Vlada je, tvrdi ona, zanemarila potrebe srednjeg sloja i ugroženih grupa poput osoba s invaliditetom i penzionera. „U slučajevima mogućih korupcionaških afera osumnjičeni nisu, kako je obećano, otpuštani, već su čak bili i zaštićeni“, ogorčeno kaže bivša vatrena pristalica predsjednika.
„Okružio se oportunistima, ulizicama i ljudima koji mu se dodvoravaju. Konstruktivna kritika se kažnjava. Bake i deke moraju da biraju da li će kupiti hranu ili lijek, univerziteti propadaju, a korupcija se ne suzbija. Ako Milei ne promijeni kurs, zemlja i industrija će propasti.“
Neposredno uoči parlamentarnih izbora 26. oktobra, kada se bira polovina Donjeg doma i trećina Senata, riječi 39-godišnje političarke odražavaju osjećanje mnogih. Jer „argentinsko čudo“ o kojem govore svjetski ekonomisti, zadivljeni naglim padom inflacije (u septembru 2025. iznosila je samo 2,1 odsto u odnosu na prethodni mjesec), ima visoku cijenu.
„Više od 25.000 malih i srednjih preduzeća moralo je da obustavi rad zbog slabe potražnje, rasta troškova energije i kamata. Realna kupovna moć plata pala je za oko 20 odsto, dok su neformalne zarade i minimalne penzije izgubile više od 30 odsto vrijednosti u odnosu na inflaciju“, navodi Pagano. „Građevinarstvo, maloprodaja i usluge gotovo su potpuno stale.“
Čini se da je šteta nanijeta šok-terapijom veća od koristi po državne finansije. Milei je zemlji, zaduženoj u inostranstvu 278 milijardi dolara, nametnuo oštar režim štednje: otpustio je desetine hiljada državnih službenika, ukinuo ili spojio ministarstva i smanjio subvencije za ljekove, struju, vodu, gas i javni prevoz.
Simbol te radikalne politike postala je motorna testera kojom, kako kaže, treba „odsjeći sve što nije neophodno da bi zemlja ponovo zaživjela“. I zaista, rezultati su vidljivi: po prvi put od 2010. Argentina ima budžetski višak, snažan rast izvoza i rekordne profite rudarskih i energetskih kompanija.
Ali siromašniji slojevi shvataju da od tih makroekonomskih uspjeha nemaju ništa. Rečenica „moj mjesec traje do dvadesetog“ postala je uobičajena: plata jednostavno ne traje do kraja mjeseca.
Stručnjaci procjenjuju da svaki drugi Argentinac svakog mjeseca mora da posegne za ušteđevinom kako bi pregurali mjesec. Razlog je i precjenjeni pezos, sa cijenama koje su slične onima u SAD i Evropi, dok s druge strane rastu nezaposlenost, zamrznute plate i drastično povećane kirije zbog liberalizovanog tržišta stanova.
„Mnogi rade još više, drugi odlažu kupovinu svega što nisu nužno potrebni proizvodi. Ko je ranije kupovao najbolju robu, sada uzima drugu ili treću po kvalitetu. Porodice se zadužuju. Već smo dva tromjesečja u recesiji, što je dovelo do oštrog pada potrošnje“, kaže politički analitičar Serhio Berenstein za DW.
Zbog ekonomske krize desničarski predsjednik je nedavno potražio pomoć jednog od svojih najvećih političkih saveznika – američkog predsjednika Donalda Trampa, koji ga naziva svojim „omiljenim predsjednikom“. Vašington, navodno, priprema finansijski paket u obliku valutne razmjene vrijedan 20 milijardi dolara za zemlju koja ponovo prijeti da sklizne u krizu zbog nedostatka domaće potrošnje.
Ali Tramp postavlja i uslov pred izbore: „Ako on pobijedi, ostajemo uz njega. Ako ne pobijedi, odlazimo“, poručio je jasno.
A izbori bi mogli biti tijesni: ankete najavljuju mrtvu trku između Mileijeve La Libertad Avanza i ponovo ojačanih peronista iz stranke Fuerza Patria.
Peronisti su poslije pobjede na pokrajinskim izborima u Buenos Ajresu početkom septembra dobili novi politički zamah. Računaju i na to što je Mileijeva popularnost pala na 40 odsto, dok je euforija mladih birača, njegovih najvećih pristalica, znatno splasnula. „Predsjedničke izbore 2023. odlučili su mladi. Iako Milei među njima i dalje ima podršku, ona više nije ni približno kao prije“, kaže Berenstein.
Mnogi mladi su razočarani njegovim učinkom, a i dalje ga češće podržavaju muškarci nego žene. „U unutrašnjosti zemlje on se još vidi kao glas protiv sistema“, dodaje analitičar.
Ali Havijer Milei, koji na predizbornim skupovima više liči na rok zvijezdu nego na predsjednika države, ima još jedan sve veći problem: korupciju među najbližim saradnicima.
Njegova sestra Karina, generalna sekretarka stranke i najmoćnija osoba u vladi, optužena je da je uzimala tri odsto provizije pri dodjeli državnih poslova jednoj farmaceutskoj firmi. Sve to odlučno poriče, ali joj malo ko vjeruje. Uz „Karinagejt“ i procurele snimke razgovora, izbio je i skandal oko Mileijevog stranačkog kolege Hosea Luisa Esperta, koji je navodno bio povezan s narko-dilerom – iako se više ne kandiduje.
„Ishod ovih parlamentarnih izbora sam po sebi nije presudan – važnije je kako će vlada na njega reagovati“, ocjenjuje Berenstein. „Naravno da Mileiju znači da pobijedi, makar i tijesno, da bi povratio politički kapital i zaustavio zamah peronista. Ali sama pobjeda neće riješiti argentinske probleme. Milei mora naučiti da gradi mostove – i prije svega da promijeni svoj konfrontacioni stil.“
