Više od dva mjeseca nakon početka sukoba koji nije donio odlučujuću vojnu ili diplomatsku pobjedu, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp suočava se s rizikom da zastoj s Iranom potraje neodređeno i ostavi SAD i svijet pred još većim problemom nego prije nego što je pokrenuo rat, piše danas agencija Rojters.
Pošto obje strane spolja pokazuju uvjerenje da imaju prednost, a njihovi stavovi su i dalje veoma udaljeni, ne vidi se očigledan izlaz, iako je Iran podnio novi predlog za obnovu pregovora. Tramp ga je u petak brzo odbacio.
Za američkog predsjednika i njegovu Republikansku stranku, posljedice nastavka zastoja su sumorne.
Neriješen sukob vjerovatno bi značio da će se globalne ekonomske posljedice, uključujući visoke cijene benzina u SAD, nastaviti, što bi dodatno pritislo Trampa, čiji rejting pada, i pogoršalo izglede republikanskih kandidata uoči kongresnih izbora u novembru.
Ti troškovi ukazuju na dublji problem: rat nije ostvario mnoge od ciljeva koje je Tramp naveo.
Iako nema mnogo sumnje da su talasi američkih i izraelskih napada teško oslabili iranske vojne kapacitete, mnogi Trampovi često promjenljivi ratni ciljevi – od promjene režima do zatvaranja iranskog puta ka nuklearnom oružju — ostali su neispunjeni.
Strahovi od dugotrajnijeg zastoja porasli su nakon što je Tramp prošlog vikenda otkazao put svojih pregovarača u Islamabad, a zatim odbacio iransku ponudu da se zaustavi rat, suspendovan od 8. aprila prema sporazumu o prekidu vatre.
Teheran je predložio da se rasprava o njegovom nuklearnom programu ostavi po strani dok se sukob formalno ne okonča i ne postigne dogovor o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza. To je za Trampa bilo neprihvatljivo, jer zahtijeva da se nuklearno pitanje riješi na samom početku.
Tračak nade pojavio se u petak, kada je državna novinska agencija IRNA javila da je Teheran poslao revidirani predlog preko pakistanskih posrednika, što je izazvalo pad globalnih cijena nafte koje su naglo porasle otkako je Iran praktično zatvorio moreuz. Tramp je novinarima rekao da „nije zadovoljan“ ponudom, iako je dodao da se telefonski kontakti nastavljaju.
Neuspjeh da se to ključno plovno područje za transport nafte izvuče iz iranske kontrole po završetku sukoba bio bi veliki udarac za Trampovo nasljeđe.
„Pamtili bi ga kao američkog predsjednika koji je svijet učinio manje bezbjednim“, rekla je Laura Blumenfeld, ekspertkinja za Bliski istok sa Univerziteta Džons Hopkins u Vašingtonu.
Portparolka Bijele kuće Olivija Vejls rekla je da iranski „očaj“ raste zbog vojnog i ekonomskog pritiska, te da Tramp „drži sve karte i ima svo vrijeme koje mu je potrebno da postigne najbolji dogovor“.
Pošto su njegovi naredni koraci neizvjesni, a krajnji cilj nejasan, Tramp je na privatnim sastancima pomenuo mogućnost produžene pomorske blokade Irana, možda još mjesecima, s ciljem da se dodatno presijeku njegovi prihodi od izvoza nafte i natjera na sporazum o denuklearizaciji, rekao je zvaničnik Bijele kuće pod uslovom anonimnosti.
Istovremeno, ostavio je otvorena vrata za obnovu vojne akcije. Američka Centralna komanda pripremila je opcije za „kratku i snažnu“ seriju napada, kao i za preuzimanje dijela moreuza kako bi bio ponovo otvoren za plovidbu, objavio je portal Aksios u četvrtak.
Evropske diplomate rekle su da njihove vlade, čiji su odnosi s Trampom zategnuti zbog rata, očekuju da će se sadašnja situacija s Iranom nastaviti.
„Teško je vidjeti kako će se ovo uskoro završiti“, rekao je jedan od njih, govoreći pod uslovom anonimnosti, prenosi Rojters.
Iran je ostao prkosan.
Iskoristio je snažnu polugu protiv SAD i njihovih saveznika, izazvavši nezabilježen šok u snabdijevanju energentima gušenjem plovidbe kroz moreuz, kojim se prije rata slobodno odvijao tankerski saobraćaj i prevozila petina svjetske nafte.
Analitičari kažu da će Iran biti ohrabren spoznajom da će imati to oružje na raspolaganju i poslije rata.
