stejt departmenta navodi se da je Vlada nastavila da sprovodi aktivnosti na zaštiti žrtava trgovine ljudima i prevenciji, kao i da je pružala pomoć žrtvama koje su se pojavljivale kao svjedoci kako bi podržala njihovo učešće u krivičnim postupcima.
Bosna i Hercegovina: Malo osuđujućih presuda
Bosna i Hercegovina je napravila pomak u procesuiranju slučajeva trgovine ljudima, ali država još uvijek nema efikasan mehanizam za potpuno iskorjenjivanje ovog problema, navodi se u izvještaju američkog Stejt departmenta.
Dokument donosi detaljne podatke za oba entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku, kao i za Brčko distrikt kao zasebnu administrativnu jedinicu.
Najveće zamjerke odnose se na rad pravosuđa na lokalnom nivou. Tako sudovi u Republici Srpskoj četvrtu godinu zaredom bilježe nulu kada je riječ o osuđujućim presudama za ova krivična djela, dok u Brčko distriktu takvih presuda nema drugu godinu zaredom.
Državno tužilaštvo je prošle godine pokrenulo osam novih istraga, a podignute su optužnice protiv četiri osobe zbog seksualne eksploatacije. Međutim, državni sud je izrekao samo jednu osuđujuću presudu, i to na kaznu od deset mjeseci zatvora.
Sličan trend bilježi se i u Federaciji BiH, gdje su sudovi osudili ukupno sedam osoba. Dok je jedan trgovac ljudima dobio kaznu od 18 godina zatvora, ostali su osuđeni na kazne u rasponu od mjesec dana do pet godina.
S druge strane, u Republici Srpskoj i Brčko distriktu situacija je još lošija. Iako je policija otvorila nekoliko novih istraga, tužilaštva nijesu podigla nijednu optužnicu, pa su sudovi ponovo završili godinu bez ijedne presude.
Kada je riječ o zaštiti, u izvještaju se ističe da su vlasti uložile veće napore, pri čemu su identifikovane 63 žrtve, od kojih je 57 zbrinuto.
Najveći broj njih eksploatisan je za prinudni rad, a sedam osoba bilo je žrtva seksualne trgovine.
Većinu žrtava čine maloljetnici – 36 djevojčica i 12 dječaka. Više od trećine žrtava, odnosno njih 26, bili su strani državljani.
Međutim, državni mehanizmi i službene procedure na terenu primjenjuju se neujednačeno od kantona do entiteta.
Posmatrači upozoravaju da nadležni službenici često ne znaju za ova pravila ili ih zaobilaze zbog nedostatka obuke za proaktivno prepoznavanje žrtava.
Zbog toga, kao i zbog činjenice da su budžetska izdvajanja za usluge koje pružaju nevladine organizacije pala sa 210.000 na 190.000 maraka (oko 95.000 eura), u sigurnim kućama nedostaje specijalizovana pomoć, posebno za djecu.
Izvještaj potvrđuje da je Bosna i Hercegovina i dalje zemlja porijekla, tranzita i odredišta za trgovinu ljudima.
Domaće žene i djevojčice najčešće završavaju u lancu seksualne eksploatacije unutar zemlje, skrivene u privatnim objektima i motelima, dok su romska djeca izložena prinudnom prosjačenju, džeparenju i ugovorenim brakovima.
Trgovci ljudima u BiH eksploatišu i strane državljane iz susjednih i zapadnoevropskih zemalja, ali i iz Azije. Posebno su ugroženi migranti i izbjeglice s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike koji prolaze kroz državu, a unutar te populacije najranjivije su žene i djeca bez pratnje.
Istovremeno, državljani BiH postaju žrtve i izvan granica zemlje, gdje ih širom Evrope prisiljavaju na rad u građevinarstvu i drugim sektorima.
Kosovo: Bez istrage svih slučajeva prinudnog prosjačenja djece
Pravosuđe na Kosovu izriče više zatvorskih kazni za trgovce ljudima nego ranije, ali su one i dalje, uglavnom, ispod zakonskog minimuma, stoji u novoj ocjeni američkog Stejt departmenta.
Vlasti su povećale budžet za prevenciju i pomoć žrtvama, a zvanična analiza pokazuje da je ispunjen i značajan dio ciljeva iz nacionalnog akcionog plana.
