Američki predsjednik Donald Tramp, samoproglašeni mirotvorac koji je vodio kampanju za Nobelovu nagradu, konačno je u ponedjeljak dobio diplomatsku pobjedu vrijednu kamera: svjetski lideri doputovali su u Egipat na potpisivanje sporazuma o prekidu vatre i oslobađanju talaca, koji je on posredovao između Izraela i Hamasa.
Međutim, ako želi da se mir održi, Tramp će, prema riječima diplomata i analitičara, morati da zadrži pritisak na čovjeka čija će mu podrška biti potrebna u narednim fazama svog plana – izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.
Za američke predsjednike od Bila Klintona do Džoa Bajdena tvrdoglavi izraelski lider bio je težak za saradnju, a čak su i zvaničnici Trampove administracije bili frustrirani nekim izraelskim vojnim napadima za koje smatraju da podrivaju američku politiku, navodi agencija Rojters.
Ali ovog mjeseca Tramp je uspio da nagovori Netanjahua da prihvati njegov okvir za širi mirovni sporazum, dok je druge zemlje Bliskog istoka ubijedio da ubijede Hamas da vrati sve izraelske taoce – svoj ključni adut u ratu.
Međutim, Rojters ističe da teži posao tek slijedi.
Izrael i Hamas i dalje su duboko podijeljeni u vezi s mnogim aspektima Trampovog plana od 20 tačaka, a kako se Izrael priprema za naredne izbore, Netanjahuova strategija mogla bi se promijeniti dok pokušava da održi svoju desničarsku koaliciju na okupu.
“Ulazimo u političku godinu u kojoj je sve povezano s izbornim kampanjama, i Netanjahuovi proračuni mogli bi se promijeniti – od popuštanja pod pritiskom do pokušaja da obezbijedi sopstveni politički opstanak”, rekao je za britansku agenciju Nimrod Goren, predsjednik Mitvima, izraelskog spoljnopolitičkog istraživačkog centra.
Snaga Trampovog mirovnog plana, tvrde diplomate i analitičari, ujedno je i njegova slabost.
Dokument koji čini srž sporazuma ostavlja mnogo toga nedefinisanim, a nijedna strana zapravo nije pristala na sve pojedinosti svakog od uslova. Upravo ta neodređenost bila je ključna da obje strane potpišu sporazum, ali ona takođe znači da tek predstoji najteži diplomatski posao.
Među mogućim tačkama spoticanja Trampovog mirovnog plana nalazi se i odredba da se Hamas razoruža i da ne učestvuje u budućoj administraciji Gaze. Iako je Hamas uopšteno pristao na Trampov plan, zvaničan odgovor pokreta ne pominje te konkretne uslove, a lideri Hamasa su naznačili da ipak vide sebe u ulozi upravljanja Gazom nakon rata.
“Postoji bezbroj načina na koje bi ovo moglo krenuti po zlu”, rekao je Džon Alterman, stručnjak za Bliski istok iz Vašingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije i bivši zvaničnik Stejt departmenta. “Teško je sjetiti se nekog međunarodnog sporazuma koji je ostavio toliko toga da se naknadno razradi.”
Visoki američki zvaničnik sugerisao je da je Tramp stekao uticaj na Netanjahua dijelom zahvaljujući snažnoj podršci Izraelu u drugim važnim pitanjima.
Trampova prva administracija zvanično je priznala Jerusalim kao glavni grad Izraela i Golansku visoravan kao dio te zemlje – dvije stvari koje je izraelska vlada dugo željela.
“Jedna stvar koju je predsjednik Tramp uradio u odnosu na Izrael… jeste to da nije pokušavao da bude neutralan”, rekao je američki zvaničnik. “On je praktično stajao rame uz rame s Izraelom, stoprocentno. Ali upravo zbog toga uspio je da im pomogne da se usmjere u pravom pravcu.”
Kada je riječ o primjeni političkog pritiska na Netanjahua, Trampovi rezultati su mješoviti.
U julu je Izrael bombardovao sirijsko ministarstvo odbrane u Damasku, iako su SAD u tom trenutku nastojale da prošire veze s novom sirijskom vladom. Američki predsjednik je mjesecima pružao političko pokriće Netanjahuu za operacije u Gazi, uprkos sve većoj zabrinutosti evropskih i arapskih saveznika zbog humanitarne situacije.
