Egipat najavljuje slobodu, masovno pomilovanje za 30 zatvorenih aktivista

Egipat najavljuje slobodu, masovno pomilovanje za 30 zatvorenih aktivista

Egipat je u četvrtak kasno objavio puštanje 30 političkih aktivista iz zatvora, posljednje u nizu masovnih puštanja iz pritvora usred intenziviranja međunarodne kontrole stanja ljudskih prava u zemlji.

Nije bilo riječi o identitetima aktivista i nije bilo moguće odmah potvrditi koliko ih je već oslobođeno.

Saopštenje je stiglo od Tarika el Avadija, člana egipatskog predsjedničkog odbora za pomilovanje. On je rekao da je njih 30 bilo u istražnom zatvoru, suočeni sa optužbama u vezi sa njihovim „mišljenjima“.

El-Avadi je kasnije objavio fotografije, opisujući ih kao nekoliko oslobođenih zatočenika kako grle članove porodice i prijatelje.

Od 2013. godine, vlada egipatskog predsjednika Abdel-Fattaha el-Sisija se obračunavala sa disidentima i kritičarima, zatvarajući hiljade, praktično zabranjujući proteste i nadgledajući društvene mreže. Human Rights Vatch je 2019. procenio da je čak 60.000 političkih zatvorenika zatvoreno u egipatskim zatvorima, od kojih mnogi nemaju suđenja.

Pitanje je došlo u fokus tokom egipatskog domaćina dvonedeljnog svetskog samita o klimi ranije ovog meseca. Konferencija u odmaralištu Šarm el Šeik na Crvenom moru bila je delimično zasjenjena štrajkom glađu zatvorenog egipatskog političkog disidenta Alaa Abdel-Fattaha.

Kako je otvoren samit poznat kao COP27, Abdel-Fattah je intenzivirao svoj višemesečni, delimični štrajk glađu kako bi u potpunosti zaustavio unos kalorija i takođe je prestao da pije vodu u pokušaju da skrene pažnju na svoj slučaj i druge slične njemu.

Zatim, kako je zabrinutost za njegovu sudbinu rasla, prekinuo je štrajk. Ostaje u zatvoru.

U mjesecima tokom održavanja samita, Egipat je nastojao da popravi svoj međunarodni imidž, pomilujući desetine zatvorenika i uspostavljajući novu „strategiju“ za poboljšanje uslova ljudskih prava.

Grupe za ljudska prava su i dalje skeptične u pogledu toga da li će se ovi potezi pretvoriti u bilo kakvu trajnu promenu, a Amnesti internešenel opisuje strategiju kao „sjajno zataškavanje“ koje se koristi za posredovanje stranih vlada i finansijskih institucija.