Austrija bi u narednom periodu mogla da preispita svoj status vojne neutralnosti, utvrđen 1955. godine, i započne raspravu o eventualnom učlanjenju u NATO, što bi predstavljalo jednu od najdramatičnijih promjena u bezbjednosnoj politici ove zemlje u posljednjih sedam decenija.
Ministarka spoljnih poslova Austrije Beate Majnl-Rajzinger izjavila je u intervjuu za njemački list Di Velt da „sama neutralnost više nije dovoljna garancija bezbjednosti u svijetu koji se sve brže mijenja“. Ona je kao glavni bezbjednosni izazov istakla „agresivnu politiku Rusije“, kao i rastuću globalnu nestabilnost.
„Ulaganja u odbranu i jačanje međunarodnih partnerstava mogu garantovati zaštitu austrijskih građana. To uključuje i mogućnost članstva u NATO-u“, rekla je šefica austrijske diplomatije.
Iako je Majnl-Rajzinger naglasila da trenutno ne postoji dovoljan parlamentarni ni javni konsenzus za takav potez, ona smatra da bi otvorena i argumentovana diskusija mogla biti produktivna i neophodna u svjetlu novih bezbjednosnih realnosti.
Austrija je proglasila svoju stalnu neutralnost 1955. godine, nakon povlačenja savezničkih trupa i zaključenja Državnog ugovora koji je omogućio obnovu njenog suvereniteta. Taj status je u međuvremenu ustavno zagarantovan i predstavljao je ključni dio nacionalnog identiteta i spoljnopolitičke pozicije Beča tokom Hladnog rata i poslije njega.
Ipak, Austrija već dugi niz godina učestvuje u brojnim programima saradnje sa NATO-om, uključujući Partnerstvo za mir i zajedničke vježbe. Zemlja je takođe aktivno uključena u bezbjednosne misije Evropske unije.
Izjava ministarke dolazi u trenutku kada sve više nekadašnjih neutralnih ili vojno nesvrstanih zemalja preispituje svoj status u kontekstu aktuelnih geopolitičkih turbulencija, a posebno nakon što su Finska i Švedska u posljednje dvije godine pristupile NATO-u, upravo iz bezbjednosnih razloga povezanih sa ratom u Ukrajini.
Iako je put ka mogućem članstvu Austrije u NATO-u u ovom trenutku više hipotetički nego formalan, pokretanje ovakve debate u zemlji sa dugom tradicijom neutralnosti predstavlja značajan politički signal i pokazatelj širih promjena u evropskoj bezbjednosnoj arhitekturi.
