Predsjednik Donald Tramp se pohvalio da je tokom devet mjeseci na funkciji “razriješio” osam sukoba – od Pojasa Gaze do jugoistočne Azije. Međutim sada, u mnogo bližem susjedstvu, izgleda odlučan da započne novi rat.
Sa desetinama ratnih brodova i aviona, te hiljadama američkih vojnika koji su nedavno raspoređeni u Karipskom moru, Tramp je proglasio “oružani sukob” sa narko-kartelima koje je označio kao međunarodne terorističke grupe. U američkim vazdušnim napadima uništeni su brojni čamci za koje je Tramp tvrdio da su u međunarodnim vodama prevozili drogu iz Venecuele ka SAD, pri čemu je ubijeno više desetina navodnih krijumčara.
On je takođe potpisao tzv. “finding” – dokument kojim se odobravaju tajne operacije CIA-e u Venecueli i optužio njenog predsjednika Nikolasa Madura da je nelegitimno izabran i da predvodi narko-kartel.
“Odobrio sam to iz dva razloga”, rekao je Tramp prošle sedmice. Venecuela je, kako je naveo, “najgori prestupnik” kada je riječ o “politikama otvorenih granica” tokom Bajdenove administracije, jer “prazni svoje zatvore, mentalne institucije i ludnice” šaljući migrante u Sjedinjene Države. “Druga stvar je droga… Imamo mnogo droge koja dolazi iz Venecuele.”
Na pitanje da li je ovlastio CIA-u da “eliminiše” Madura, Tramp je odgovorio da je to “besmisleno pitanje” za njega. “Ali mislim da Venecuela osjeća pritisak”, dodao je.
Portparolka Bijele kuće, Ana Keli, uputila je na Trampove javne izjave kao odgovor na zahtjev za pojašnjenje politike u regionu. U mejlu je dodala da su “ovi odlučni udari usmjereni protiv označenih narko-terorista koji donose smrtonosni otrov na naše obale” i da će “predsjednik nastaviti da koristi svaki element američke moći kako bi spriječio priliv droge u našu zemlju i priveo pravdi one koji su za to odgovorni.”
Tramp je jasno stavio do znanja da namjerava da ide dalje od uništavanja čamaca, rekavši: “Zaustavićemo ih i na kopnu – u Venecueli.” Nekoliko osoba upoznatih sa internim raspravama u administraciji reklo je da bi svaki početni kopneni napad vjerovatno bio ciljano usmjeren na logore navodnih krijumčara ili tajne piste, a ne direktan pokušaj svrgavanja Madura.
Neki su ocijenili da su američko raspoređivanje snaga i napadi na čamce oblik psihološkog rata s ciljem izazivanja podjela u venecuelanskoj vojsci ili pritiska na Madura da odstupi.
Ono što je počelo kao ograničena operacija protiv nekolicine navodnih narko-krijumčara moglo bi se brzo proširiti u međudržavni rat, promjenu režima… i sve one sekundarne i tercijarne posljedice koje su Sjedinjene Države već iskusile – a koje su često teže za rješavanje od samog poraza neprijatelja na bojnom polju”
Međutim, Tramp nije učinio ništa da otkloni bojazan da bi Sjedinjene Države mogle pokrenuti punu vojnu operaciju.
Pošto je objavio rat protiv narko-terorista i označio Madura kao vođu najmanje jedne od tih grupa, “sada zaista nema povratka osim ako Maduro suštinski ne bude uklonjen s vlasti”, rekao je jedan od sagovornika koji je želio da ostane anoniman zbog osjetljivosti teme.
“Na kraju krajeva, ako imaš ovlaštenje da eliminišeš kurire kartela na moru, imaš i ovlaštenje da eliminišeš šefa kartela”, rekao je isti izvor.
Ogromna većina ilegalnih droga koje ulaze u Sjedinjene Države – i praktično sav fentanil – ne dolaze iz Karipskog mora niti tim pravcem, već duž pacifičke obale ili kopnenim putem iz Meksika, navode stručnjaci američke vlade i Ujedinjenih nacija. Venecuela se uglavnom koristi kao tranzitna ruta za kokain koji proizvode i krijumčare kolumbijske gerilske grupe – prije svega Nacionalna oslobodilačka armija (ELN).
