Nuklearna apokalipsa ne samo da je moguća, već je vrlo vjerovatno da će se desiti, upozorio je zamjenik predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije Dmitrij Medvedev.
Prema njegovim riječima, ni jedan političar ne želi to da prizna ali za to postoje najmanje dva razloga.
„Prvi: Svijet je u mnogo gorem sukobu nego u vreme Kubanske raketne krize, jer su naši protivnici odlučili da zaista pobijede najveću nuklearnu silu – Rusiju. Oni su, bez sumnje, neviđeni kreteni, ali tako je kako je“, ukazao je Medvedev u članku „Era konfrontacije“ za „Rasijskuju gazetu“.
Drugi razlog je, smatra bivši predsednik Rusije, to što „svi znamo ko je i gde“ već upotrebio nuklearno oružje.“To više nije tabu“, zaključio je.
Kubanska raketna kriza je jedan od kritičnih momenata Hladnog rata, koji je svijet doveo na ivicu nuklearnog uništenja. Sukobu je prethodilo razmještanje američkih raketa srednjeg dometa (2.400 km) u bazi kod Izmira u Turskoj, i u bazi oko Barija u Italiji.
Američka vojska je 6. i 9. avgusta 1945. bacila atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, ubivši 140.000 ljudi u prvom gradu i 74.000 u drugom. Ogromna većina žrtava atomskog bombardovanja su civili. Svake godine se u Hirošimi i Nagasakiju održavaju memorijalne ceremonije u znak sećanja na nuklearnu tragediju, koja ubila ukupno 214.000 ljudi.
Situacija u Ukrajini i Donbasu, prema rečima Medvedeva, nije regionalni sukob, već totalna konfrontacija između kolektivnog Zapada i ostatka svijeta, ocijenio je Medvedev.
Sukob je uzrokovan „dijametralno suprotnim gledištima na dalji razvoj čovječanstva“, ukazao je. S jedne strane, objasnio je, su zapadne zemlje koje „ne žele da priznaju da se svijet radikalno promijenio i izgube svoju dominaciju“.
„Hibridni rat koji sada vode sa nama je njihova poslednja šansa da zadrže povoljan status kvo za sebe, da ne izgube svoju oslabljenu moć i uticaj“, primetio je ruski zvaničnik.
Na drugoj strani, kako je rekao, nije samo Rusija, već i „globalni Istok i Jug“ , čije stanovništvo čini skoro dve trećine planete. „To su zemlje koje nastavljaju da jačaju, postepeno prevazilaze ekonomske i političke posledice kolonijalne prošlosti. Zalažu se za ravnomjeran razvoj svih država. Bez starijih i mlađih partnera. Bez cinične podele na istorijski razvijene i nerazvijene zemlje“, istakao je Medvedev.
Želja ovih država za nezavisnošću se ne dopada „bivšim kolonijalistima“, koji se „svim silama drže prošlosti“, zaključio je.
