Crna Gora, uprkos određenim pomacima, nije uradila dovoljno da zaštiti novinarke i spriječi napade na njih, ocijenila je novinarka Vijesti Dragana Šćepanović.
Nedavno objavljeno istraživanje Sindikata medija Crne Gore (SMCG) pokazalo je da su, od 2021. do ove godine, zabilježena 32 incidenta u kojima su žrtve bile novinarke, od čega čak 11 samo tokom 2024.
Šćepanović, koja je i sama bila meta napada, rekla je da ti podaci jasno govore da se, uprkos postojećim zakonodavnim okvirima i međunarodnim obavezama u oblasti rodne ravnopravnosti i slobode medija, novinarke i dalje suočavaju sa značajnim prijetnjama, pritiscima i zastrašivanjem.
„Takođe, ukazuju i na to da su novinarke, na više načina, lakše mete za napade u odnosu na kolege. Činjenica je da nije dovoljno učinjeno ni iz redakcija, niti sa nadležnih adresa da postanemo sigurnije i da nam se omogući da bez pritisaka radimo svoj posao“, kazala je Šćepanović u intervjuu Agenciji MINA.
Na pitanje zašto su žene u novinarstvu češće mete i da li su napadi na medijske radnice i rodno motivisani, ona je odgovorila da su gotovo uvijek napadi na novinarke i rodno motivisani.
„To je, prije svega, posljedica činjenice da živimo i radimo u društvu sa snažnim patrijarhalnim nasljeđem, kakvo je i dalje crnogorsko“, dodala je Šćepanović.
Napadači, kako je rekla, često ne pokušavaju da diskredituju samo profesionalni rad novinarke, već zadiru u njenu ličnost, privatni život i izgled, koristeći mizogine uvrede i stereotipe.
„Dodatni cilj je poniziti ih i na ličnom planu, degradirati u očima javnosti i privatno i profesionalno. Nije tako samo u novinarstvu, već su tom riziku izložene mnoge žene koje su javne ličnosti“, navela je Šćepanović.
Upitana šta o ozbiljnosti prijetnji ženama u medijima govori podatak da su trenutno tri novinarke u Crnoj Gori pod stalnom policijskom zaštitom, dok nijedan novinar nije u takvoj situaciji, ona je kazala da on nedvosmisleno govori da su prijetnje usmjerene ka novinarkama često vrlo ozbiljne i životno ugrožavajuće.
„To je poruka da je za žene u medijima cijena istine mnogo viša i opasnija“, rekla je Šćepanović.
Na pitanje da li je država uradila dovoljno da zaštiti novinarke i spriječi ovakve napade, ona je odgovorila da se ne mogu zanemariti određeni pomaci, ali da nije urađeno dovoljno.
Ključni problem je, kako smatra Šćepanović, nedostatak efikasne primjene postojećih zakona.
„Pored države, čini mi se da nedovoljno čine i naše redakcije“, kazala je Šćepanović.
Ona je podsjetila da je nedavno potpisan Protokol o zaštiti novinara, kao prvi korak ka uspostavljanju Mehanizma za bezbjednost novinara u Crnoj Gori.
„To odlično zvuči i odlično je zamišljeno, ali plašim se načina na koji će biti primjenjivan. Imaju li i redakcije i država kapacitete da ga sprovedu?“, navela je Šćepanović.
Kako je rekla, nedostatak kapaciteta, ali i volje, naročito je vidljiv u malim sredinama, gdje su problemi brojni, od kadrovskih do onih koji se tiču nivoa svijesti, predrasuda i nedovoljne edukovanosti zaduženih za implementaciju svega onoga što bi trebalo da doprinese zaštiti novinara.
Upitana koliko su razlike u platama, manje mogućnosti za napredovanje i pritisci povezani s trudnoćom i roditeljstvom i dalje realnost u crnogorskim medijima, Šćepanović je kazala da su to vrlo važni sistemski problemi koji i dalje postoje i obeshrabruju žene u profesiji.
„Trudnoća i roditeljstvo se nerijetko percipiraju kao „prepreka“ za pun angažman i dostupnost, što dovodi do diskriminacije i stigmatizacije“, navela je Šćepanović.
Sve to, kako je rekla, doprinosi tome da se novinarke suočavaju sa dvostrukim teretom – profesionalnim izazovima i borbom protiv patrijarhalnih matrica unutar samih redakcija.
„Ja, istina, nemam iskustvo otvorene diskriminacije koja je dolazila od poslodavca, ali kada se osvrnem na 22 godina samohranog roditeljstva i bavljenja novinarstvom, uvjerena sam da bi taj put bio lakši, a možda i uspješniji da sam muškarac“, kazala je Šćepanović.
Na pitanje da li se, nakon napada kojima je bila izložena, danas osjeća zaštićeno, ona je odgovorila da se ne osjeća zaštićenije, jer ne postoji nijedan mehanizam države da spriječi bilo koga ko ima novca da osnuje portal i nastoji da uništi život osobi koju percipira kao prijetnju svojim interesima.
„Portal na kojem je objavljeno na desetine tekstova u kojima sam omalovažavana kao žena i diskreditovana kao novinarka, sa kojeg mi je crtana meta i na kojem me zovu „neprijateljem svog grada i svojih sugrađana“, „reketašicom“ i „lažuljom“, i dalje postoji“, rekla je Šćepanović.
Ona je navela da vodi parnične postupke protiv osnvača tog “medija”, jer prema ocjeni tužilaštva nije bilo elemenata krivičnog djela u tim tekstovima.
Šćepanović je kazala da je ostala i u Kolašinu i u novinarstvu zahvaljujući psihološkoj podršci koju su obezbijedili SMCG i Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG).
„Parnične postupke vodim zahvaljujući besplatnoj pravnoj podršci DPNCG. Tako će, vjerovatno, biti do moje penzije, s obzirom na broj tekstova i sporost sudskih postupaka“, dodala je Šćepanović.
Ona je navela da se osjeća bolje nego prije dvije ili tri godine, ali da je i dalje to daleko od toga da radi svoj posao bez straha.
„Moj profesionalni rad je možda postao oprezniji u smislu preduzimanja mjera predostrožnosti, ali nikada nijesam dozvolila da me to ućutka, ili odvrati od traženja istine“, istakla je Šćepanović.
Upitana šta bi poručila mladim novinarkama koje ulaze u novinarsku profesiju, ona je naglasila da treba da budu hrabre, ali i pametne.
Novinarska profesija je, prema riječima Šćepanović, prelijepa i izazovna i donosi mogućnost da se mijenja društvo nabolje, ali nosi i rizike.
„Budite posvećene istini, etici i profesionalizmu, ali nikada ne potcjenjujte opasnosti. Tražite podršku, umrežavajte se sa koleginicama i kolegama, učite o svojim pravima i mehanizmima zaštite“, poručila je Šćepanović mladim novinarkama.
