Javnost u našem regionu Tajha je upoznala nedavno, kada je ispred njemačke stranke AfD pozdravio odluku američke administracije da ukine sankcije Miloradu Dodiku i pozvao Evropsku uniju da preispita svoj stav prema Republici Srpskoj.
Jedan od naperspektivnijih nemačkih političara mlađe generacije u intervjuu za Sputnjik govori o zabludama nemačke zvanične politike koje ovu zemlju, odnosno njene građane, „skupo koštaju“ i pritiscima koje ova opoziciona partija trpi.
Intervju prenosimo u cijelosti:
Svedoci smo pretnji da će vaša partija biti zabranjena, stranka sa gotovo 30 odsto podrške građana. O kakvoj se to demokratiji radi? Pojedine banke gase vaše račune, ko to naređuje, kako je to uopšte moguće?
Stvar je prilično jednostavna. Katastrofalna politika vladajućeg establišmenta dovela je Njemačku u najveću krizu od Drugog svjetskog rata. To je vidljivo u svakom dijelu društva. Zbog toga ih njihovi birači napuštaju, a oni, u očaju da ne izgube vlast, posežu za sve ekstremnijim mejrama. Posljednja bi bilo zabranjivanje najjače opozicione stranke. Upravo u tom smjeru se krećemo, ne računajući stalne fizičke napade kojima smo izloženi.
Moja kancelarija u Bavarskoj zapaljena je dva puta u poslednja dva mjeseca. Lijevi ekstremisti su to uradili, sa štetom od šest cifara. Pored toga, banke nam otkazuju račune. Ta metoda „debankinga“ je dobro poznata, suptilan način da se onemogući rad stranke i njenih organizacija. U novembru smo na plenumu raspravljali o prijedlogu naše stranke koji se upravo odnosio na blokirane račune. Naravno, prijedlog je odbijen. Njihov sistem se brani.
Nekada smo AfD vidjeli kao jednu od rijetkih alternativa u Evropi, a sada smo svjedoci činjenice da jačaju suverenističke stranke u svim njenim dijelovima, ali i da se osnivaju nove partije, da li smo svjedoci tektonskih političkih promjena?
Ekstremna politička ljevica, koja je preko univerziteta i medija ušla u politiku, se raspada. Širom Evrope i svijeta može se vidjeti da klatno ide u suprotnom smjeru. Vjerujem da smo na početku velikih promjena. I da je takozvani leijvo radikalni trend u svim državama dostigao svoj kraj. Politička promjena kursa je neposredno pred nama.
Član ste Alternative za Nemačku od 2013. Prije ulaska u politiku imali ste svoj privatni biznis, koliko su se uslovi poslovanja promijenili zbog sankcija Rusiji, koliko trpi vaša ekonomija, da li AfD i dalje vidi Rusiju kao jedinog jakog ekonomskog partnera u Evropi?
Prijateljstvo naših zemalja ne zasniva se samo na razmjeni jeftine energije, ali postoji i ekonomska činjenica – da je Rusija energetski dobavljač i da mi, kao industrijska zemlja, tu energiju neophodno trebamo. Osnova jeftine energije jedna je od tri ključne pretpostavke za uspješan početak, za industrijsku državu koja funkcioniše.
Trgovina između naših zemalja uvijek je korisna. A sankcije su u svakom smislu kontraproduktivne. Time štetimo objema zemljama, trgovinskim bilansima, kao i malim i srednjim preduzećima koja su direktno pogođena. Zato sankcije vidim kao neefikasno sredstvo diplomatskog pritiska i mogu samo savejtovati da se one ukinu.
Na Srbiju se stalno vrši pritisak da se „odrekne Rusije“i da joj uvede sankcije, jer u suprotnom neće biti primljena u Evropsku uniju, šta AfD misli o tome?
Vjerujem da je jasno šta AFD misli o tome. A ja sam u politiku ušao da bih spajao ljude. I vjerujem da u tome postoji i sopstvena moralna vrijednost. Lično ne bih tražio ni od koga da se odrekne međunarodnih odnosa, već prije da ih koristi kako bi se promovisali mir, zajednički projekti, privredne aktivnosti i prosperitet. Što se tiče sankcija, generalno sam, kao što sam rekao, veoma skeptičan prema njihovoj praktičnoj koristi.