„Iran je shvatio da, čak i u oslabljenom stanju, može po volji zatvoriti Moreuz.To saznanje ostavlja Iran jačim nego što je bio prije rata“, rekao je Džon Alterman iz Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu.
Tramp – koji je stupio na dužnost obećavajući da će izbjeći uplitanje u strane intervencije – takođe nije ostvario svoj glavni navedeni cilj napada na Iran 28. februara: da zatvori njegov put ka nuklearnom oružju.
Vjeruje se da su zalihe visoko obogaćenog uranijuma ostale zatrpane nakon američkih i izraelskih vazdušnih udara prošlog juna i da bi mogle biti izvučene i dodatno prerađene u materijal za bombu. Iran kaže da želi da SAD priznaju njegovo pravo na obogaćivanje uranijuma za, kako tvrdi, miroljubive svrhe.
Vejls, portparolka Bijele kuće, rekla je da je Tramp „ispunio ili premašio“ sve vojne ciljeve, uključujući akciju „da se osigura da Iran nikada ne može imati nuklearno oružje“.
Još jedan od Trampovih deklarisanih ratnih ciljeva – prisiljavanje Irana da prestane da podržava posredničke grupe poput libanskog Hezbolaha, jemenskih Huta i palestinskog Hamasa – takođe nije ispunjen.
Američki ministar odbrane Pit Hegset je u svjedočenju pred Kongresom negirao da se sukob pretvorio u „živo blato“, uprkos tome što je Tramp prvobitno predviđao da će biti završen za četiri do šest sedmica.
Obnovljeni mirovni pregovori vjerovatno neće donijeti brzo rješenje, s obzirom na velike razlike, navodi Rojters.
Iako je Tramp rekao da neće prihvatiti ništa manje od dugoročnog rješenja prijetnje koju predstavlja Iran, povremeno je pokazivao znake da traži izlaz iz nepopularnog sukoba.
Na zahtjev Trampovih saradnika, obavještajne agencije proučavaju kako bi Iran reagovao ako bi on proglasio jednostranu pobjedu i povukao se, rekli su američki zvaničnici Rojtersu.
Nezavisni analitičari kažu da bi Teheran to protumačio kao sopstveni strateški uspjeh jer je preživio vojni napad.
Istovremeno, evropske i zalivske arapske diplomate izrazile su zabrinutost da bi Tramp na kraju mogao pristati na manjkav dogovor koji bi omogućio ranjenom Iranu da ostane prijetnja.
Rizik od „zamrznutog sukoba“
Pošto su pregovori u ćorsokaku, neki analitičari sugerisali su da bi rat mogao prerasti u zamrznuti sukob koji bi se opirao trajnom rješenju. To bi moglo spriječiti Trampa da značajno smanji snage na Bliskom istoku.
SAD već plaćaju nove strateške troškove.
Oni uključuju pukotine u odnosima s tradicionalnim evropskim saveznicima, koji nijesu bili konsultovani prije nego što je Tramp krenuo u rat.
Oštro je kritikovao partnere iz NATO-a što nijesu poslali svoje mornarice da pomognu u otvaranju moreuza, a protekle sedmice govorio je o mogućem smanjenju broja vojnika u Njemačkoj, Španiji i Italiji.
Tramp takođe mora da se nosi s tvrđim iranskim rukovodstvom, kojim dominira Korpus čuvara islamske revolucije, a koje je preuzelo kontrolu nakon što su američko-izraelski napadi ubili nekoliko figura, uključujući vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija.
Trampov poziv s početka sukoba iranskom narodu da svrgne svoje vladare ostao je bez odjeka.
Kod kuće, Tramp je pod pritiskom da okonča rat koji je oborio njegov rejting na najniži nivo u mandatu — 34 odsto, prema anketi Rojters/Ipsos – i podigao cijene benzina iznad četiri dolara po galonu uoči izbora na sredini mandata, na kojima republikanci rizikuju da izgube kontrolu nad Kongresom.
Druga portparolka Bijele kuće, Tejlor Rodžers, rekla je da je Tramp posvećen očuvanju kongresne većine svoje stranke i da su visoke cijene benzina samo „kratkoročni poremećaji“ koji će biti prevaziđeni kako se sukob bude smirivao.
Iranci su, međutim, svjesni Trampovih domaćih problema i možda su spremni da ga sačekaju, ali ostaje pitanje koliko dugo mogu odlagati ekonomsku katastrofu.
„Iran nije podijeljen niti se slama, već kupuje vrijeme“, napisao je na mreži Iks Sina Tusi, viši saradnik tink-tenka Centar za međunarodnu politiku u Vašingtonu.
