Prije nego što je umro, Džefri Epstin jasno je poručio da je Donald Tramp “znao za djevojke”.
Tramp je negirao da je na bilo koji način znao ili bio umiješan u dugogodišnju Epstinovu mrežu trgovine maloljetnicama radi seksualne eksploatacije. Međutim u nedavno objavljenim mejlovima koje su članovi Kongresa dostavili medijima nakon okončanja jesenje blokade vlade, vidi se da se pokojni finansijer i trgovac djecom više puta dopisivao o Donaldu Trampu, svom nekadašnjem bliskom prijatelju i saradniku, tokom posljednjih godina života, dok je Trampov uspon na političku scenu od 2015. ponovo privukao pažnju na njihov odnos.
Kada je Lendon Tomas Mlađi, tada novinar “Njujork tajmsa”, 2015. pisao Epstinu i tražio komentar o njegovom odnosu s Trampom, Epstin (koji u dokumentima često ne koristi interpunkciju ni velika slova) je odgovorio: “neka pitaju mog kućnog pomoćnika o tome kako je donald skoro ušetao kroz vrata ostavljajući otisak nosa na staklu dok su mlade žene plivale u bazenu – toliko je buljio da je udario pravo u vrata”. Da se scena nije odvijala u kontekstu takve seksualne eksploatacije i nasilja, opis Džefrija Epstina zvučao bi skoro komično.
U drugoj razmjeni sa Tomasom, Epstin pita: “želiš li da vidiš fotografije donalda i djevojaka u bikiniju u mojoj kuhinji?”
Možda se u oholoj sferi milijardera i privatnih aviona smatra provincijalnim vjerovati da odrasli ne bi trebalo da imaju seksualne odnose s djecom. Možda oni smatraju da je moral rezervisan za „male ljude“
Kroz čitave mejlove, Epstin opisuje Trampa kao nekoga koga je intimno poznavao, nekoga o čijem načinu razmišljanja i navikama može drugima da pruži uvid. “Vidiš, ja znam koliko je donald prljav”, napisao je Epstajn 2018. u mejlu nekadašnjoj savjetnici u Obaminoj Bijeloj kući, Keti Rumler.
Republikanci u Predstavničkom domu objavili su prošle srijede ogroman paket od oko 23.000 stranica dokumenata iz Epstinovog posjeda, samo nekoliko sati nakon što su demokrate objavili selektovane mejlove u kojima Epstin pominje Trampa. U jednom od mejlova koje su demokrate objavile, poruci iz 2019. koju je Epstin poslao novinaru Majklu Volfu, Epstin je napisao o Trampu: “naravno da je znao za djevojke”.
U drugoj poruci, razmjeni iz 2011. između Epstina i njegove partnerke i posrednice Gilejn Maksvel, Epstin piše: “želim da shvatiš da je pas koji nije zalajao – tramp.” Pozivajući se na žrtvu čije je ime redigovano, rekao je da je djevojka “provela sate u mojoj kući s njim”. Iako Epstin ne objašnjava izričito šta misli, njegovi mejlovi sugerišu da se plašio da bi Tramp mogao otkriti sve što zna o Epstinovom ponašanju – vlastima ili javnosti.
U uznemirujućoj razmjeni iz decembra 2015. godine, uoči debate republikanskih kandidata na kojoj se očekivalo da će se Tramp pojaviti, Volf i Epstin zajedno su spekulisali o tome šta bi Tramp mogao reći ako bude upitan o svom odnosu s osuđenim trgovcem djecom. “Čujem da CNN planira večeras da pita Trampa o njegovom odnosu s tobom, ili u programu ili kasnije, u gužvi”, napisao je Volf Epstinu. “Ako bismo mogli da mu smislimo odgovor, šta misliš da bi trebalo da kaže?”, pitao je Epstin.
Očigledno sasvim opušten u pružanju strateškog savjeta izvoru za koga je znao da je seksualni prestupnik, Epstin je 2008. priznao krivicu za traženje prostitucije; žrtva je imala 14 godina, Volf mu je odgovorio sugestijom koja je izgledala kao nagovještaj da Epstin sačuva mogućnost da iskoristi te informacije u svoju korist. “Ako kaže da nije bio ni u avionu ni u tvojoj kući, onda ti to daje vrijedan PR i političku prednost”, napisao je Volf. “Možeš da ga držiš u šaci na način koji ti potencijalno donosi korist, ili, ako baš izgleda da bi mogao da pobijedi možeš da ga spasiš i da ti onda duguje.” (Volf je za CNN rekao da se “ne sjeća baš najbolje konteksta” te razmjene.)
Arhiva mejlova koja je objavljena javnosti je ogromna, a većinu čitalaca će nesumnjivo najviše zanimati šta je Tramp znao o Epstinovom seksualno nasilnom ponašanju prema maloljetnim djevojkama. Ali sama ideja da je Tramp mogao znati za Epstinovo ponašanje već je bila predmet širokih spekulacija, nakon što su se pojavili njegovi komentari da je Epstin volio “lijepo žene” koje su “malo mlađe”, kao i procurjela rođendanska čestitka koju je navodno poslao Epstinu, a na kojoj je bila vulgarna skica nage žene i čudna pjesmica koja je pominjala “enigme” koje “nikad ne stare” i “divnu tajnu”. (Bijela kuća je negirala autentičnost čestitke.)
Međutim, dokumenti takođe otkrivaju zapanjujuću širinu Epstinovih veza među elitom Sjedinjenih Država, i to dugo nakon njegove presude za seksualne zločine iz 2008. godine – kao i do koje mjere su ga drugi moćni muškarci smatrali povjerljivim sagovornikom ili glasom razuma. U jesen 2017, ubrzo nakon izbijanja pokreta #MeToo, Lari Samers, ekonomista koji je podnio ostavku na mjesto predsjednika Harvard univerziteta zbog izjave u kojoj je sugerisao da su žene manje inteligentne od muškaraca, pisao je Epstinu žaleći se da, ako si se “nabacivao nekim ženama prije 10 godina”, danas “ne možeš da radiš ni u jednoj televizijskoj mreži ni u organizaciji”. Samers je ove nedjelje podnio ostavku i u odboru OpenAI-a.
Epstin je slao i više mejlova milijarderu, rizičnom investitoru i uticajnom donatoru desnice Piteru Tilu, uključujući jedan sa naslovom: “bilo je zabavno, vidimo se za 3 sedmice.” U drugom mejlu, Epstin je ponudio da upozna Tila s Vudijem Alenom.
Nema dokaza da su ti muškarci učestvovali u uobičajenom seksualnom zlostavljanju maloljetnih djevojaka koje je sprovodio Džefri Epstin. Ali njihove interakcije s njim ukazuju na neku vrstu bezbrižne tolerancije prema njegovom prisustvu u njihovoj sredini, na prividnu lakoću u razmjeni intimnih, ponekad i nepristojnih, poruka s čovjekom za koga su morali znati da je seksualno eksploatisao dijete. Mnogi mejlovi upućeni Epstinu i oni koje je on poslao imaju ton nadmene upućenosti, svojevrsnog svjetskog, samozadovoljnog cinizma koji sam ranije sretala kod ljudi uvjerenih da su pametniji od svih ostalih. Možda se u oholoj sferi milijardera i privatnih aviona smatra provincijalnim vjerovati da odrasli ne bi trebalo da imaju seksualne odnose s djecom. Možda oni smatraju da je moral rezervisan za “male ljude”.
