Igor Ejdman, ruski sociolog koji sada živi u egzilu u Berlinu, tvrdi da pod predsjednikom Donaldom Trampom američka vladajuća elita obnavlja „tipično sovjetske tradicije“, uključujući kult ličnosti, servilnost prema vođi, dvostruko mišljenje i spremnost da se smjer djelovanja promijeni čim lider to naredi.
Prema njegovim riječima, „kult Trampa već je nadmašio glorifikaciju ‘dragog Leonida Iljiča’ i približio se Staljinovom nivou: vođa je uvijek u pravu, tačka. Svako ko sumnja je neprijatelj naroda, a ko se usudi suprotstaviti lideru – vrijeđa cijelu zemlju“, prenosi Jurejža Rivju.
Ejdman dalje navodi da Trampov grubi napad na Zelenskog donekle podsjeća na početak sukoba između Staljina i Tita.
„Pred kraj rata, jugoslovenski lideri su stidljivo ukazali na to da sovjetski vojnici siluju lokalne žene“, ispričao je ruski sociolog. Staljin je to razbjesnilo.
„Zanimljivo je“, dodaje Ejdman, „da je Staljin optužio Tita da je nezahvalan, baš kao što je Tramp optužio Zelenskog“. Sovjetski diktator je tada rekao: „Ne možeš da ne znaš da sovjetska vlast, uprkos kolosalnim žrtvama i gubicima, čini sve moguće i nemoguće da ti pomogne… Ne smiješ tako vrijeđati vojsku koja ti pomaže“.
Tito je preko noći od heroja postao neprijatelj.
„Čim se Staljin uvrijedio, svi sovjetski lideri su ga odmah imitirali i počeli da pokazuju mržnju prema jugoslovenskom vođi. Isto se dešava sada: čim su Tramp i Vens napali Zelenskog, većina republikanaca, koji su ranije simpatizovali Ukrajinu, ponizno im se pridružila u napadima“, objašnjava Ejdman.
Rusi se sjećaju da su u sovjetsko doba ljudi sa fotografija uklanjali lica prijatelja koji su proglašeni neprijateljima naroda, nastavlja Ejdman.
„Mnogi republikanci sada se ponašaju isto. Senator Rodžer Viker, na primjer, odmah je obrisao objavu sa fotografijom na kojoj se rukuje sa Zelenskim, nakon što je Tramp izrazio bijes.
Takvi ljudi, tvrdi sociolog, „u sebi su protiv Putina i srcem uz Ukrajinu, ali javno podržavaju antikijevsku histeriju narcisoidnog šefa“. To podsjeća na SSSR.
„Sovjetski partijski kritičari osuđivali su ‘buržoasku umjetnost disidenata’, dok su u tajnosti sakupljali slike i pjesme koje su javno klevetali“, dodao je Ejdman.
U suštini, Republikanska partija postaje američki klon Komunističke partije Sovjetskog saveza, smatra Ejdman.
„Nekoliko partijskih disidenata još uvijek sjedi u Kongresu, ali će vjerovatno biti eliminisani u narednim krugovima unutarstranačkih izbora i više im neće biti dozvoljeno da učestvuju na izborima. Ostali veličaju druga Trampa, ‘organizatora i inspiratora svih naših pobjeda’. Robovi, jadni robovi“, ističe ruski sociolog.
On je uvjeren da će se se te paralele održati i nakon što Putin nestane sa scene.
„Kada se situacija promijeni, kada kritika vođe postane ne samo bezbjedna već i korisna, partijski robovi će ga rado izvući iz virtuelnog Mauzoleja i proglasiti da ‘naš otac ipak nije bio otac, već izdajnik’ – baš kao što su njihovi sovjetski prethodnici učinili nakon 1953. godine“, zaključio je Ejdman.