U kojoj mjeri Nijemci, obični ljudi koji samo žele da žive od svog rada, shvataju da je i njihov život skuplji, zato što su Rusiji uvedene sankcije?
Politika u Njemačkoj kontroliše medije, ali još ne kontroliše stvarnost. Govorimo o objavljenom mnjenju, a ne o stvarnom javnom mnjenju. Stvarnost se ljudima sve više nameće. Ni cenzorske fantazije, ni državni zahvati, miješanja u komunikacione kanale to ne mogu spriječiti.
Pitanja poput inflacije, ratne opasnosti i direktnih efekata na politiku, sve je teže prikriti. Ljudi shvataju da zemlja ide u izuzetno nepovoljnom smjeru. Monetarne promjene, migraciona politika, sve su to teme o kojima ovde ne bi trebalo govoriti. Ali one će postepeno pronaći svoj put i preko manjih, narodnih medija proširiti se među ljudima.
Donald Tramp ima njemačke korijene, ali se češće ponaša kao Balkanac, ponekad je teško razumijeti njegove poteze. Kakav je vaš odnos prema Trampu, da li mislite da će uspjeti da se izbori sa ostacima američke duboke države u Evropi?
Mi kao partija imamo dobre odnose sa SAD, kao i sa predsednikom Trampom. Njegova borba protiv establišmenta ni nama nije strana. Jasno je kako trenutno stoje stvari sa Ukrajinom. Borba sa dubokom državom traje, ali novac za taj rat ne postoji.
Trampov put rješavanja konflikata diplomatskim sredstvima, čak i ako iza toga stoje nacionalni interesi SAD u vidu potencijalnih profita, što je potpuno razumljivo – države uvijek slijede svoje interese, ipak je uijvek bolji od ratnog puta. Rat ne može dovesti do dugoročne stabilnosti.
Kako vidite rasplet? Da li očekujete konačni dogovor SAD i Rusije oko ukrajinskog pitanja?
Siguran sam da će doći do nekog dogovora. Alternativa bi bio vječiti rat, što nije realno, niti bilo kome koristi. Zato moramo raditi na tome da se taj dogovor, kakav god bio, postigne što pre, i svim sredstvima. Broj žrtava u Ukrajini je ogroman, ako se konflikt vještački održava, samo ćemo imati dodatne, besmislene žrtve.
Posle Drugog svjetskog rata Vaši sunarodnici su morali da prođu dug proces oporavka od onoga u šta ih je uvela pogrešna politika koja je uključivala cenzuru i propagandu. Kada vidimo kako funkcionišu mediji u Evropi danas, jedini cilj je izazvati strah od Rusa. Da li je ta propaganda urodila plodom?
Uvijek će biti ljudi na koje propaganda djeluje. Ali, kao što se vidi iz našeg izbornog rezultata, kao i iz očajničke propagande koja ponekad poprima bizarne razjmere, a istovremeno je veoma niskog kvaliteta i zasnovana na neodrživim predrasudama i najjeftinijim optužbama protiv nas – vladajući su očajni. Funkcionalna država i funkcionalna vlada ne bi morale da se na takav način obrušavaju na opozicionu stranku. Borba boljih argumenata i bolje politike u demokratiji, uređenoj državi, trebalo bi da bude dovoljna da se politički protivnik stavi na svoje mjesto.
Ovo ne može trajati zauvek, a propadanje narodnih partija u Nemačkoj pokazuje da se ovde događa neka vrsta kontinentalnog pomeranja. Hrišćansko – demokratska unija (CDU/CSU) će jednog dana morati da odluči – a taj dan nije daleko, kojim putem želi da ide. Ako „ne dođu sebi“, put će biti isti kao i put italijanskih hrišćanskih demokrata, ka potpunoj političkoj beznačajnosti.
Unija ne podnosi nikakvu kritiku svoje nedosljedne politike. To nije održivo za stranku koja se predstavlja kao konzervativna, pa će Unija morati da se zapita da li želi da nastavi tim lijevo radikalnim putem sa dosadašnjim partnerima ili želi da krene razumnim, slobodarskim putem u budućnost, gdje postoji samo jedan mogući partner, a to bi bila Alternativa za Nemačku, kao stariji partner u koaliciji.
