Veliki je jaz između riječi i djela u vezi s nabavkom oružja za ukrajinske potrebe i to s obe strane Atlantika. Iako su Sjedinjene Države u boljoj situaciji od Evrope, čak i ta najmoćnija članica NATO-a suočava se s ozbiljnim poteškoćama u održavanju pomoći Ukrajini.
S tim u vezi govori i podatak, ukoliko se zanemari aktuelna isporuka kasetne municije, da SAD moraju da pozajme ili kupe konvencionalnu artiljerijsku municiju od Južne Koreje da bi je proslijedili Kijevu.
Ipak, u Evropi je mnogo gore. Međunarodni institut za strateške studije u svom najnovijem časopisu ocjenjuje: „Oružane snage u evropskim državama članicama NATO-a i Evropske unije su opterećene neupotrebljivom opremom i ozbiljno istrošenim zalihama municije.“
Slabost evropskih zaliha, zajedno s ograničenim mogućnostima kontinenta da ih obnovi, „pokreće hitna pitanja o sposobnosti evropske industrije da nastavi da pruža vojnu podršku Ukrajini u neophodnom obimu i adekvatnom brzinom“, prenosi „Blumberg“.
Najevidentniji primjer s tim u vezi su obećanja njemačke vlade da obnovi svoje dotrajale oružane snage za šta je izdvojila 100 milijardi evra, dok je u stvarnosti utrošila tek jedan odsto planiranih sredstava.
Upravo u Njemačkoj, ali i u drugim evropskim državama (s izuzetkom Poljske i baltičkih i skandinavskih zemalja), nema političke volje da se zaista preduzmu efikasne akcije zarad ojačavanja oružanih snaga, odnosno isporuke municije Ukrajini.
Čak i u Britaniji, koja se posebno istakla u pomoći Ukrajini, izražena je averzija prema povećanju potrošnje za odbranu.
Zapravo, većina gubi iz vida koliko je zapravo vremena potrebno za povećanje proizvodnje oružja. Standard je da period između proizvodnje i isporuke čak i neke osnovne municije i materijala traje dvije ili tri godine.
Britanski „BAE sistems“ nedavno je saopštio Pentagonu da će biti potrebno najmanje 30 meseci da se ponovo pokrene proizvodnja haubica M777, što je među najvažnijim oružjem u Ukrajini, dok je njemački „Rajnmetal“ upozorio da je potrebna bar godina za renoviranje i modernizaciju borbenih tenkova, imajuću u vidu vrijeme proizvodnje specijalizovanih čeličnih i elektronskih komponenti.
I u SAD se bore da proizvedu municiju u adekvatnim količinama za potrebe ukrajinske borbe.
Profesor s Jejla Majkl Brens istakao je da retorika predsjednika Amerike Džozefa Bajdena o ulozi te zemlje u obezbjeđivanju oružja Ukrajini „ne odgovara realnosti“.
„Nedostaci u proizvodnji, nedovoljna radna snaga i prekidi u lancima snabdijevanja oslabili su sposobnost Sjedinjenih Država da isporuče oružje Ukrajini i da šire sopstvene odbrambene sposobnosti“, istakao je profesor i dodao da se mnogi djelovi ključnih sistema naoružanja proizvode u inostranstvu.
Dodao je i činjenicu da je Ukrajina u početku trošila i do 500 protivtenkovskih projektila „džavelin“ dnevno, uništivši tako trećinu američkih zaliha u prvim nedeljama sukoba.
Iako je ove nedelje na NATO samitu u Vilnjusu rečeno mnogo „pravih stvari“, neophodno je priznati ozbiljnost krize nabavki Alijanse, zaključuje „Blumberg“