Kartel “Soles”, venecuelanska grupa označena kao teroristička, koju je, prema tvrdnjama Trampove administracije, predvodio Maduro, sastoji se uglavnom od visokih vojnih i režimskih zvaničnika Venecuele koji omogućavaju krijumčarenje droge i uzimaju dio profita od kriminalnih aktivnosti.
“Mislim da smo još prilično daleko od toga da SAD imaju vojno prisustvo na terenu u Venecueli”, rekao je Huan Gonzales, koji je obavljao dužnost višeg direktora za zapadnu hemisferu u Savjetu za nacionalnu bezbjednost tokom Bajdenove administracije. “To ne znači da neće koristiti američke resurse kako bi pokušali da uđu na teritoriju Venecuele, ali je mnogo lakše djelovati protiv uporišta ELN-a… koja se nalaze uz granicu s Kolumbijom (unutar Venecuele) nego ulaziti u sam Karakas.”
Iako su Trampova konkretna uputstva CIA-i strogo povjerljiva, dva izvora upoznata s dokumentom opisali su ga kao odobrenje za agresivno djelovanje agencije protiv venecuelanske vlade i povezanih narko-krijumčara.
Dokument, prema njihovim riječima, ne nalaže izričito obaranje Madura s vlasti, ali odobrava korake koji bi mogli dovesti do tog ishoda.
Isti izvori navode da je obavještajna agencija pojačala svoje prisustvo u regionu, rasporedivši dodatno osoblje u Karibe i okolna područja radi prikupljanja ljudskih i elektronskih obavještajnih podataka. Pentagon je već uputio specijalne američke jedinice u region, uključujući elitnu helikoptersku jedinicu.
“Sjedinjene Države se nalaze na prekretnici, Vašington mora da odluči šta zapravo želi”, rekao je Džef Remzi, stručnjak za Venecuelu pri Atlantskom savjetu. “Predsjednik je došao na vlast obećavajući da će okončati beskrajne ratove, ali se sada zalaže za ono što bi moglo postati najduži američki rat – rat protiv droge.”
Za mnoge spoljne posmatrače, uključujući članove Kongresa i regionalne analitičare, i dalje nije jasno da li su Trampovi dosadašnji potezi dio političke ili vojne strategije usmjerene na suzbijanje protoka droga, svrgavanje Madura, ili dio šireg zaokreta prema Latinskoj Americi.
“Situacija bi se svakako zaoštrila ako bi počeli da izvode napade na kopnu, unutar teritorije Venecuele – posebno ako bi ti napadi imali politički cilj”, rekao je Tom Šenon, koji je obavljao više visokih funkcija u Stejt departmentu, uključujući i dužnost pomoćnika državnog sekretara za zapadnu hemisferu te podsekretara za politička pitanja tokom Obamine administracije i prvih pet mjeseci Trampovog prvog mandata.
“Mislim da će administracija u ovom slučaju sama sebe dovesti u nevolju. Nisu iskreni prema američkoj javnosti u pogledu onoga što se zapravo dešava”, rekao je Šenon. “Ako se sve svodi na borbu protiv krijumčarenja droge – odlično. Ali raspolažu silom koja je daleko prevelika za to, i šalju poruku zastrašivanja koja se izražava samo kroz djela i najave o tajnim operacijama unutar Venecuele.”
Admiral Alvin Holsi podnio je prošle nedjelje ostavku na mjesto komandanta Južnog zapovjedništva američke vojske, manje od godinu nakon što je imenovan na trogodišnji mandat – što su, prema riječima Šenona i drugih, uzrokovale njegove rezerve prema operacijama u Karipskom moru. Kritičari su tvrdili da ti napadi predstavljaju kršenje američkog i međunarodnog prava, te da administracija nije pružila dovoljno dokaza niti uvjerljivo pravno opravdanje.
