Sofija Loren priznaje da je sa svojih 90 godina učinila puno, ali nije postigla baš sve što je željela. “Cijeli život pokušavam da imam britanski naglasak”, šali se filmska legenda talijanskog porijekla, koja danas slavi svoj rođendan s probranim društvom.
Na stranu britanski naglasak, Sofija Loren je proživjela život daleko iznad snova koje je gajila kao dijete odrastajući u Napulju tokom Drugog svjetskog rata. “Stvarno sam proživjela rat”, kaže ona.
“Bombardovanje posvuda i ubijanje svih. Bilo je stvarno grozno. I nije bilo novca. Ni hrane.”
Ali Sofija je bila odlučna i puna nade. Kao tinejdžerka počela se prijavljivati na takmičenje ljepote. S 20 godina ostvarila je svoju revolucionarnu ulogu u filmu Napuljsko zlato iz 1954. godine.
U Holivud je stigla četiri godine kasnije ne mogavši progovoriti ni riječ engleskog. “Bila sam potpuno izgubljena, ali voljna učiti”, kaže ona. U vrijeme kada je 1960-ih osvojila Oskara za Dvije žene, bila je međunarodna zvijezda. “Sofija je odradila sve na svom popisu”, kaže glumičin prijatelj. “Imala je ispunjen život i ne bi ništa mijenjala.”
Sofija je jednako ponosna na svoj 41-godišnji brak s pokojnim Karlom Pontijem i svoja dva sina. “Imam djecu. Imam unuke”, kaže ona. “Mislim da sam došla do mirnog života. Imam sve što sam ikada htjela.”
Nakon Karlove smrti 2007., Sofija se od karijere odmorila u Ženevi, u Švajcarskoj, u luksuznom stanu koji je posjedovala više od 50 godina. “Moji sinovi, Karlo i Edoardo, rođeni su ondje”, kaže Sofija o imanju koje se nalazi u gradskoj četvrti Starog grada.
Nakon cijelog života putovanja po svijetu, osjeća se srećnom što je kod kuće među svojim uokvirenim porodičnim fotografijama i uspomenama. “U ovoj fazi njezina života, Sofijine su strasti provoditi vrijeme s unucima, sjedeći u svom vrtu, gledajući neke od svojih omiljenih serija ili klasičnih filmova”, kaže prijatelj. “Želi joj biti udobno, dobro razgovarati s prijateljima i jesti dobre obroke.”
Protekla godina nije bila laka. Prošlog novembra Sofija je pala u kupaonici i slomila više kostiju, uključujući kuk i bedrenu kost. Ozljede su zahtijevale operaciju i višemjesečnu rehabilitaciju. “Još uvijek nije 100 posto”, priznaje prijatelj. “Dakle, hodanje je ponekad problem, a ona se boji ponovnog pada.” Ali Sofijin um je definitivno tu, dodaje prijatelj.
“Malo je zaboravljivija nego što je bila u prošlosti, ali se tome smije i govori da je oduvijek bila zaboravna.”
Živahni duh koji ju je plasirao na svjetsku pozornicu takođe je ostao netaknut.
“Kada se pogledam u ogledalo, navijam za sebe”, kaže Sofija. “Ne pitam: ‘Jesi li super?’ ili ‘Jesi li lijepa?’ Ne! To je kako se osjećam iznutra, koliko sam sigurna, koliko sam srećna. To je ono što je bitno”, prenosi Yahoo News.
