„Teško je bilo tada i još je teško. Tri godine sa bolom, mukom, stresovima… Neđe se i pitam kako i zašto, ali dobro… Smirena sam, dajem sve za oporavak, okružena sam porodicom i najbližim prijateljima koji su mi najveća podrška. U januaru sam postala tetka. Dobila sam najveće blago. I na teške godine sam zaboravila. Kalina je moj vjetar u leđa i snaga koja mi ne da da odustanem. Ne želim da žurim. Bila sam dva puta na OI, a najveća mi je želja da odem i treći put. Ali, moram malo da razmišljam o sebi, a daću sve od sebe“, poručuje Jauković.
Život ti daje onoliko koliko možeš da podneseš – u ovoj rečenici i u rođenju sestrične Kaline crnogorska reprezentativka Đurđina Jauković pronašla je smisao, filozofiju i lakoću u oporavku od operacije prednjih ukrštenih ligamenata.
Jedna od najboljih crnogorskih rukometašica drugi put je morala na operaciju od iste povrede i na istom koljenu, a prije dva dana je ušla u šesti mjesec oporavka i sigurna je da će od početka nove klupske sezone, a možda i ranije, biti spremna za prepreke koje je do povreda sa lakoćom prelazila. I u Budućnosti i u Brestu i kroz reprezentaciju.
Oporavlja se u Crnoj Gori, na relaciji je Podgorica -Nikšić, a do prije nekoliko dana je boravila u Beogradu.
„Lakše je i bolje nego prvi put. Polako slažem kockice, dobro se osjećam, a koljeno nije odreagovalo na rad i, ono najvažnije, nije oteklo. Osim nedjelje svakodnevno treniram“, kazala je Jauković.
Uželjela se lopte, terena, zajedničkog rada sa ekipom, a vjeruje da će za otprilike mjesec, kada ide na kontrolu u Zagreb, nakon testova, dobiti odgovor kada će ući u finalnu fazu oporavka.
„Ništa lopta! Ali, polako, ne žurim, biće vremena i za ovaj najljepši dio rukometa. Otprilike za mjesec ću dobiti odgovor kada bih mogla da krenem u rad sa loptom“, kazala je ona.
U posljednje tri godine Đina je prošla tešku priču oko povreda. Još je i u februaru 2023. imala iste probleme, ali je izgurala.
„Teško je bilo tada i još je teško. Tri godine sa bolom, mukom, stresovima… Neđe se i pitam kako i zašto, ali dobro… Smirena sam, dajem sve za oporavak, okružena sam porodicom i najbližim prijateljima koji su mi najveća podrška. U januaru sam postala tetka. Dobila sam najveće blago. I na teške godine sam zaboravila. Kalina je moj vjetar u leđa i snaga koja mi ne da da odustanem. Upravo sam tražila da se vratim iz Francuske kako bih oporavak završila u Crnoj Gori. Prije svega da sam kod kuće, što mi je najviše trebalo. Čini mi se da bih u Brestu umrla da sam propustila kod kuće sve ove lijepe stvari. Vjerujte mi da me pokrenula i prosto je nerealno da me adrenalin na ovakav način drži i gura“, iskreno će Jauković.
Za Đurđinu ovogodišnje izdanje Lige šampiona je uzbudljivo i nepredvidljivo. Favorita nema.
„Bilo je nekoliko iznenađenja, ali mislim da je ovogodišnja LŠ kvalitetom ujednačena i da je svako svakoga mogao da pobijedi. Brest je prošao kao treći u osminu finala, FTC je jedva prošao grupu, a stigao je do četvrtfinala. Ne mogu sada da kažem ni da će Đer sigurno da prođe na F4. Mislim da će još biti iznenađenja u četvrtfinalu. A na fajnal-foru je sve moguće“, istakla je Jauković.
