Legendarni Dejan Milojević preminuo je u 46. godini od posledica srčanog udara 17. januara, a u subotu je održana komemoracija.
Porodica i prijatelji od Milojevića su se oprostili u ponedeljak, u 13 časova je održano opelo, posle čega i sahrana.
Na sahranu je došao i Stiv Ker, trener Golden Stejta u čijem je stručnom štabu bio i veliki Miloje. Iz Sjedinjenih Američkih Država stigli su i izvršni direktor Golden Stejta Majk Danlivi junior kao i bivši gruzijski košarkaš Zaza Pačulija. Poslednji pozdrav Milojeviću uputio je i Vlatko Čančar sa kojim je Deki radio u Megi,a koji je kasnije otišao u Denver.
Od srpske košarkaške legende oprostili su se mnogi treneri igrači, među kojima su bili i: Željko Obradović, Predrag Danilović, Darko Miličić, Aleksandar Džikić, Žarko Paspalj, Željko Rebrača, Nemanja Bjelica, Igor Rakočević, Milan Gurović, Nemanja Dangubić, Žarko Čabarkapa, Miroslav Nikolić, Slavko Vraneš, Aleksandar Pavlović, Ratko Varda, Luka Nikolić, Marko Kešelj, Dejan Tomašević, Vladimir Štimac, Nikola Topić, Edin Avdić, Milenko Tepić.
„Čuli smo riječi apostola Pavla, mi tugujemo, ali ne kao oni koji nemaju nadu. Mi ćemo se opet zagrliti, ako tako nije, onda je ovaj život tragedija. Niko nije birao život na zemlji i niko ne zna trenutak kada će otići sa nje. Sve je volja božija. Crkva duboko vjeruje da je Gospod svedržitelj odabrao trenutak za svakoga od nas. Naš blaženopočivši patrijarh Pavle je govorio: „Ono što biramo je da li ćemo živjeti kao ljudi ili neljudi“. Dejan je bio čovjek sa velikim „Č“, čovjek u pravom smislu te riječi, čovjek ljubavi i zajedništva, koji je živio po Bogu. Neka nam Gospod da, da kada Dejan staje pred lice njegovo, čuje riječi jevanđelja“, bio je govor sveštenika.
Emotivne reči uputio je i Predrag Danilović.
„Prije svega upućujem saučešće porodici Milojević i košarkaškoj porodici Srbije – čiji je Dejan Milojević bio jedan od najuzornijih sinova. Napustio nas je prije svega veliki čovjek, čovjek bez ijedne mrlje. Imao sam čast da budemo prijatelji, iako nismo igrali zajedno. Nosio je u sebi onaj žar, energiju, pozitivnu drskost i sve ono što je krasilo velikane naše košarke. Imao je sve vrline najcjenjenijih igrača oko kojih gradite igru, ti igrači su odvuvijek bili pravo blago. Nikad nije bio trula jabuka u timu. Njemu su svi vjerovali i igrači i treneri. Svi koji su ga makar malo poznavali, mnogo su ga voljeli. Ima li većeg priznanja od toga da vam svi vjeruju čim vas vide. Taj njegov karakter i želja da se pomogne svakom članu kolektiva, vodili su ga kroz terensku karijeru. Bio je istinski patriota volio je svoju zemlju. Osjećao sam duboko u sebi da je to tek početak, jer sam bio siguran da će Dejan voditi reprezentaciju. Na moju veliki žalost to se neće dogoditi. Neka mu je laka crna zemlja“, rekao je Danilović.
Milojević je igračku karijeru počeo u Beovuku 1997. godine, igrao je za FMP i Budućnost, a najveći trag ostavio je u Partizanu za koji je igrao u periodu od 2004. do 2006. godine. Nastupao je još za Valensiju i Galatasaraj.
Trenersku karijeru započeo je 2012. godine u Megi u kojoj je proveo devet godina, zatim je kratko vodio Budućnost, da bi postao dio stručnog štaba Golden Stejta sa kojima je i osvojio NBA titulu.
