Uskoro bi u EU mogla da važe krovna pravila o seksualnom zlostavljanju koja će morati da primijene sve članice. Ali, dogovora nema o možda ključnoj stvari – kako se zapravo utvrđuje silovanje.
„Ovo je jasna poruka cijeloj Uniji da ozbiljno shvatamo nasilje nad ženama“, kaže Fransis Ficdžerald, izvjestiteljka za EU o direktivi o nasilju nad ženama.
No, kada je ona u utorak (6. februar) uveče novinarima predstavila rezultat pregovora dva zakonodavna tijela EU – Evropskog parlamenta i Savjeta EU koji okuplja države članice, bilo je jasno da na nekim područjima još nije postignut dogovor.
Članice Unije u krivičnim zakonima različito regulišu šta se podrazumijeva pod silovanjem. A tako će i ostati do daljnjeg.
Savjet EU se, tokom pregovaračkog procesa, izjasnio protiv standardizacije. Stekla je „prilično uznemirujuće uvide u stavove nekih država članica o silovanju“, rekla je ljutito Ficdžerald, članica konzervativne Evropske narodne stranke u Evropskom parlamentu.
Mnogi su se političari EU uzalud nadali da će zajednička definicija silovanja biti uvedena širom Evrope.
Prema navodima krovne organizacije Evropski ženski lobi iz oktobra prošle godine, u 14 zemalja EU važi takozvano načelo „samo ‘da’ znači ‘da’“. Tu spadaju Švedska, Španija, Hrvatska i Grčka.
Ideja iza ovoga je da se za seksualni kontakt mora jasno dati pristanak kako se ne bi smatrao silovanjem.
U Njemačkoj i Austriji važi načelo „’ne’ znači ‘ne’“, koje i dalje zahtjeva da žrtva dokaže verbalno odbijanje polnog odnosa.
U preostalih jedanaest država članica EU otpor nasilju ili prijetnji i dalje je bitan element silovanja, objašnjava Evropski ženski lobi. Te zemlje uključuju većinu zemalja istočne Evrope, kao i Francusku i Italiju.
Kada je Evropska komisija 8. marta 2022. predstavila prijedlog jedinstvenog zakona EU, cilj je bila i primjena odredbi Istanbulske konvencije koja je stupila na snagu 2018. godine.
Konvencija je ugovor o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici koji je ratifikovala većina država članica EU. Juna 2023. sporazumu je pristupila i EU kao cjelina.
Tom konvencijom se, između ostalog, propisuje da se pod krivično djelo mora podvesti svaka vaginalna, analna ili oralna penetracija u nečije tijelo.
Komisija je u svom prijedlogu zakona iz 2022. predložila definiciju silovanja u članu 5 koji se odnosi na „polne odnose nad ženom protiv njene volje“. To bi onda značilo uvođenje načela „samo ‘da’ znači ‘da’“ za cijelu EU.
Ali ovaj član 5 više nije se pojavljivao u izjavi Savjeta EU u maju 2023. Savjet je na osnovu pravnog mišljenja donio odluku o brisanju.
„Pravna služba Savjeta i brojne države članice došle su do zaključka da ne postoji dovoljna pravna osnova za ovu odredbu krivičnog prava u evropskom primarnom pravu“, rekao je njemački ministar pravde Marko Bušman na neformalnom sastanku u Briselu prije dvije sedmice.
Prema ovom tumačenju, EU uopšte nema nadležnost za pokretanje pravne standardizacije.
Kako prenosi agencija AFP, i druge zemlje poput Francuske i Mađarske to takođe tako vide.
No, ni oko toga se zemlje članice ne slažu. Po riječima izvjestiteljke Ficdžerald, ukupno 13 od 27 država bilo je za to da se konsenzusom uvede zajednički pristup u cijeloj Evropskoj uniji.
Negativan stav nekih država doveo je do žestokih kritika žena i aktivista za ženska prava širom Evrope.
U Njemačkoj je više od 100 istaknutih žena pozvalo njemačkog ministra pravde da promijeni svoj stav. Evropski ženski lobi duboko žali zbog „nečuvene odluke Francuske i Njemačke da izbrišu član 5“, objavila je ta krovna organizacija.
Druge odredbe nove direktive za zaštitu žena od nasilja uključuju pravila protiv genitalnog sakaćenja i prisilnih brakova.
Osim toga bi kažnjivo trebalo da bude i sajber-nasilje, kao što je neželjeno dijeljenje intimnih fotografija, neželjeno slanje uvredljivih slika (sajber-flešing), i progon preko interneta.
Ovaj sporazum još moraju da zvanično odobre Savjet EU i Parlament. Države članice potom imaju tri godine za usvajanje pravila u nacionalno zakonodavstvo.