Ni Holsi ni ministar odbrane Pit Hegset nisu naveli razlog za admiralovu ostavku, ali, kako je rekao Šenon, “morate pretpostaviti da je upravo to razlog. Vjerovatno je pomislio: Zar će ovo biti moj nasljeđe? Ratni zločini?”
U širem smislu, administracija je saopštila da želi da preusmjeri fokus američke spoljne politike sa udaljenih dijelova svijeta ka zapadnoj hemisferi.
Predstojeća Nacionalna odbrambena strategija, koju Pentagon objavljuje svake četiri godine, trebalo bi da odbranu američke teritorije i neposrednog susjedstva postavi kao glavne prioritete, prema riječima više izvora upoznatih s dokumentom. Ti prioriteti će se, kako se očekuje, odraziti i u Nacionalnoj bezbjednosnoj strategiji administracije, koju priprema Bijela kuća, a koja je takođe u završnoj fazi izrade.
Ovakav izbor izazvao je negodovanje među brojnim visokim vojnim oficirima, od kojih većina i dalje smatra da je brzo jačanje kineske vojske najveća prijetnja nacionalnoj bezbjednosti SAD.
Neki poslanici i regionalni analitičari sumnjaju da uopšte postoji koherentna strategija za zapadnu hemisferu, smatrajući da je riječ o nizu parcijalnih politika prema pojedinim državama, pri čemu tretman koji one dobijaju više zavisi od njihove lojalnosti prema MAGA agendi i Trampovim ličnim sklonostima.
“Mislim da je američka politika prema državama američkog kontinenta trenutno potpuna zbrka”, rekao je senator Tim Kejn (demokrata iz Virdžinije), koji se već dugo bavi politikom prema Latinskoj Americi.
“S jedne strane, sprovodimo vojne akcije u Karibima, a s druge, Argentini dajemo 20 milijardi dolara – ako im rezultati na međuizborima budu ‘odgovarajući’”, rekao je Kejn novinarima u petak. “Pa vi mi recite, gdje je tu logika?”
U Argentini su prošlog vikenda održani parlamentarni izbori na sredini mandata na kojima je partija predsjeednika Havijera Mileja, deklarisanog sljedbenika pokreta MAGA, “anarho-kapitaliste” i Trampovog miljenika odnijela ubjedljivu pobjedu. Tramp je, tokom prošlonedjeljne posjete argentinskog lidera Bijeloj kući, obećao da će ako pobijedi dobiti 20 milijardi dolara za podršku argentinskom pezou – a možda i dodatnih 20 milijardi.
Administracija je pohvalila konzervativnog predsjednika Paragvaja, kojeg je državni sekretar Marko Rubio prošlog ljeta nazvao “izuzetnim partnerom” nakon što je ta vlada pristala da prihvati tražioce azila iz SAD. Ekvadoru, koji je izrazio spremnost da ponovo otvori američku vojnu bazu zatvorenu pod prethodnom vladom, tokom Rubiove posjete prošlog mjeseca obećan je mogući sporazum o slobodnoj trgovini.
Istovremeno, Tramp je zaprijetio visokim carinama na čileanski bakar – glavni izvozni proizvod te zemlje u SAD – uprkos postojećem sporazumu o slobodnoj trgovini i trgovinskom deficitu koji Čile ima u odnosu na Sjedinjene Države.
Nakon krivične presude bivšem predsjedniku i Trampovom savezniku Žairu Bolsonaru zbog zavjere za pokušaj državnog udara protiv aktuelnog predsjednika Luiza Inasija Lule da Silve, Tramp je Brazilu uveo carinu od 50 odsto. Međutim, poslije kratkog rukovanja s Lulom na zasjedanju Ujedinjenih nacija prošlog mjeseca, Tramp je izjavio da među njima postoji “izvrsna hemija” i da je u pripremi sastanak u četiri oka.