Međutim, posljednjih sedmica pojavio se stroži Tramp. Natjerao je Netanjahua da nazove katarskog lidera i izvini se nakon neuspjelog bombardovanja u septembru, koje je imalo za cilj da pogodi pregovarače Hamasa u toj zemlji. Na kraju je, uprkos Netanjahuovim sumnjama, silom političkog autoriteta natjerao izraelskog premijera da potpiše njegov plan od 20 tačaka.
Trenutno, kaže Alterman, stručnjak za Bliski istok, Tramp najvjerovatnije može da iskoristi svoj uticaj na Netanjahua, imajući u vidu veliku popularnost koju uživa među izraelskim građanima.
“Trampova najveća prednost je to što je u Izraelu daleko politički popularniji od Netanjahua”, rekao je Alterman, “i on može ili da podrži Netanjahuovu političku budućnost – ili da je sabotira.”
U govoru pred izraelskim parlamentom u ponedjeljak, Tramp se duhovito našalio na račun izraelskog lidera, dajući do znanja da ne osjeća potrebu da prema njemu iskazuje posebno poštovanje.
“Eto vidiš, Bibi, sada možeš da budeš malo ljubazniji, jer više nisi u ratu”, rekao je Tramp uz smijeh prisutnih.
Ali izbori naredne godine mogli bi promijeniti Netanjahuovu političku računicu na načine koje je teško predvidjeti.
Pristalice desničarskih političara Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotriča mogle bi, u teoriji, da ugroze Netanjahuovu vladajuću koaliciju ako budu dovoljno ljute zbog odluke da se obustave vojne operacije protiv Hamasa.
Analitičari upozoravaju da bi odugovlačenje palestinske grupe sa razoružavanjem moglo navesti desničarske elemente koalicije da izvrše pritisak na Netanjahua da ponovo pokrene vojne operacije u Gazi, čime bi Trampov sporazum bio faktički srušen.
“Zabrinuti smo zbog činjenice da Hamas i danas izjavljuje da će ostati na vlasti u Gazi”, rekao je Simha Rotman, član partije Religijski cionizam i Netanjahuove vladajuće koalicije.
“Nismo zadovoljni nijednim sporazumom koji ne znači potpunu kapitulaciju Hamasa… Nećemo prihvatiti nikakvu djelimičnu pobjedu.”
Još jedno pitanje koje bi moglo postati izvor tenzija jeste odredba u mirovnom planu koja predviđa mogućnost buduće palestinske države – što je, prema ocjenama analitičara, većini Izraelaca teško da prihvate nakon prekograničnog napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine.
Den Šapiro, bivši američki ambasador u Izraelu, rekao je da bi, ako se vladini i opozicioni političari snažno usmjere na kampanju protiv stvaranja takve države, to moglo ograničiti spremnost arapskih zemalja da izvrše pritisak na Hamas da ispuni svoje obaveze prema Trampovom sporazumu.
“To je bio veoma važan element da bi se obezbijedila podrška arapskih država da odrade svoj dio posla”, rekao je Šapiro.
“Ako politički diskurs postane potpuno i trajno odbacivanje palestinske države, mislim da bi to moglo umanjiti entuzijazam arapskih strana da odigraju svoje uloge.
Izrael je juče odgodio isporuku pomoći Gazi i zadržao zatvorenim granice enklave, dok su se obnovljene jedinice Hamasa pojavile na ulicama i demonstrirale svoju moć pogubljenjem muškaraca na licu mjesta, što je dodatno pomračilo izglede za realizaciju Trampovog plana.
Tri izraelska zvaničnika saopštila su da je Izrael odlučio da ograniči isporuke humanitarne pomoći u razoreni Pojas Gaze i odloži otvaranje graničnog prelaza prema Egiptu barem do srijede, jer je Hamas previše sporo predavao tijela ubijenih talaca. Ova militantna grupa tvrdi da je pronalaženje tijela izuzetno teško.
U međuvremenu, Hamas je brzo ponovo preuzeo kontrolu nad ulicama urbanih djelova Gaze, nakon djelimičnog povlačenja izraelskih trupa prošle sedmice. Na video-snimku koji je u ponedjeljak kasno uveče kružio društvenim mrežama, borci Hamasa su doveli sedmoricu muškaraca svezanih ruku, natjerali ih da kleknu na trgu u Gazi i strijeljali ih s leđa, dok su desetine prolaznika posmatrale prizor iz obližnjih prodavnica. Izvor iz Hamasa potvrdio je da je video snimljen u ponedjeljak i da su u pogubljenjima učestvovali borci Hamasa.