Ipak, Stejt department upozorava na ozbiljne propuste u zaštiti najranjivijih.
Broj optuženih trgovaca ljudima je u padu, a iako kosovski krivični zakon propisuje stroge kazne – od pet do 12 godina zatvora za punoljetne žrtve, te do 15 godina za djecu – sudska praksa pokazuje drugačiju sliku.
Zvanična statistika bilježi da su vlasti procesuirale 34 osumnjičene osobe, što je manje u odnosu na 49 iz prethodne godine.
Dok je policija radila na četiri nova slučaja i nastavila istrage iz ranijeg perioda, sudovi su osudili tri osobe za seksualnu trgovinu. Izrečene su dvije zatvorske kazne – od tri godine, te pet i po godina uz novčanu kaznu – dok je jedan trgovac dobio uslovnu kaznu od godinu dana.
U izvještaju se upozorava da kazne ispod zakonskog minimuma umanjuju odgovornost počinilaca i ugrožavaju sigurnost žrtava.
Zabilježen je i krivični progon 17 osoba zbog korišćenja seksualnih usluga žrtava trgovine ljudima, ali u ovim slučajevima nije bilo osuđujućih presuda.
Propusti su, kako se navodi u izvještaju, vidljivi u radu policije na terenu, koja djeluje kroz osam regionalnih jedinica sa 45 službenika. Policija i dalje prinudno prosjačenje djece u pratnji roditelja tretira kao zanemarivanje ili zlostavljanje, a ne kao trgovinu ljudima, uz obrazloženje da takvi slučajevi ne ispunjavaju zakonsku definiciju ovog krivičnog djela.
Posmatrači ističu da većini tužilaca i sudija nedostaju obuka i iskustvo, posebno kada je riječ o slučajevima koji uključuju emocionalnu kontrolu ili psihološku prinudu, zbog čega se izriču blage kazne ili se slučajevi terete za lakša krivična djela.
U izvještaju se navodi i da vlasti nijesu istraživale sve slučajeve prinudnog prosjačenja djece kao trgovinu ljudima.
Zbog neadekvatnih procedura identifikacije kod prinudnog prosjačenja, kako se navodi u izvještaju, vlasti nijesu efikasno spriječile kažnjavanje potencijalnih žrtava za nezakonita djela koja su počinile kao direktnu posljedicu toga što su bile žrtve trgovine ljudima.
Istovremeno, Vlada nije obezbijedila napore za reintegraciju i drugu dugoročnu pomoć, kako se ističe, posebno za djecu i žrtve kojima je potrebna psihosocijalna podrška.
Kada je riječ o zaštiti, vlasti na Kosovu su prošle godine identifikovale 13 žrtava trgovine ljudima. Sve identifikovane osobe bile su domaći državljani izloženi seksualnoj eksploataciji, među kojima dvije žene i 11 djevojčica.
Posmatrači upozoravaju i na nedostatak napora za prepoznavanje žrtava prinudnog prosjačenja, posebno među djecom. Ipak, nevladine organizacije ocjenjuju da sam proces upućivanja žrtava na pomoć dobro funkcioniše.
Vlada pruža smještaj, liječenje, savjetovanje i pravnu pomoć kroz saradnju sa civilnim društvom, te je tokom 2025. zbrinuto 18 osoba.
U izvještaju se navodi da država obezbjeđuje pravnu zaštitu za strane žrtve, te podršku žrtvama-svjedocima kroz posebne prostorije za ispitivanje djece i opremu za svjedočenje na daljinu uz zaštitu identiteta.
Međutim, zbog neadekvatne provjere, Vlada nije efikasno spriječila kažnjavanje žrtava za krivična djela koja su počinile pod prinudom.
Centri za socijalni rad nemaju dovoljno osoblja i kapaciteta da adekvatno odgovore na ulogu pravnih staratelja djeci žrtvama, a sistem naročito zakazuje u pružanju ciljane i dugoročne psihijatrijske i socijalne podrške za djecu i osobe koje su više puta bile žrtve trgovine ljudima.
Kada je riječ o prevenciji, vlasti na Kosovu bilježe pojačan angažman kroz rad posebnog nacionalnog tijela koje koordinira međuresorne napore.
