Davno uspostavljenoj Organizaciji za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) preti raspad zbog invazije Rusije na Ukrajinu, a kritičari tvrde da se Moskva nedozvoljeno infiltrira u tu organizaciju i sabotira njen rad na obezbjeđivanju evropskog mira i stabilnosti, piše njemački nedjeljnik „Špigel“ u najnovijem broju.
Jedna prijetnja jedva da je bila prikrivena: diplomata iz Moskve je upozorio da „svako“ može biti „stignut bilo gdje“, uključujući diplomate drugih zemalja.
Njegove oštre riječi bile su upućene kolegi iz Litvanije. Na tom sastanku u martu 2022. godine OEBS-a, organizacije čiji je cilj mir, Litvanac se usudio da kritikuje ruski rat, izazavavši gnjev svog ruskog kolege. Na kraju je Rus zaprijetio da će se njegovom kolegi diplomati suditi u Rusiji, gdje kritikovanje rata može da dovede do zatvorske kazne do 15 godina.
Taj verbalni ispad je jedan od mnogih sukoba koji potresaju tu organizaciju. Ništa nije isto za OEBS otkako je članica i osnivač, Rusija, napala Ukrajinu u februaru 2022. Rat je, čini se, potpuno zahvatio tu mirovnu organizaciju. Ambasador Ukrajine pri OEBS-u Jevgenij Čimbaljuk to naziva „egzistencijalnom krizom koju je izazvala Rusija“.
Cijela organizacija je u opasnosti od kolapsa jer se rad OEBS-a zasniva na konsenzusu, ali Rusija sve više odbija da učestvuje. Među nekim članicama raste strah od moguće infiltracije ruskih agenata kao diplomata. Zapadne obavještajne agencije navode da Rusija često koristi međunarodne organizacije kao pokriće za operativce svojih tajnih službi. Oni zvanično pripadaju ruskim delegacijama, ali su špijuni.
OEBS ima 57 zemalja članica, uključujući cijelu Evropsku uniju i sve države nasljednice Sovjetskog Saveza, zajedno sa Sjedinjenim Državama i Kanadom. Njena misija je „sprečavanje sukoba“ i „upravljanje krizom“. Ali šta to znači kada jedna država članica izvrši invaziju na drugu? – pita „Špigel“.
Sjedište OEBS-a je u Beču. Administraciju vodi Generalni sekretarijat, a postoji i Parlamentarna skupština sa svojim osobljem. Ali većina od više od 3.500 zaposlenih u toj organizaciji radi u Jugoistočnoj Evropi, istočnoj Evropi, na južnom Kavkazu i u centralnoj Aziji. Oni obučavaju državne službenike, posmatraju izbore i podržavaju mirovne pregovore.
Otkako je Rusija 2014. godine okupirala Krim, više od 1.000 posmatrača OEBS-a je povremeno bilo u Ukrajini. Njihovi zadaci su bili i praćenje poštovanja primirja i organizovanje razmjene zarobljenika. Ali, ta misija je naglo okončana 2022. godine, a njen mandat je potom istekao jer se Rusija usprotivila njegovom nastavku, i produženje te misije je skinuto sa stola.
Ruske diplomate su od tada blokirale nekoliko odluka OEBS-a, uključujući glasanje o tome ko će voditi organizaciju od 2024. OEBS-om svake godine predsjedava druga država članica. Poljska je to bila 2022. godine, a ove godine je to Sjeverna Makedonija. Estonija se prijavila za predsjedavajuću 2024. godine, ali je Rusija odbila da to odobri, a Ministarstvo spoljnih poslova Njemačke je ocijeniilo da Rusija izdaje princip konsenzusa OEBS-a.
Moskva je takođe u velikoj mjeri obustavila isplate toj organizaciji. Prema izvorima „Špigela“, duguje više od 10 miliona eura. Ruska delegacija OEBS-a nije odgovorila na pitanje o tome.
Za sada su ruski zaposleni ostali u OEBS-u, ali su neke zemlje članice odavno identifikovale osoblje za koje smatraju da je sumnjivo. Na primjer, supruga zamjenika ruskog ministra spoljnih poslova – čovjeka koji dijeli odgovornost za invaziju na Ukrajinu, i dalje je radila za OEBS nekoliko mjeseci poslije invazije Moskve. Prevoditeljka koja je dospjela na naslovne strane zbog navodnog pokušaja da se privatno približi Donaldu Trampu, a i dalje radi u OEBS-u, kao i čovek koga je nekoliko stručnjaka za bezbjednost odavno identifikovalo kao agenta, prema izvorima „Špigela“.
