Studija naglašava veliku nejednakost među polovima u svim područjima – od politike, preko obrazovanja, do „društveno prihvaćenih ideja, običaja i praksi“.
U kojim područjima društva se nejednakost čini najvećom? U politici, odgovorilo je gotovo 82 odsto ispitanika. Na poslu, smatra više od 64 odsto Japanaca. Osim toga, skoro 60 procenata ispitanika ističe porodični život: društvene konvencije nalažu da žene kuvaju, čiste, vode domaćinstvo i odgajaju djecu.
„Rezultati ankete me ne iznenađuju. Žalosno je što se čini da se ništa ne menja nabolje“, kaže Čisato Kitanaka, profesorka sociologije, ujedno nadležna za slučajeve uznemiravanje na Univerzitetu Hirošima. „To je problem u svim djelovima japanskog društva. Vjerovatno je najvidljiviji kada je riječ o razlikama u platama i mogućnostima zapošljavanja i karijeri za žene“, kaže Kitanaka za DW.
„Mlade žene izlaze sa fakulteta i koledža s istim vještinama i znanjem kao i muškarci. Ali firme i organizacije koje ih zapošljavaju često su zaglavljene u staromodnom načinu razmišljanja.“ Oni, kako kaže, polaze od toga da će žene nakon nekoliko godina napustiti firmu kako bi se udale i imale djecu. „Dakle, nema smisla da ženama nude iste mogućnosti obuke i napredovanja kao muškarcima.“
U Donjem domu japanskog parlamenta žene imaju skoro deset odsto od 465 mjesta. Japan je po tome na 165. mjestu od 180 zemalja koje prati Interparlamentarna unija (IPU), globalno udruženje parlamenata. Na nedavnim izborima za Donji dom, samo 18 odsto kandidata su bile žene.
U obrazovnom sektoru postoji ravnopravnost među polovima – bar se tako dugo pretpostavljalo. Ali ni to nije istina, kaže Hiromi Murakami, profesorka političkih nauka na Univerzitetu Temple u Tokiju. „Razlika je možda manje očigledna, ali posljednjih godina bilo je nekoliko skandala u kojima su univerziteti davali prednost muškim kandidatima u odnosu na žene s boljim rezultatima ispita.“
Rodni jaz u Japanu očito je iznenadio povjerenika EU za zapošljavanje i socijalna prava Nikolasa Šmita kada je bio tamo na nedavnom sastanku ministara rada zemalja G7. Poželjne su jasne i snažne izjave, rekao je tada Šmit japanskim medijima. Kada je riječ o jednakim platama i boljoj integraciji žena na tržištu rada, to je, kako je rekao, uglavnom pošlo za rukom. Osim toga, rekao je da s japanske strane postoji „izražena svijest da se nešto mora uraditi“.
To ističe i japanski premijer Fumio Kišida. On je vladi i stručnjacima za tržište rada naložio da do 2030. obezbijede da 30 odsto viših rukovodećih pozicija u velikim japanskim korporacijama zauzmu žene. Veće plate, više napredovanja i kraj društvenog nasilja nad ženama, prema Kišidi, presudni su za žene da dobiju više vodećih pozicija u firmama.
Konzervativni tradicionalisti protivrječe tvrdnji da su žene inferiornije od muškaraca na radnom mjestu. „Ne mislim da su žene u nepovoljnom položaju u japanskom društvu. Već dugo postoje zakoni koji im garantuju ista prava kao i muškarcima“, kaže Joiči Šimanda, istraživač na Univerzitetu Fukui.
„Možda je zanemarivanje posljedica očekivanja društva da žene prvenstveno moraju da odgajaju djecu. Ali to nije neuobičajen problem. Ista je situacija u drugim djelovima svijeta, u Sjedinjenim Američkim Državama ili Evropi. To nije veliki problem“, kaže Šimanda.
Upravo zbog takvog stava, Čisato Kitanaku veoma je pesimistična u pogledu šansi za stvarnu promjenu u Japanu. „Ti stavovi su tako duboko ukorijenjeni u našem društvu“, kaže. „Možda će biti promjena, ali doći će postepeno i veoma sporo.“