Finansijska podrška za ove namjene porasla je na 15.000 eura, u odnosu na 3.550 eura iz prethodne godine. Novac je usmjeren na javne kampanje i rad SOS telefona.
Država ulaže napore i u smanjenje potražnje za komercijalnim seksualnim uslugama kroz krivični progon i kažnjavanje osoba koje koriste usluge žrtava trgovine ljudima.
Iako su efikasno regulisani posrednici pri zapošljavanju, a inspektori rada redovno obilaze teren, u sistemu postoji propust.
Naime, inspektori rada nemaju obuku za prepoznavanje trgovine ljudima, pa tokom cijele godine policiji nijesu prijavili nijedan sumnjiv slučaj sa terena.
Profil trgovine ljudima pokazuje da je Kosovo prostor eksploatacije žrtava seksualne trgovine, ali i prinudnog rada.
Trgovci vrbuju žene i djevojčice lažnim obećanjima o braku ili zaposlenju za poslove plesačica i pjevačica, a potom ih prisiljavaju na seksualne usluge u privatnim kućama, stanovima, noćnim klubovima i salonima za masažu.
Prinuda na prosjačenje najviše pogađa djecu s Kosova, iz Albanije i drugih susjednih zemalja.
Većina žrtava seksualne eksploatacije su djevojčice s Kosova, ali su evidentirane i žrtve iz zemalja regiona te Istočne Evrope, kao i strane žrtve iz Kolumbije, Meksika, Tajlanda i Venecuele.
Istovremeno, državljani Kosova izloženi su seksualnoj trgovini i prinudnom radu širom Evrope.
Albanija: Policija i tužilaštvo nemaju dovoljno specijalizovanog iskustva i kapaciteta
I za Albaniju je navedeno da Vlada ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za iskorjenjivanje trgovine ljudima, ali ulaže značajne napore u tom pravcu.
To podrazumijeva pokretanje krivičnih postupaka protiv većeg broja osumnjičenih za trgovinu ljudima i identifikovanje većeg broja žrtava.
Takođe se navodi da je Vlada usvojila nove standardne operativne procedure za identifikaciju žrtava i pružanje pomoći, kao i da je povećala finansijska sredstva za zaštitu žrtava.
Međutim, dodaje se da lokalna policija i tužilaštva u okruzima nijesu imali dovoljno specijalizovanog iskustva i kapaciteta za istragu i krivično gonjenje slučajeva trgovine ljudima, te su takve slučajeve procesuirali kao krivična djela za koja su predviđene blaže kazne.
Navedeno je i da Vlada nije raspolagala dovoljnim resursima za pružanje dugoročnih usluga i podrške žrtvama.
Konstatuje se da je Vlada nastavila sa sprovođenjem aktivnosti na planu krivičnog gonjenja, te da su kriminalizovani trgovina ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije.
Prema izvještaju, policija je tokom 2025. godine istraživala 54 slučaja, u poređenju sa 69 slučajeva tokom 2024. godine.
Vlada je pokrenula krivične postupke protiv šest optuženih za trgovinu ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, u poređenju sa četiri optužena za isto krivično djelo tokom 2024. godine.
Sudovi su osudili četiri počinioca trgovine ljudima u svrhu seksualne eksploatacije.
Dodaje se da Vlada nije prijavila nijednu istragu, krivično gonjenje ili osudu državnih službenika koji su bili umiješani u krivična djela trgovine ljudima.
Navedeno je i da je Vlada sarađivala sa vladama drugih država u sprovođenju policijskih operacija.
U izvještaju se kaže da su posmatrači i dalje izvještavali da Albanska državna policija i Generalno tužilaštvo nemaju dovoljno specijalizovanog iskustva i kapaciteta za istragu i krivično gonjenje slučajeva trgovine ljudima.
Konstatuje se da je Vlada pojačala napore u oblasti zaštite žrtava i da je tokom 2025. identifikovala 78 potencijalnih žrtava, u poređenju sa 68 potencijalnih žrtava tokom 2024. godine.
Ali je konstatovano da su organi za sprovođenje zakona rijetko pokretali istrage kada bi organizacije civilnog društva identifikovale potencijalnu žrtvu.
Vlada je neposredno i u saradnji sa organizacijama civilnog društva obezbjeđivala smještaj, zdravstvenu zaštitu, savjetovanje, pravne usluge i pomoć pri repatrijaciji.
