„Ovim predlogom zakona jasno poručujemo da svako ima pravo na svoje tijelo, glas i crte lica – što, izgleda, trenutno zakon ne prepoznaje kao zaštitu od generativne vještačke inteligencije”, dodao je.
Deepfake sadržaji predstavljaju ozbiljan problem koji fundamentalno mijenja način na koji doživljavamo stvarnost.
Ova tehnologija koristi vještačku inteligenciju i mašinsko učenje za kreiranje lažnih ili manipulativnih video i audio zapisa, koji izgledaju i zvuče kao stvarni. Naziv „deepfake” dolazi od kombinacije dva termina: deep learning (duboko učenje), što se odnosi na napredne tehnike mašinskog učenja, i fake (lažno), jer ove tehnologije omogućavaju stvaranje iluzije da se nešto zaista dogodilo, iako nije.
Dipfejk tehnologija koristi algoritme kao što su generativne suparničke mreže (GANs) da bi stvorila vrlo uvjerljive simulacije lica, glasova ili čak cjelokupnih scena u filmovima ili video-zapisima. Pomoću deepfake-a, na primjer, možete „postaviti” lice jedne osobe na tijelo druge osobe ili koristiti snimljeni glas da izgovori nešto što ta osoba nikada nije rekla.
Poznate osobe su često žrtve ovih manipulacija. U industriji zabave, takođe, ova tehnologija se koristi za „oživljavanje” glumaca koji su preminuli ili za digitalnu rekonstrukciju likova.
Ponekad se koristi i u političke svrhe, kako bi se napravili lažni govori ili izjave u situacijama koje mogu uticati na mišljenje javnosti.
Zašto je dipfejk opasan
Iako deepfake može da bude korišćen u kreativnim projektima, njegova upotreba za obmanu i manipulaciju postavlja ozbiljna pitanja o etičnosti, bezbjednosti i privatnosti.
Ljudi bivaju zlostavljani, ucjenjivani, pa čak i lažno optuženi za zločine koje nijesu počinili. Sam softver više ne možemo da zaustavimo – taj voz je odavno prošao. A obični ljudi nemaju sredstva da se sudski bore protiv deepfake snimaka, piše Gardijan.
Rješenje, kako pokazuje i danski primjer, jeste da se lični izgled uključi u zakon o autorskim pravima.
Predlog zakona jasno definiše neovlašćenu digitalnu reprodukciju, posebno ciljajući „veoma realistične digitalne prikaze osobe, uključujući njen izgled i glas”.
Vlada Danske planira da predlog zakona iznese na javnu raspravu prije ljetnje parlamentarne pauze, a formalno usvajanje očekuje se na jesen.
Prema ovom novom okviru, građani Danske bi imali zakonsko pravo da zahtijevaju uklanjanje neovlašćenih dipfejk sadržaja sa interneta. Takođe, imali bi pravo na nadoknadu štete u slučajevima zloupotrebe digitalno rekonstruisanih umjetničkih performansa. Parodije i satirični sadržaji ostali bi izuzeti iz zabrane.
„Digitalne platforme koje se ogluše o zakon suočiće se sa ozbiljnim finansijskim kaznama, a moguće je i uključivanje Evropske komisije. Zato vjerujem da će tehnološke kompanije ovo shvatiti vrlo ozbiljno”, dodaje ministar Engel-Šmit, ističući da Danska planira da iskoristi svoje buduće predsjedavanje EU kako bi promovisala slične zakone širom Evrope.
Autorska prava kao rješenje
Autorska prava tradicionalno štite konkretna kreativna djela, a ne ideje, činjenice ili identitet osobe.
Vaš glas, lice ili identitet nijesu automatski zaštićeni autorskim pravima – osim ako nijesu dio konkretne kreacije (npr. pjesme ili fotografije).
Problem je što trenutno samo slavni i bogati imaju mogućnost da se bore protiv zloupotrebe svog lika i glasa. Skarlet Johanson može da ukloni deepfake svog glasa jednostavnom objavom na mrežama i prijetnjom tužbom. Isto važi za Obamu ili Ronalda.
Međutim, kako kaže Tom Grejem, direktor kompanije Metaphysic, obična osoba nema taj luksuz – osim ako ne može da se pozove na DMCA, zakon koji obavezuje platforme da se brzo uklanjaju sadržaji koji krše autorska prava u SAD. Tada platforma poput YouTube-a mora da reaguje.
Metaphysic je kompanija koja je napravila viralne dipfejkove Toma Kruza i sarađivala sa brendovima poput ABBA, Toma Henksa i Elvisa na legalnim digitalnim klonovima.
Zaštita ličnog AI avatara
„Po zakonu, ne možete da dodijelite autorska prava nečemu što nije djelo ljudske kreativnosti”, kaže Grejem. „Dakle, ne možete zaštititi sebe – jer vi nijeste djelo. Ali, ako stvorite digitalnu verziju sebe putem AI, to možete da zaštitite.”
On predlaže da svako može da kreira svoj AI avatar – digitalni lik koji izgleda identično stvarnoj osobi – i da upravo taj avatar dobije autorska prava. Na taj način, ako neko zloupotrijebi vaš digitalni lik, to će se tretirati kao kršenje autorskih prava.
On je već podnio zahtjev za zaštitu svog AI avatara kod američkog Zavoda za autorska prava, sa sistemom koji osigurava „ljudsku kontrolu” u svakom koraku procesa. Korisnik mora ručno da odabere kadrove, selektuje video-materijal i time unese dovoljno „ljudskog doprinosa” da bi se kreacija smatrala autorskim djelom.
Da, zvuči komplikovano – i jeste. Zato je dansko rješenje direktnije i pristupačnije, jer građanima odmah dodjeljuje prava na sopstveni digitalni lik.
Ako EU zakonodavci isprate predlog Danske, to bi moglo da označi početak nove ere digitalne zaštite identiteta.
