FT: Poslovi Trampovih saveznika ugrožavaju dejtonski mir

FT: Poslovi Trampovih saveznika ugrožavaju dejtonski mir

Uz podršku Bijele kuće, firma povezana s američkim predsjednikom dobila je bez javnog tendera ulogu glavnog investitora u izgradnji gasovoda u Federaciji BiH. Istovremeno, lobisti bliski predsjedniku otvorili su Miloradu Dodiku vrata Vašingtona. Bivši ambasador SAD u Sarajevu upozorava da zaokret američke politike pogoduje Dodikovim planovima za otcjepljenje.

Dok večera u novom sarajevskom restoranu o kojem se najviše priča, Amer Bekan u dahu nabraja projekte vrijedne dvije milijarde eura za koje se nada da će preobraziti njegovu rodnu Bosnu i Hercegovinu – gasovod, tri elektrane i data centar za vještačku inteligenciju.

Bekan, čiji dosadašnji poslovni poduhvati obuhvataju pekaru, aerodromski kafić i tržni centar koji nikada nije izgrađen, postao je neočekivani partner dvojice saveznika Donalda Trampa. Jedan je Džesi Binal, nekadašnji Trampov advokat, a drugi Džo Flin, brat Majka Flina, bivšeg savjetnika američkog predsjednika za nacionalnu bezbjednost.

Bijela kuća založila se da kompanija AAFS, koja pripada ovoj trojici, bude investitor u izgradnji gasovoda Južna interkonekcija, kojim bi BiH okončala zavisnost od ruskog gasa. Parlament Federacije BiH usvojio je zakon kojim je ta kompanija, bez javnog tendera, određena za glavnog investitora. Transparensi internešenel osudio je taj potez, ocijenivši da stvara „opasan presedan“ u zemlji u kojoj je korupcija raširena.

Prije tri decenije BiH bila je primjer moći američke diplomatije. Dejtonskim mirovnim sporazumom, postignutim uz posredovanje SAD, okončan je rat obilježen etničkim čišćenjem i genocidom.

Međutim, u proljeće 2025. godine zamjenik američkog državnog sekretara Kris Landau vratio se u Dejton, u saveznoj državi Ohajo, da najavi zaokret. „Ne želimo da namećemo viziju društva po mjeri udaljenih birokrata i aktivista uskih pogleda“, rekao je.

BiH sada postaje zemlja u kojoj se iskušava sasvim drugačija američka spoljna politika. Poslovi za Trampove saveznike dobijaju prednost nad dugogodišnjom ulogom SAD u očuvanju stabilnosti, čak i po cijenu produbljivanja upravo onih podjela koje je Dejtonski sporazum trebalo da obuzda.

„Više od 30 godina američko vođstvo pomagalo je da se očuva mir u BiH“, rekla je Džin Šahin, najviše rangirana demokratkinja u Odboru američkog Senata za spoljne poslove.

„Sada, međutim, Trampova administracija ohrabruje upravo one koji pokušavaju da razbiju zemlju… čime se rizikuje ponovno rasplamsavanje sukoba“, kazala je.

U Trampovoj administraciji smatraju da je Dejtonski sporazum okončao krvoproliće, ali i stvorio državu kojom je teško upravljati, zarobljenu u političkim blokadama i previše zavisnu od međunarodne zajednice.

„Već 30 godina radimo isto i to ne daje rezultate“, rekao je Maks Primorac, viši istraživač Fondacije Heritidž, blizak američkoj administraciji.

Kritičari strahuju da Vašington, okrećući se spoljnoj politici u kojoj se odnosi grade na pogodbi, dodatno zaoštrava upravo one napetosti koje je Dejtonski sporazum trebalo da ublaži.

Dok Bekan i njegovi američki partneri uživaju podršku zvaničnika Federacije BiH, jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta, druge ličnosti iz Trampovog pokreta MAGA sarađuju s Miloradom Dodikom. Taj nacionalistički lider bosanskih Srba, blizak Rusiji, učestalim pozivima na otcjepljenje ugrožava krhki mir u zemlji.

Dodiku su u Vašingtonu otvorena mnoga vrata zahvaljujući čitavom nizu izdašno plaćenih lobista, među kojima su bivši guverner Ilinoisa Rod Blagojević i Majk Flin.

Republika Srpska u posljednje dvije godine privukla je pažnju Rudija Đulijanija, Lore Lumer, Donalda Trampa Mlađeg i dvojice najbližih predsjednikovih političkih saradnika, Džejmsa Blera i Krisa Laćivite.

Ciljevi lobističkih firmi koje je angažovala Republika Srpska, navedeni u dokumentima predatim američkim vlastima, djeluju kao Dodikov lični spisak želja. Među njima su ukidanje sankcija, čvršće veze s pokretom MAGA i, u jednom slučaju, američka podrška nezavisnosti Republike Srpske od BiH.

Izuzev otcjepljenja, Dodiku su gotovo sve želje ispunjene. U oktobru prošle godine Trampova administracija ukinula mu je sankcije uvedene zbog navoda o korupciji i secesionističkom djelovanju, nastojeći da ga privoli da se povuče s funkcije predsjednika RS. Dodik je to i učinio.

Još jednu pobjedu zabilježio je u maju, kada je visoki predstavnik Kristijan Šmit, međunarodni zvaničnik zadužen za očuvanje Dejtonskog sporazuma, nakon snažnog pritiska Trampove administracije najavio ostavku.

