Evropa želi 2 stvari od Kine. Možda neće stići daleko ni za jednog od njih

Evropa želi 2 stvari od Kine. Možda neće stići daleko ni za jednog od njih

Evropa želi dve stvari od Kine: prvo, promenu svoje relativno proruske pozicije o ratu u Ukrajini. Drugo, smanjenje trgovinske neravnoteže — izvoz kineske robe u EU premašio je njen uvoz iz 27-članog bloka prošle godine za 291 milijardu evra (310 milijardi dolara).

Nije jasno da li će doći daleko na oba fronta.

Nemački kancelar Olaf Šolc postao je najnoviji evropski lider koji je napustio Kinu uz obećanje da će razgovarati, ali malo više. Kineske izjave o njegovim sastancima u Pekingu ove nedelje izgleda da nisu dale osnov za pitanja koja dele EU i Kinu.

Ima razloga za nadu u Evropi. Kina jako želi da strane investicije podstaknu svoju sporu ekonomiju. A Kina je uložila napore da popravi svoje odnose od Evrope do Sjedinjenih Država i Australije, uprkos razlikama sa njima.

Ali ta razmatranja možda neće nadmašiti veće strateške razloge koje Kina ima da se pridruži Rusiji dok traži alternativu globalnom poretku koji predvode SAD i da promoviše svoje zelene energetske kompanije dok pokušava da izgradi naciju u tehnološkog lidera.

I EU i SAD se žale da su kineske politike za promovisanje zelene energije podstakle kompanije da izgrade previše proizvodnih kapaciteta za električne automobile, solarne panele i druge srodne proizvode.

Izvoz po niskim cenama uzeo je danak solarnim kompanijama u Evropi i Americi i predstavlja potencijalnu pretnju za druge industrije. EU je prošle jeseni pokrenula istragu o kineskim subvencijama i mogla bi da uvede carine na električna vozila koja se izvoze iz Kine.

Kina je pristala na razgovore o proizvodnim kapacitetima sa SAD, ali je ostala nepokolebljiva u odbrani svog izvoza zelenih energetskih proizvoda. Oni „ne samo da su obogatili globalnu ponudu i ublažili globalni inflatorni pritisak, već su takođe dali važan doprinos globalnom odgovoru na klimatske promene i zelenu i niskougljeničnu tranziciju“, rekao je kineski lider Si Đinping Šolcu.

Višak kapaciteta je takođe problem za Kinu. Eksperti su pozvali na bolju koordinaciju politike. tako da svaka pokrajina ne promoviše iste industrije. Iako to može da izbegne buduće probleme, to neće smanjiti postojeći višak kapaciteta.

Ne slažu se svi u Evropi da bi tarife bile dobra stvar. Kina je glavno tržište za mnoge evropske kompanije, a neki strahuju da bi tarife mogle da izazovu trgovinski rat.

Nemačka privredna komora saopštila je da bi volela da fokus bude na daljem otvaranju kineskih tržišta za nemačke kompanije. U skladu sa tim razmišljanjem, Šolc je pozvao na pouzdan pravni sistem, zaštitu intelektualne svojine i jednak pristup tržištu za strane firme u Kini.

Ova pitanja dobijaju sve veći značaj kako se kineske kompanije pojavljuju kao lideri u inovacijama u ključnim tehnologijama. Nedavno istraživanje komore nemačkih kompanija pokazalo je da 5% smatra kineske konkurente liderima u inovacijama, dok 11% to čini u automobilskom sektoru.

„Ovo je zaista nova tema“, rekao je Maksimilijan Butek, izvršni direktor Nemačke privredne komore u istočnoj Kini. „I ako su te visokokonkurentne kompanije i dalje zaštićene od strane vlade, onda imamo zapravo globalne izazove koji proizilaze iz toga.

Ako postoji jedno pitanje oko kojeg većina Evrope može da se složi, to je nada da će se Kina osloniti na ruskog predsednika Vladimira Putina da okonča invaziju na Ukrajinu, koja sada traje već treću godinu bez ikakvih znakova odustajanja.

Holandski premijer Mark Rute rekao je pre tri nedelje u Pekingu da je zatražio od kineskih lidera „da stave značajnu težinu na Rusiju da utiče na tok događaja“. Pet dana kasnije, francuski ministar spoljnih poslova Stefan Sežurne rekao je posle sastanka sa svojim kineskim kolegom da Francuska očekuje da će Kina preneti jasne poruke Rusiji o Ukrajini.

Ove nedelje je bio red na Šolca. „Kineska reč ima težinu u Rusiji“, rekao je on. „Zato sam zamolio predsednika Sija da se drži Rusije kako bi Putin konačno prekinuo svoju ludu kampanju, povukao svoje trupe i okončao ovaj užasni rat.

Problem je u tome što Evropa i Kina imaju fundamentalno različite polazišta. Evropa, zajedno sa Sjedinjenim Državama, kaže da Rusija nije u pravu i da treba da povuče svoje snage i napusti Ukrajinu. Kina ne krivi Rusiju i kaže da bi bilo kakvo mirovno rešenje trebalo da se pozabavi zabrinutošću Rusije, kao i zabrinutosti Ukrajine i Zapada.

Kina je smanjila sankcije Zapada nastavljajući da trguje sa Rusijom, a Šolc i drugi su izrazili zabrinutost zbog izveštaja da kineske kompanije prodaju predmete „dvostruke namene“ koji pomažu Rusiji da izgradi vojnu opremu. Kina je okrivila SAD i druge za produženje borbi isporukom naoružanja Ukrajini.

„Kina nije obezbedila oružje nijednoj strani i pravo je Kine da održava normalne ekonomske i trgovinske odnose sa Rusijom“, rekao je Ding Čun, direktor Centra za evropske studije na Univerzitetu Fudan u Šangaju.

Kineska vlada deli želju drugih da vide kraj borbi, ali izgleda malo verovatno da će vršiti pritisak na Rusiju da se povuče. Kinesko saopštenje o pregovorima Si-Šolca nije odgovorilo na zahtev nemačkog lidera.