Neki od spisa pronađeni su skriveni u tajnom skladištu koje je otkriveno kada su pobunjenici, nakon što su zauzeli zgradu, probili zid od cigle.
Drugi dokumenti bili su nagomilani na stolovima obavještajnih oficira, koji su nekoliko dana ranije pobjegli iz kompleksa, ostavivši za sobom oružje, prazne boce škotskog viskija, ugašene cigarete i napola popijene čaše čaja, dok su se pobunjenici 8. decembra 2024. približavali glavnom gradu.
Mnoge osobe koje se pojavljuju u dokumentima sirijske tajne službe zauvijek su nestajale. Prema podacima Sirijske mreže za ljudska prava, u režimu Bašara al-Asada je od 2011. godine prisilno nestalo više od 160.000 ljudi.
Asadove službe su ubile desetine hiljada ljudi koji su potom sahranjeni u masovnim grobnicama, prema navodima američkih i sirijskih istražitelja ratnih zločina, organizacija za ljudska prava, dokumentacije Ujedinjenih nacija i sopstvenih istraga „Wall Street Journala“.
Između ostalog, izdvaja se nekoliko priča, među kojima je i ona glumca Firasa al-Fakira, kojeg je zbog kritike vlasti prijavila supruga.
Naime, al-Fakir je 2011. godine bio aktivan član opozicije, a čak se i pridružio kolegama umjetnicima u pismu kojim su tražili odlazak Asada sa vlasti u Siriji.
Međutim, ubrzo je, iz straha od gubitka posla, prestao javno da iznosi svoje stavove, a kritike vladi je često upućivao u privatnim razgovorima sa svojom suprugom Halom Dib.
U proljeće 2020. godine Hala je iznenada zatražila razvod, rekao je on. Dok je tokom pandemije kovida-19 boravila blizu svoje porodice u gradu Tartusu, poslala mu je glasovnu poruku u kojoj je pustila dio njegove tirade protiv Asada, koja je bila tajno snimljena. Tražila je novac, rekla je, ili će snimke poslati tajnoj policiji.
Obavještajni dokumenti pokazuju da je ubrzo nakon toga Hala zaista predala najmanje jedan snimak. U izvještaju iz jula 2020. navodi se da je vojna obavještajna služba dobila informacije da Fakir u svom domu govori protiv vlasti, uz navođenje njegovih kritika režima. Takođe se navodi da je njegova supruga željela razvod jer ne može da toleriše govor koji vrijeđa visoko političko rukovodstvo.
Bezbjednosna služba je, kako se navodi u dokumentu, naložila jednom izvoru da je ubijedi da odgodi razvod kako bi se prikupilo više informacija o glumcu.
Nesvjestan tajnog izvještaja, ali već zabrinut da je pod nadzorom, Fakir je kasnije tog ljeta posljednji put vidio Halu i njenu porodicu u Tartusu.
„Zašto govoriš protiv predsjednika?“, prisjetio se da ga je Hala pitala. Fakir joj je negirao da je ikada kritikovao vlast.
Nekoliko sedmica kasnije, rekao je Fakir, njegov šef ga je pozvao u kancelariju, gdje ga je čekao obavještajni oficir. Fakir je oficiru rekao da je njegova supruga protiv njega podnijela lažnu prijavu. Oficir je pravio bilješke i potom otišao.
Pripadnici bezbjednosnih službi pojavili su se da ga ispitaju najmanje još dva puta. Fakir je tada uglavnom ostajao u svom stanu, prestravljen da će biti uhapšen ukoliko ode na posao.
Tračak nade pojavio se kada je vojni ljekar, kojeg je jednom intervjuisao u televizijskoj emisiji, ponudio da interveniše kod obavještajnih zvaničnika. Fakirova tjeskoba je konačno počela da popušta kako su mjeseci prolazili, a on ipak nije bio uhapšen.
Još jedna priča koja se ističe jeste i ona Abdua Karufa, imama koji je uhapšen i odveden u zloglasni zatvor tajne službe, gdje je, kako se pretpostavlja, ubijen od posljedica mučenja.
Karuf je bio imam u jednom od siromašnijih dijelova Damaska, koji je isprva podržao proteste 2011. godine, ali je ubrzo povukao svoju javnu podršku i čak čitao hutbe koje je vlada odobravala svakog petka u džamiji Ihlas u Damasku.
U julu 2020. godine Karuf je dobio poziv jednog agenta tajne službe koji ga je pozvao da bude posrednik u sukobu dvije porodice. Ipak, to je bila zamka, a Karuf je potom završio u podrumu zatvora tajne službe, gdje je i ubijen.
Novi dokumenti, u posjedu „Wall Street Journala“, pokazuju da je Karufa prijavio njegov dalji rođak, koji je i sam bio bivši pobunjenik, te je na osnovu te prijave imam i uhapšen.
Rođak, Mahmud Karuf, u intervjuu je odlučno negirao da je ikada pomenuo ime imama, čak i tokom sedmica kada su ga pripadnici bezbjednosnih službi mučili u zatvoru. Njegova poricanja nisu uvjerila porodicu Abdua Karufa, koja već godinama odbija da razgovara sa rođakom.