Šmit je koristio široka ovlašćenja visokog predstavnika da se suprotstavi Dodikovim potezima usmjerenim ka otcjepljenju. Međutim, prema riječima izvora upoznatih s tim razgovorima, američki zvaničnici pozvali su Šmita da se povuče i upozorili ga da bi mu u protivnom mogli otežati rad. Na pitanje o tim pritiscima, Stejt department odao je Šmitu priznanje za „godine predane službe“.

Vašington je za Šmitovog nasljednika podržao italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija. Taj izbor zbunio je evropske zvaničnike i pojačao zabrinutost zbog američkih namjera.

„Žele visokog predstavnika kojeg mogu da kontrolišu, nekoga ko neće intervenisati da spriječi Dodika da podriva Dejtonski mirovni sporazum ili samu državu“, rekao je Majkl Marfi, bivši američki ambasador u BiH.

Insistiranje američke administracije da se odlučivanje prepusti domaćim vlastima „poklapa se s Dodikovim planovima“ i omogućava mu da nastavi da ostvaruje svoje separatističke ambicije, dodao je Marfi.

Dodikovo predstavljanje bosanskih Srba kao ugroženih hrišćana po svemu sudeći nailazi na razumijevanje kod onih u Trampovoj administraciji koji Evropu vide kao prvu liniju odbrane zapadne civilizacije.

„Sve se to uklapa u priču o civilizacijskim podjelama duž vjerskih linija, kojom se nastoje pridobiti neki od najtvrđih desničarskih krugova unutar sadašnje administracije i oko nje“, rekao je Jasmin Mujanović, politikolog koji se bavi Balkanom.

Dodikova rehabilitacija u Vašingtonu podstakla je zvaničnike Federacije BiH da preko projekta Južna interkonekcija i sami potraže uporište u Trampovoj administraciji. Kako je rekao Marfi, „smatrali su da Bijeloj kući moraju dati konkretan interes u tom poslu“.

„Bošnjaci su željeli da ljudi iz Trampovog kruga imaju neki interes u zemlji, jer bi u protivnom lobisti iz tog istog kruga pokušali da je razbiju“, kazao je.

Binal i Flin kažu da su im bosanskohercegovački zvaničnici prvi put predložili projekat gasovoda tokom posjete u kojoj su ispitivali mogućnosti za dobijanje aerodromskih koncesija. Binal je negirao da su im veze s Trampom otvorile vrata. „Prvo smo sarađivali s karijernim diplomatama u ambasadi, a s visokim zvaničnicima Stejt departmenta razgovarali smo tek na njihovu preporuku.“

Sabina Ćudić, poslanica u Parlamentarnoj skupštini BiH, koja se s njima sastala u januaru u Sarajevu, rekla je da nijesu krili veze s Trampom. Binal i Flin pomenuli su prijateljstvo s predsjednikom gotovo čim su se upoznali s njom i „više puta jasno stavili do znanja da im je upravo to otvorilo vrata“, kazala je.

Vašington već dugo podržava izgradnju gasovoda koji bi BiH povezao s terminalom za tečni prirodni gas u susjednoj Hrvatskoj i omogućio joj da se oslobodi zavisnosti od ruskog gasa. Napredak su, međutim, kočili unutrašnji politički sukobi. Nakon što su zvaničnici BiH pozvali AAFS da razmotri projekat, Stejt department pomogao je da se on pokrene. Njegovi predstavnici pratili su Binala i Flina na januarskim sastancima s domaćim zvaničnicima i učestvovali u radu tehničkih radnih grupa.

„Poruka je bila da nam ovo treba odmah, da treba požuriti, da nam je trebalo još juče“, rekla je Ćudić, koja je učestvovala na nekoliko sastanaka s američkim zvaničnicima.

„AAFS je bio jedina američka kompanija koja je iskazala spremnost da realizuje projekat po modelu sličnom koncesiji, za koji se opredijelila Vlada Federacije BiH“, rekao je visoki zvaničnik Stejt departmenta.

Parlament Federacije BiH u aprilu je gotovo jednoglasno usvojio izmjene zakona kojima je javno preduzeće BH-Gas uklonjeno iz projekta kao investitor.

Binal je rekao da ni Stejt department ni AAFS nijesu tražili da ime kompanije bude uneseno u zakon i naglasio da je tu odluku donio parlament.

Ipak, poslanici su i te kako imali na umu veze kompanije s Trampom, rekao je Kurt Basener, dugogodišnji poznavalac političkih prilika u BiH i suosnivač Savjeta za politiku demokratizacije. „U raspravi o zakonu uveliko se osjećao taj stav da se Trampu ne valja zamjeriti“, kazao je.

Američka diplomatija odavno zastupa poslovne interese SAD u inostranstvu. Međutim, pod Trampom je obezbjeđivanje poslova američkim kompanijama postalo jedan od glavnih spoljnopolitičkih prioriteta, na zaprepašćenje dugogodišnjih poznavalaca regiona.

„Ili ta politika počiva na nepoznavanju prilika, ili se svjesno srlja u rizik, ili se namjerno nanosi šteta“, rekla je Arminka Helić, članica britanskog Doma lordova koja je početkom devedesetih izbjegla iz BiH.

Zvaničnici Trampove administracije „ne razumiju region“, kazala je. „Ali znaju kako da iskoriste najslabije države u regionu da bi zaradili.“