„OEBS mora da nauči da živi bez Rusije ili će (OEBS) umrijeti zajedno s Rusijom“, rekao je ukrajinski ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba. Njegova vlada pozvala je na privremeno isključenje Rusije iz te organizacije. Takav potez ne bi bio presedan jer je ta organizacija 1992. godine privremeno isključila Saveznu Republiku Jugoslaviju na više godina. Ipak, neki ističu da bi OEBS mogao da bude dobar forum za zbližavanje kada se završi pucnjava u Ukrajini.
Kritičari tvrde da je Rusija od samog početka otežavala rad osoblja OEBS-a u Ukrajini. Početkom 2014. godine, posmatrači su još dokumentovali pravac iz kojeg su dolazili teški projektili, ali im je kasnije bilo dozvoljeno samo da vode evidenciju o tome gdje su padale rakete i granate. Pitanje ko ih je poslalo je tako postalo stvar interpretacije, a time i „hrana“ za propagandiste.
Rusija ne bježi od optužbi na račun osoblja OEBS-a. Tokom invazije svojih trupa na Ukrajinu, vlasti u Rusiji zaplijenile su više od 70 plavo-bijelih vozila OEBS-a, procijenjenih na skoro tri miliona eura. OEBS je mjesecima pokušavao da organizuje da se vozila vrate preko Turske, a zvaničnici su poslali osam diplomatskih memoranduma – „verbalnih nota“. Osoblje OEBS-a se nekoliko puta sastalo sa ruskim diplomatama da bi razgovaralo o tom pitanju, ali sve je bilo uzalud.
U januarskom pismu OEBS-u koje su dobili „Špigel“, njemačka javna televizija ZDF i austrijski list „Der Štandard“, ruske diplomate su navele da su vozila odvezena „na teritoriju Republike Donjeck i Republike Lugansk“ – na nelegalno okupiranu ukrajinsku teritoriju. U ruskom saopštenju se tvrdi da su vozila zaplijenjena kao „dokaz“ u krivičnim predmetima protiv nekoliko pripadnika osoblja OEBS-a koje je Rusija optužila za umiješanost u „usmjeravanje paljbe“ na Donjeck i Lugansk.
Posmatrači su te pravne slučajeve opisali kao „navodna suđenja“. U intervjuu za „Špigel“, Majkl Karpenter, američki ambasador pri OEBS-u, rekao je da je „apsolutna parodija pravde“ to da Rusija drži kao taoce tri člana te organizacije kojoj i sama pripada, a „služili su u misiji koju je ona odobrila“. Generalna sekretarka OEBS-a Helga Šmid, visoka njemačka diplomatkinja, rekla je da je to „neprihvatljivo i nehumano“.
Ton je sve grublji, a nepovjerenje raste. Na sastanku Stalnog komiteta Parlamentarne skupštine OEBS-a, institucije u kojoj izaslanici zemalja članica redovno razmjenjuju mišljenja, jedan Letonac je kritikovao to što da bečku kancelariju Parlamentarne skupštine OEBS-a vodi Ruskinja u koju mnogi sumnjaju, a ona na poslu ima pristup bezbrojnim povjerljivim dokumentima. Kritičari su je opisali kao „novu Ane Čapman“, rusku špijunku uhapšenu u SAD 2010. godine i kasnije puštenu u razmjeni agenata baš u Beču. Za nekoliko članica OEBS-a, uključujući Poljsku i Letoniju, ta „nova Ana“ je jasan primjer pokušaja infiltracije špijuna.
Po izvještajima medija, prije no što je preuzela sadašnji posao, ta Ruskinja – koja nije odgovorila na zahtev „Špigela“ za komentar, radila je za rusko Ministarstvo spoljnih poslova. Redovno je putovala svijetom sa ministrom spoljnih poslova Sergejem Lavrovom ili čak s predsjednikom Vladimirom Putinom. Ona je 2019. bila Putinova prevoditeljka kada se sastao sa Donaldom Trampom na samitu G-20 u Osaki u Japanu. Internetom kruži zapanjujući broj njenih fotografija u oskudnoj odjeći.
Fiona Hil koja je neko vrijeme savjetovala Trampa o ruskim pitanjima, smagtra da je ta žena posebno izabrana da skrene pažnju američkom predsjedniku, a Trampova sklonost mladim ženama nije neka tajna. Ruska ambasada pri OEBS-u nije željela da komentariše, navodeći samo: „To su provokativna pitanja zasnovana na glasinama“.