Lula, čileanski predsjednik Gabrijel Borić i kolumbijski predsjednik Gustavo Petro su ljevičari koji se približavaju kraju svojih mandata. Prošlog vikenda, Petro je optužio Trampa za vojni napad na ribarski brod u kolumbijskim vodama, u kojem je ubijen kolumbijski državljanin. Kao odgovor, Tramp je najavio obustavu sve američke pomoći Bogoti – čija je vojska i obavještajna saradnja sa SAD najbliža u cijeloj Latinskoj Americi – i dodao da će vjerovatno uvesti teške carine.
Nazvavši Petra “ludakom” i “vođom ilegalne trgovine drogom”, Tramp je na društvenim mrežama poručio da će, ako Petro ne suzbije proizvodnju kokaina u Kolumbiji, to učiniti Sjedinjene Države, “i da to neće biti lijepo”.
Smanjenje američke vojne pomoći Kolumbiji ugrožava ključnu obavještajnu saradnju upravo u trenutku kada SAD pojačavaju vojno prisustvo u regionu, upozorio je Huan Gonsales. “To neće kazniti Petra”, rekao je, “već bi mu zapravo moglo pomoći da popravi svoj slab položaj kod kuće. Tramp mu je možda upravo dao platformu da postane popularan bivši predsjednik koji se suprotstavio Sjedinjenim Državama, a to je ono što Petro i traži.”
U Venecueli, vlada je nastavila da napada političke protivnike i demonstrante, dok istovremeno raspoređuje trupe na obalu i, prema Madurovim riječima, uključuje osam miliona ljudi u civilne milicije.
Nakon što je saznao za Trampovo odobrenje CIA-i, Maduro je izjavio da je “CIA organizovala sve državne udare u Latinskoj Americi… i ubistva predsjednika”. Govoreći na državnoj televiziji, ministar odbrane Vladimir Padrino rekao je da ne želi da izaziva paniku, “ali želim da upozorim stanovništvo da moramo biti spremni, jer iracionalnost s kojom djeluje američki imperijalizam nije normalna.”
“Ovo je prvi put da imamo pokazatelje da oni ovu prijetnju shvataju ozbiljno”, rekao je Andrej Serbin Pont iz latinoameričke istraživačke grupe CRIES. “Shvataju da konvencionalne vojne sposobnosti nemaju nikakve šanse” protiv moguće američke intervencije.
Čak i uz kupovine i pomoć iz Rusije, Kine i Irana, vojska Venecuele je zastarjela i nema iskustva u borbenim dejstvima. “Logika iza venecuelanskih vojnih nabavki bila je slanje ideoloških poruka, a ne pribavljanje najbolje tehnologije”, rekao je Hose Gustavo Aroča, penzionisani potpukovnik venecuelanske vojske koji sada živi u Sjedinjenim Državama.
“Na kraju”, rekao je Aroča, “ono što je zaista relevantno, i zbog čega je režim prijetnja, jesu njegove asimetrične sposobnosti – u obavještajnom radu, infiltraciji, kupovini uticaja i dezinformacijama.”
Svaki venecuelanski odgovor “vjerovatno neće predstavljati ozbiljnu prepreku američkim snagama”, napisao je Džefri Korn, penzionisani oficir američke vojske i direktor Centra za vojno pravo i politiku Univerziteta Texas Tech, na portalu “War on the Rocks”. Ali, upozorio je, “ono što je počelo kao ograničena operacija protiv nekolicine navodnih narko-krijumčara moglo bi se brzo proširiti u međudržavni rat, promjenu režima… i sve one sekundarne i tercijarne posljedice koje su Sjedinjene Države već iskusile – a koje su često teže za rješavanje od samog poraza neprijatelja na bojnom polju.”
Zasada, Tramp ne pokazuje zabrinutost zbog odbrambenih priprema Venecuele. Video-snimci koje je objavila Madurova vlada prikazuju civile, među njima mnoge starije osobe, kako se obučavaju da odbiju invaziju. Tramp je jedan od tih snimaka objavio na mreži Truth Social, prikazujući ženu koja nespretno trči s puškom u rukama.
“Strogo povjerljivo”, napisao je Tramp. “Uhvatili smo venecuelansku vojsku na obuci. Vrlo ozbiljna prijetnja!”
