Netaknut, ali napušten, glavni grad teritorije Nagorno-Karabaha sablasno je tih pošto su iz njega otišle desetine hiljada stanovnika jermenske nacionalnosti, piše Agencija Frans pres (Agence France-Presse).
Njegovo jermensko ime Stepanakert moglo se vidjeti na natpisu ispisanim jermenskim slovima bijele boje na crvenoj pozadini, odmah iza azerbejdžanskog kontrolnog punkta na putu za grad.
U blizini stoji i jarkoplavi novi putokaz sa natpisom „Hankendi“, što je azerbejdžanski naziv za nekadašnje uporište jermenskih separatista.
De fakto jermenske separatističke vlasti Nagorno-Karabaha predale su se prošlog mjeseca tokom azerbejdžanske vojnoj ofanzivi i od tada je skoro cjelokupno stanovništvo te teritorije pobjeglo u Jermeniju.
Poslije jednodnevne azerbejdžanske ofanzive jermenski separatisti, koji su kontrolisali region tri decenije, pristali su da se razoružaju i raspuste svoju vladu.
Prisustvo pobjedničke strane je i dalje diskretno i u gradu se moglo se vidjeti samo nekoliko azerbejdžanskih policajaca kako patroliraju.
Azerbejdžanska mreža mobilne telefonije, međutim, već savršeno funkcioniše u nekim oblastima, dok se mogu vidjeti crveni automobili operatera Bakcell čije ekipe rade na antenskim stubovima.
Zgrade, restorani, hoteli i supermarketi su prazni i napušteni u gradu koji je nekada imao 55.000 stanovnika.
U mnogim radnjama su razbijene prazne police, što ukazuje na pljačke ili nagle odlaske.
Jermenska zastava se više ne može vidjeti, a jedini civil koji je viđen bio je iznureni muškarac, koji je nosio kosu u pratnji šest njemačkih ovčara.
Grad izgleda kao da ga je pogodila nevidljiva katastrofa, potpuno netaknut i bez tragova borbi ili bombardovanju.
Fabrike izgrađene u sovjetskom stilu, gradilišta za nove kuće predviđene za srednju klasu, povrtnjaci, pa čak i stoka, sve je napušteno.
Rijetke znake života odaju brojni ruski mirovnjaci – kontingent poslat 2020. u okviru mirovnog sporazuma za okončanje šestonedjeljnog rata između Jermenije i Azerbejdžana oko Nagorno-Karabaha.
Oni se mogu vidjeti u tenkovima, automobilima, kako pješače, pa čak i kako voze bicikle u predgrađu.
Niko s azerbejdžanske strane ne može tačno da kaže koliko je stanovnika ostalo u gradu.
Međutim, separatistička vlada je u saopštenju u ponedjeljak navela da će neki zvaničnici ostati dok se ne završe operacije potrage za ubijenim i nestalim ljudima.
Opasnost nikad nije daleko u gradu.
Na izvjesnoj udaljenosti od Stepanakerta/Hankendija, azerbejdžanski zvaničnici su doveli grupu novinara na teren pored njegovog bivšeg aerodroma, koji je trenutno baze ruskih mirovnjaka.
Zvaničnici su rekli da se tamo nalazi 100 hektara zasada kanabisa, za koji su rekli da se koristio za finansiranje separatističke vlade.
Na pitanje zašto se kanabis gajio pored ruske baze, zvaničnik ministarstva unutrašnjih poslova Azerbejdžana Ajhan Mustafajev je rekao: „Istraga je u toku. Ne dajemo nikakav komentar“.
Dok su zvaničnici pokazivali polje kanabisa, doletio je ruski vojni helikopter i sletio iza bodljikave žice na pisti aerodroma.
Diveći se okolnom pejzažu, Mustafajev je rekao: „Ovo je emotivno. Poslije godina tuge, godina nevjerice, konačno je gotovo“.
„Kao ministarstvo unutrašnjih poslova sada možemo da uspostavimo kontrolu nad cijelom teritorijom“, rekao je on.
