Prema Lavrovovim riječima, Ukrajina je tokom protekle tri decenije postepeno pretvarana u „mostobran NATO-a“ na ruskim granicama, čime je, kako tvrdi, stvorena direktna prijetnja nacionalnoj bezbjednosti Ruske Federacije. On je podsjetio da je ukrajinska nezavisnost priznata na osnovu deklaracije koja je predviđala neutralnost i vanblokovski status zemlje, za koje smatra da su kasnije napušteni pod pritiskom Zapada.
Lavrov je Zapad, prije svega Sjedinjene Američke Države i evropske zemlje, optužio za miješanje u unutrašnje političke procese u Ukrajini, navodeći događaje iz 2004. i 2014. godine kao primjere „spolja podržanih promjena vlasti“. Posebno je istakao priznanja američkih zvaničnika o finansijskoj pomoći Ukrajini u godinama koje su prethodile sukobu.
Govoreći o prirodi vlasti u Kijevu, Lavrov je iznio oštre optužbe, ocijenivši da je aktuelni ukrajinski politički sistem „ideološki radikalizovan“. Kao primjere naveo je zabranu ruskog jezika u javnoj upotrebi, ograničavanje djelovanja Ukrajinske pravoslavne crkve i uklanjanje sovjetskih i ruskih istorijskih simbola. Ruski ministar tvrdi da Moskva ne vodi rat zbog teritorijalnog proširenja, već zbog, kako je rekao, zaštite stanovništva koje je ostalo bez osnovnih prava.
Kada je riječ o mirovnim inicijativama, Lavrov je izrazio skepticizam prema privremenim prekidima vatre, navodeći da su prethodni pokušaji korišćeni za dodatno naoružavanje Ukrajine. Podsjetio je na pregovore održane u Istanbulu 2022. godine, za koje tvrdi da su mogli dovesti do političkog rješenja zasnovanog na neutralnosti Ukrajine i međunarodnim bezbjednosnim garancijama, ali da su, prema njegovim riječima, propali nakon intervencije zapadnih lidera.
Komentarišući odnose sa NATO-om, Lavrov je izjavio da Rusija ne planira napad na evropske zemlje i da smatra Alijansu „anakronizmom Hladnog rata“. Upozorio je da evropski politički lideri, prema njegovom mišljenju, koriste narativ o „ruskoj prijetnji“ kako bi prikrili unutrašnje ekonomske i društvene probleme, posebno u kontekstu energetske krize i rasta troškova nakon prekida saradnje sa Rusijom u oblasti energetike.
Na pitanje o Grenlandu i Arktiku, Lavrov je naglasio da Rusija nema teritorijalne ambicije prema toj oblasti i kritikovao, kako je rekao, dvostruke standarde Zapada u tumačenju međunarodnog prava, posebno u vezi sa pravom naroda na samoopredeljenje. Kao primjer naveo je različit pristup pitanju Kosova, Grenlanda i Krima.
Govoreći o Bliskom istoku, Lavrov je ocijenio da je politika SAD i Izraela prema Iranu vođena kombinacijom bezbjednosnih, energetskih i geopolitičkih interesa. Istakao je spremnost Moskve da ponovo posreduje u vezi sa iranskim nuklearnim programom, upozorivši na opasnost od daljih vojnih eskalacija.
U vezi sa Sirijom, ruski ministar je potvrdio namjeru Moskve da zadrži bliske odnose sa Damaskom i nakon političkih promjena u toj zemlji, ističući kontinuitet saradnje u ekonomiji, energetici i bezbjednosti. Azil bivšem predsjedniku Bašaru al-Asadu, prema njegovim riječima, odobren je isključivo iz humanitarnih razloga.
Na kraju intervjua, Lavrov je posebno naglasio značaj odnosa sa Turskom, ocijenivši je kao nezavisnog i važnog regionalnog aktera, sa kojim Rusija dijeli interes za stabilnost u Evroaziji, Bliskom istoku i crnomorskom regionu.