Roberto Montela, italijanski generalni sekretar Parlamentarne skupštine OEBS-a, odbacio je te optužbe, ističući da je bivša prevoditeljka radila u OEBS-u prije ruske agresije. OEBS je tu ženu zaposlio 2021. godine, sedam godina poslije ruske okupacije Krima kojom je prekršeno međunarodno pravo. U međuvremenu, država članica OEBS-a, Poljska, proglasila je nepoželjnima tu ženu i još jednog ruskog člana osoblja OEBS-a, rekavši da su prijetnja bezbjednosti Poljske.
Ruske diplomate u okviru OEBS-a predstavljaju jasan bezbjednosni rizik, tvrdi američki ambasador Karpenter. „Imate nekoga ko predstavlja veoma agresivnu državu koja se bavi ratovanjem i krši svaki mogući princip međunarodnog sistema zasnovanog na pravilima“, rekao je on.
Obavještajne službe i diplomate raznih zemalja smatraju da je špijun još jedan Rus koji radi za OEBS u Beču. Kažu da se pretpostavlja da je ta osoba zaposlena u obavještajnoj službi Rusije za inostrastvo SVR. Kada je kontaktiran, taj čovjek kome su kolege u OEBS-u dale nadimak „Pukovnik“, nije komentarisao ove navode.
„Van svake sumnje“ rusko osoblje u OEBS-u predstavlja opasnost, kaže ukrajinski ambasador Čimbaljuk, i to ne samo zbog odnosa tog osoblja prema saradnji.
„Da budemo vrlo jasni: Rusija je autoritarna, militarizovana država, koja vodi agresivni rat – i to ne prvi put u posljednjih 15 godina, na čelu s predsjednikom protiv koga je izdata međunarodna potjernica zbog ratnih zločina“, rekao je on.
Generalna sekretarka OEBS-a Šmid ističe da vrlo mali broj Rusa radi za OEBS, bilo kao direktni zaposleni ili kao službenici upućeni iz Rusije. Štaviše, kao i svi članovi osoblja, kaže ona, od njih se traži da „zastupaju isključivo interese OEBS-a, a ne interese svojih država članica, bez obzira na njihovu nacionalnost“.
Dok je sjedište u Beču upadljivo rezervisano u vezi s tim, sukob među državama članicama OEBS-a je javan.
Kada je u decembru blo planirano da se sastanu ministri spoljnih poslova svih država OEBS-a u Lođu u Poljskoj, poljska vlada je odbila da dozvoli ruskom ministru spoljnih poslova Sergeju Lavrovu da dođe. Umjesto toga, predstavljao ga je stalni predstavnik Rusije pri OEBS-u. A na sastanku nije bilo konačne deklaracije, jer članovi nisu mogli da se dogovore.
Razlog tog neslaganja, rekao je ukrajinski ministar spoljnih poslova Kuleba, jasan je: ruska invazija. „Sve je pokušano u vezi sa Rusijom: ugoditi, smiriti, biti fin, biti neutralan, angažovati se, a ne stvari nazvati pravim imenom. Suština je da bi za OEBS bilo bolje da nastavi bez Rusije“, rekao je on.
To je u suštini ono što se već dešava u Ukrajini. Pošto je Rusija odbila da pristane na produženje mandata, više ne postoji zvanična misija OEBS-a u toj zemlji. Postoji, međutim, „Program podrške Ukrajini“ s nekoliko desetina članova osoblja OEBS-a na terenu, koji se finansiraju donacijama 30 zemalja članica, uključujući Nemačku.
Rusija je odgovorila na svoj način: na zvanični sastanak OEBS-a u Beču je u februaru poslala nekoliko delegata koji su pod evropskim i američkim sankcijama. Među njima je bio i Peter Tolstoj, potomak Lava Tolstoja koji je, između ostalog, ozloglašen i jer je tražio da se Ukrajina bombardovanjem „vrati u 18. vijek“.
Niz delegata drugih zemalja je odgovorio time što su bili odjeveni u plavo i žuto, boje zastave Ukrajine. Kada je ruska delegacija uzela riječ, jedni su demonstrativno napustili salu, a drugi podigli ukrajinsku zastavu. Poruka je bila jasna, ali malo je vjerovatno da je to impresioniralo Rusiju, zaključuje „Špigel“.
