Izraelski list „Haaretz“ piše da se oblast Kafr Akab, najveća urbana zona na sjeveru Jerusalima, suočava sa nedostatkom tekuće vode, a čini se da nikoga nije briga za to.
U novinarskoj istrazi, „Haaretz“ navodi da stanovnici grada imaju pristup vodi samo nekoliko sati sedmično, zbog čega ne mogu prati veš ili podove i primorani su da da se odreknu tuširanja.
List dodaje da u naselju Kafr Akab, prostranoj oblasti u sjevernom Istočnom Jerusalimu sa populacijom većom od 100.000 stanovnika, i dalje nema tekuće vode. Građani koji u svom domu imaju vodu više od jednog dana u sedmici smatraju se sretnicima.
Prema istrazi koju je vodio ljevičarski izraelski novinar Nir Hason, desetine hiljada drugih imaju pristup vodi samo četiri do devet sati sedmično.
Hasson ističe da se situacija, koja traje već dva mjeseca, samo pogoršava. Dodaje da oni koji su vodu dobijali dva dana u sedmici sada imaju vodu samo jedan dan, a oni koji su je imali jedan dan sada imaju vodu svega nekoliko sati.
Porodilište Al-Kuds u oblasti Kafr Akab u Istočnom Jerusalimu takođe se suočava s problemom nedostatka tekuće vode.
„Haaretz“ je prenio riječi direktora bolnice Takija Kaisija koji je rekao da su prisiljeni stalno provjeravati količinu preostale vode.
”Sada dobijamo vodu jedan ili dva dana u sedmici, ali čak ni tad nema dovoljno pritiska u cijevima i voda ne može stići do gornjih spratova.”
Bez redovnog vodosnabdijevanja, bolnička uprava primorana je trošiti hiljade šekela sedmično na cistijerne za vodu kako bi se novim majkama omogućilo tuširanje nakon poroda.
Kaisi kaže da su razne vladine agencije svjesne krize, uključujući Ministarstvo zdravlja i opštinu Jerusalim, ali da nijedna nije ponudila pomoć.
Istraga „Haaretza“ otkrila je sumornu sliku o uslovima u oblasti Kafr Akab, koja je zvanično dio Jerusalima, a većina njenih stanovnika su Arapi koji imaju izraelske lične karte. Međutim, vlasti gotovo potpuno zanemaruju to područje.
Mnoge ulice ostaju neasfaltirane, a odvodni sistemi propadaju svake zime, plaveći kuće i ulice. Prema pisanju lista, u ovom naselju nema policijske stanice, tehničara ili pružatelja usluga. Nema ni jednog igrališta ili zelene površine za desetke hiljada djece koja tamo žive.
Ulice su pune otpadnih voda koje se skupljaju u lokvama. Prema riječima mještana, ekipa zadužena za odčepljivanje kanalizacije radi samo povremeno jer im, također, treba voda za rad opreme.
Kako bi se izborili s nestašicom, stanovnici su počeli kupovati vodu iz cisterni kojima upravljaju samostalni poduzetnici. Cijena punjenja dva velika kontejnera kapaciteta 3.000 litara kreće se između 300 i 350 šekela (85 i 95 dolara), u zavisnosti od visine zgrade.
Kaisi kaže da je bolnica nedavno ostala i bez telefonskih i internetskih usluga na dvije sedmice, a osoblje je moglo raditi samo uz upotrebu mobilnih telefona.
Dodao je da pasi lutalice hodaju tim područjem u čoporima, a stanovnici žive u naseljima u kojima se suočavaju s lošom infrastrukturom i teškim uslovima za život. Njihova egzistencija zavisi od kontrolnog punkta Kalandija, preko kojeg prelaze da dođu na posao i do obrazovnih institucija u Jerusalimu. Put koji vodi do kontrolnog punkta zatrpan je spaljenim betonskim blokovima, smećem i prašinom.
Uprkos svemu tome, Kafr Akab nije jadno mjesto. U njemu se uzdižu destine nebodera, a mnogi stanovnici pripadaju srednjoj klasi i žele živjeti između dva velika grada, Jerusalima i Ramalaha. Međutim, uslovi života u njemu ozbiljno su se pogoršali od izbijanja rata u Pojasu Gaze 7. oktobra, kako je pokazalo istraživanje lista „Haaretz“.
Prema istrazi izraelskog lista, kriza je izazvala značajan poremećaj u životu u regiji. Škole su otkazale ljetne kampove, a pacijenti su prebačeni u bolnice unutar Jerusalema zbog straha od nestašice vode.
Kriza ozbiljno remeti svakodnevni život u ovoj oblasti, jer stanovnici izbjegavaju tuširanje, pranje podova, pokretanje mašina za pranje veša, pa čak i puštanje vode toaletima.
U prvih nekoliko sedmica od izbijanja rata, Izrael je zatvorio kontrolni punkt Qalandiya, tako da pacijenti, učenici, studenti i radnici nisu mogli doći do bolnica, obrazovnih institucija i radnih mjesta u drugim dijelovima Jerusalima.
